Ako ste mislili da će ruža, neki drugi skupocjeni poklon i poštivanje za jedan dan zamijeniti 364 drugih neravnopravnih dana onda ste 100 posto u krivu. Osmi mart – Međunarodni dan žena nije dan kada one vape za onim što im možete priuštiti na svakom uglu i svaki dan, već dan kada žele da ukažu na nepovoljan položaj i nedostatak prava u društvu u kojem se nalaze, odnosno na ono što im se sputava i brani!
Piše: Adin Šabić za Interview.ba
Nije slučajno da su žene kada su odlučile da slave ovaj dan davne 1909. godine putem transparenata slale ključne poruke kako u New Yorku, tako i svijetu, da žele kraće radno vrijeme, bolje plaće i poštivanje njihovih prava. Tada nisu tražile ruže, a ne traže ih ni danas, osobito gdje su njihova prava narušena, a u našoj državi to sigurno jesu.
Brojne žene u BiH i dalje su ekonomski ovisne o svom partneru ili roditeljima ako s njima žive, što znači da za svoje svakodnevne potrebe moraju biti ponizne i poslušne.
Kada su u pitanju žene koje su stupile u radni odnos njihovo radno vrijeme uveliko se krši i u većini slučajeva rade prekovremeno, pa čak i subote i nedjelje, i zato nisu uopće plaćene!
S druge strane kada odluče da pokrenu vlastiti biznis nailaze na niz barijera. Jedna od njih odnosi se na imovinu, koja je pretežno na muškom članu obitelji, što ih naposljetku odvrati od jedne takve naumi.
Prava su im ozbiljno narušena i onda kada odluče da zatrudne, jer u većini slučajeva poslodavci u takvim situacijama daju otkaze, a da pritom ne odgovaraju za jedan takav postupak, dok su našim političarima puna usta pronatalitetne politike.
Nepovoljnoj slici ženskih prava doprinosi i činjenica da je u Bosni i Hercegovini svaka četvrta žena nakon 15 godine života izložena nekom obliku nasilja. Pošto živimo u tradicionalnom i patrijarhalnom društvu one u veći slučajeva šute i trpe nasilje, jer tobože ovdje nije dozvoljeno podići glas, a da se ne postave pitanja: Šta ćeš s djecom? Imaš li kamo otići? Imaš li kakav posao? Dok rijetko ko pita, a šta je s mentalnim i fizičkim zdravljem žene koja je žrtva u ovom slučaju?
Što je najžalosnije i Zakon o ravnopravnosti spolova u našoj državi radi protiv žena, te kaže da je za manje zastupljen spol ravnopravnost 40 posto! Čak i to nije ispoštovano, a najbolji primjer su imenovani mandati – ministarske, direktorske i druge pozicije koje dodjeljuju stranke, a koje su dužne poštovati ovaj zakon. A kako to oni poštuju, pokazuje praksa. U devet ministarstava na državnom nivou nalaze se svega dvije žena, dok su ostalo muškarci. Kada je u pitanju Vlada Federacije Bosne i Hercegovine imamo 12 ministara i četiri ministrice. U Vladi Republike Srpske radi devet ministara i pet ministrica, dok u odjeljenjima Vlade Brčko distrikt Bosne i Hercegovine radi samo jedna žena naspram 10 muškaraca. Ukupno u 10 kantonalnih vlada u Federaciji Bosne i Hercegovine rade 84 muškarca, te svega 14 žena. I niko ne snosi sankcije za ovakav odnos muškaraca i žena u državnim institucijama!
Zar vi stvarno mislite da će ruže i pokloni pokriti duge ceste prljavštine koje kroz ovu državu idu u jednom smjeru, očigledno ne smjeru žena? Neće. Nepravdu, nepoštivanje, sputavanje, ponižavanje, ne mogu pokriti nikakve pare, pokloni, niti ljubaznost za jedan dan!
Zato učinite sebi uslugu, postanite muškarci, počinite razumijevati žene, stanite u redove i borite se za prava svojih majki, žena, kćerki i prijateljica. Pokažite im da ste tu, surađujte, tražite da ih se ravnopravno tretira i tako ćete im dati najveći poklon i pokazati najveću ljubav, jer to je i suština Osmog marta!
Iskoristite priliku i već 8. marta 2020. godine stanite s nama u osmomartovske marševe koji će biti održani širom Bosne i Hercegovine. I proslavite Međunarodni dan žena onako kako i dolikuje – demonstracijama za bolja prava!
