Laboratorija mira: Društvo koje ima traumu u naslijeđe, često nenormalne pojave, poput nasilja nad ženama, prihvata i opravdava

U danima kada mediji izvještavaju o rezultatima Dejtonskog mirovnog sporazuma, čini se da 25 godina poslije, ne postoji jasna vizija izgradnje mira u našoj zemlji kao trajnog temelja za razvoj i napredak svakog društva. Generacije mladih koje su rođene neposredno nakon rata, često svoja znanja i promišljanja o miru, temelje na ratnim traumama svojih roditelja, učitelja, okoline. Iako se često plaše drugog i drugačijeg u svojoj zajednici, mladi opet nose jasnu potrebu da istraže šareni beskraj mogućnosti koji naša planeta nudi.

Kerima Delibašić, Emina Hukić, Amina Mihaljević, studentice Univerziteta u Sarajevu, svoja akademska znanja iz psihologije, međunarodnih odnosa i diplomatije, kao i sigurnosnih i mirovnih studija, udružile su kroz projekat Laboratorija mira, kreirajući igru „ Behind the Wall“.

S psihološke strane trauma je uzročnik mnogih mentalnih poremećaja, kaže učesnica Laboratorije mira, Kerima Delibašić, a trauma koja se nasljeđuje ne može biti puno bolja po psihičko zdravlje bh. stanovništva. Treba rušiti zidove oko nas koji nas dijele i trajno udaljavaju, a to mi radimo našom interaktivnom igrom „ Behind the Wall“.

Fondacija Humanost u akciji, kao učesnica Laboratorije mira, koju provodi UN-ov Populacijski fond i  Fondacija Mozaik, uz finansijsku podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, okupila je 12 mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine koji, kreirajući igre na ploči, žele na kreativan način predstaviti mogućnost izgradnje mira i suživota.

Naša igra se sastoji od ploče koju dijeli zid. Igru igraju 4 igrača, tj. 2 stratega/inje i 2 civila; a cilj je da strateg/inja odabirući 3 od 6 ponuđenih strategija (poziv ambasade,  kopanje tunela, upotreba ljestava, korištenje konopca, pravljenje rupe u zidu i prelijetanje padobranom) prevede svog sugrađanina/ku preko zida, objašnjava Amina Mihaljević. Naš neprijatelj nije drugi tim, nego je naš zajednički neprijatelj zid između nas. Cilj igre je da se obje startegije kod oba stratega/inje podudare, te da civili dođu do zida, što označava kraj igre.

Učesnici projekta Laboratorija mira poručuju da je izgradnja zdravih temelja našeg društva mora počivati na nultoj tolerancijiji prema svakom obliku nasilja. Podsjećaju da se upravo početkom mjeseca decembra globalno obilježava 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja. Ekipa koju čine tri mlade žene, i svoju igru i cijeli projekat vidi kao pokušaj  slijepog prihvatanja loših obrazaca ponašanja i djelovanja.

Bh društvo pojave koje nisu normalne, često normalizuje. Tako vam bude normalno da ne kupite kartu, da prisustvujete činu nasilja, a da ne reagujemo, kaže Amina Mihaljević.

Kao žena, užasavam se na pojavu nasilja, dodaje Kerima Delibašić. Smatram da je nasilje nad ženama u BiH veoma nevidljivo i da je to doista najveći problem za regulisanje nasilnika. Niko ne govori o njima, a i kada se govori o nasilnicima – govori se o ljudima koji su bili isprovocirani od strane svojih partnerki. Za nasilje se ne može i ne smije tražiti izgovor.

Nenasilje kao društvena pojava još je mlad pojam u našem društvu i u većini je parcijalnog karaktera, smatraju učesnice Laboratorije mira, dodavši da je nasilje među mladima najčešće zastupljeno u online svijetu.

Jako je bitno truditi se, poslati poruku djevojkama i  ženama da nisu same, da nisu one krive.

I ove godine, kada obilježavamo 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama, ali i 25 godina od potpisivanja mirovnog sporazuma kojim je zaustavljen rat, dan po dan vrijedi promišljati o fizičkim, psihičkim, ekonomskim i svim drugim oblicima nasilja koji često ostanu zauvijek zarobljeni u neka četiri zida, smatraju mladi ljudi okupljeni u Laboratoriji mira. Oni imaju jasnu viziju o zemlji u kojoj žele živjeti. Pitanje je samo da li će tu viziju uspjeti ovdje i pretvoriti u stvarnost.

Prethodna vijest

POSLOVANJE KOMPANIJE „PAVGORD CG“: Tužbe, dugovi, imovina bez dozvola, poslovne veze sa optuženima za šverc

Naredna vijest

Anes Podić: Političari brinu da nahrane stranačke vojske, a o zagađenju zraka niko ne brine