Međunarodni dan žena, 8. mart ustanovljen je 1910. u Kopenhagenu na Prvoj međunarodnoj ženskoj konferenciji u organizaciji Socijalističke Internacionale, na predlog Klare Cetkin ( uticajne njemačke političarke i borkinje za ženska prava).
Zašto taj a ne neki drugi dan u godini? Čini se da bismo to morali malo češće ponavljati – 8.Marta 1857. godine, žene zaposlene u tekstilnoj industriji u Njujorku izašle su na demonstracije protestvujući zbog loših uvjeta rada i niskih plata. Nisu tražile bukete cvijeća, večeru uz svijeće ili muziku, poklon. Tražile su priznavanje svojih kvaliteta i sposobnosti, svoga mjesta u društvu , prava na jednakost u odlučivanju i raspodjeli resursa u čijem stvaranju sudjeluju. Klara Cetkin sigurno nije imala na umu ovo u šta se danas praznik pretvorio .
Pročitala sam mišljenje jedne aktivistice da joj sve “ više liči na neki paganski praznik boginji-majci plodnosti i zaštitnici porodice, umesto na podsećanje na dan kada su žene odlučile da se bore za svoja prava.
Promjene su moguće
Žene su, namjerno ili nesvjesno, dozvolile da se otmu i prekroje njihovi ciljevi i zahtjevi. Da se zaogrnu u teško probojne štitove patrijarhata,nametnutih tradicijskih uloga i pojeftine i onemoguće prividnom pažnjom i kod mnogih jednokratnim buketima cvijeća 8.marta. I šta nam preostaje? Da često i glasno ponavljamo da znamo da je postizanje ravnopravnosti i jednakosti dugačak i težak proces, ali nije nemoguće postići promjene i napredak!
Osnaživanje žena ima pet komponenti: ženski osjećaj vlastite vrijednosti, pravo da imaju i određuju izbore, pravo na pristup mogućnostima i resursima, pravo da imaju moć kontroliranja vlastitih života unutar i izvan kuće i sposobnost da utječu na smjer društvenih promjena kako bi se stvorio pravedniji društveni i ekonomski poredak, na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
Važno je znati da je ravnopravnost spolova dinamično područje s važnim promjenama i razvojem na razini teorije, istraživanja i kreiranja politika. Za određene akcije treba uzeti u obzir individualni, kulturni, društveni i vjerski kontekst društva u kojem živimo, ali napredak i pomak u biti zahtijeva široku promjenu stavova i percepcija. U tom kontekstu, obrazovanje, osposobljavanje, podizanje svijesti, izgradnja samopouzdanja, proširenje izbora, povećani pristup resursima i kontrola nad njima, te akcije za transformaciju struktura i institucija koje jačaju i nastavljaju rodnu diskriminaciju i nejednakost, važni su alati za osnaživanje žena i djevojaka da traže svoja prava. Svih ovih žena i djevojaka koje su u Bosni i Hercegovini većinsko stanovništvo i po svim pokazateljima sa višim stepenom obrazovanja. Ali uvijek “manje zastupljeni spol “! Uprkos činjenici da Ustav i pravni sistem garantiraju ravnopravnost žena i muškaraca, svjedočimo rodnim nejednakostima u svim sferama društva u Bosni i Hrcegovini. Žene su manje zastupljeni spol u političkom životu, posebno na pozicijama odlučivanja i izabranim funkcijama. Prema rezultatima posljednjih Općih izbora 2018. za postizanje zakonom određenog minimuma zastupljenosti ženama će ovim tempom biti potrebne 42 godine i čak 11 izbornih ciklusa !
Nekako mislim, gledajući sve ove sposobne, kapacitirane, vrijedne žene, da nećemo čekati toliko dugo da se vratimo stvarnim ciljevima tekstilnih radnica iz Njujorka proklamovanih 1857 godine. Pokazale su žene u BiH , poput žena u Ukrajini ovih tužnih dana, da nema onoga što nisu sposobne i spremne uraditi za dobrobit svojih porodica, bližnjih, starih, nemoćnih, bolesnih. Pokazivale su to tokom rata i agresije ali i u kriznim situacijama elementarnih nepogoda, pandemije.
Želje i nastojanja žena u BiH da sudjeluju u političkom i javnom životu u skladu sa svim kapacitetima i zakonskim pravima nailaze na brojne prepreke. To je termin koji se koristi radije nego onaj koji preciznije oslikava situaciju. Mi govorimo o nasilju nad ženama u političkom i javnom životu u Bosni i Hercegovini.Problemu koji je bio skriven, mnogi kažu nepoznat ili neprepoznat ali uglavnom zanemaren. Dobro je ipak, kao i u cijelom svijetu stvari se mijenjaju i zahvaljujući istraživanjima i aktivnostima prepoznati su različiti oblici nasilja nad ženama u političkom i javnom životu u Bosni i Hercegovini. Sad ih treba onemogućiti, suradnjom i zajedničkim djelovanjem muškaraca i žena , u cilju otvaranja puteva prema prosperitetnijem, demokratičnijem, sigurnijem životu za sve nas i buduće generacije.Imamo obavezu i prema svim ženama koje su decenijama ulagale napore da se učvrste mir i razumijevanje, stvore potrebni zakonski okviri, pomogne svima kojima je pomoć potrebna i najvažnije ne odustane da kao jednako sposobne, jednake snage i znanja ne pristajemo biti diskriminirane.
Uz žene Ukrajine
Stoga smatram da bismo trebale poštediti naše muškarce jednokratnih godišnjih izdataka za bukete cvijeća, da bismo im trebale uskratiti skraćeno radno vrijeme uz opravdanje “da moraju izvesti žene”, ili cjelovečernje zabave u restoranima bez tih istih žena ! Treba ih podsjetiti šta su ciljevi procesa započetog na ulicama Njujorka i šta je smisao obilježavanja a ne proslavljanja Međunarodnog dana žena.
Stoga, drage i uvažene Žene , uz sve što radite za manje plate na istim radnim mjestima, neplaćeni posao kod svojih kuća, odgajate djecu,brinete za stare roditelje, obrazujete se , nemojte biti skromne i tihe u svojim opravdanim zahtjevima. Ne dozvolimo da je buket cvijeća za 8.Mart, našim muškarcima alibi ili zamjena za podršku za ostvarivanje naših prava i pozicija koje nam pripadaju.
A ove godine, dok opet svjedočimo agresiji, razaranju ,strašnim ljudskim pričama i sudbinama u Ukrajini koje prepoznajemo i koje smo iskusile, neka sve naše misli, snaga i energija, buketi cvijeća i lovorove grančice, barem na toj simboličkoj razini budu za i uz žene Ukrajine.
Sretan vam 8.Mart 2022.
