Kako je moguće da, izbijanjem rata u Ukrajini, naši „presudni“ problemi postanu nebitni. Nema više priča ni o onom ratu, kojim su nas prije par mjeseci plašili. Po izbijanju stvarnih, svjetskih problema, ovi naši izmišljeni problemi su postali banalni da bi o njima iko pričao. Po tome se vidi i koliko bh. političari sve to rade samo kao predstavu za strance, pa čim se sva pažnja međunarodne zajednice usmjerila prema Ukrajini, nije bilo potrebe da glume kad ih VIP gledaoci ne gledaju.
Koliko su problemi u BiH izmišljeni i nerealni najbolje svjedoči podatak da su odmah po napadu na Ukrajinu, domaći političari zaboravili na sve probleme. Hrvati tih par dana nisu bili majorizirani i Izborni zakon odjednom više nije bio presudan za opstanak bh. Hrvata i cijele države. Odcjepljenje RS niko danima nije spomenuo, a ni potrebu RS za sopstvenom vojskom. Bošnjaci tih par dana nisu vidjeli opasnost u Dodiku.
Čović je verbalnim vratolomijama pokušao da se ne stavi ni na jednu stranu. Podržao je Ukrajinu, ali je izbjegao da osudi Rusiju. No, jedan razgovor sa hrvatskim premijerom, Plenkovićem mu je razbistrio um i odjednom te su sa sastanka poslali nedvosmislenu poruku osude Ruske agresije. Nije Čoviću lako jer je Rusija jedna od rijetkih država koja mu nije okrenula leđa. Priču o majorizaciji Hrvata, iza koje se pokušava sakriti korupcija, je postala providna i više da skoro niko sa Zapada ne podržava politiku koju vodi HDZBiH. To se pokazalo na glasanju protiv sankcija Dodiku u Evropskom parlamentu, kada su zastupnici HDZ-a Hrvatske glasali protiv zajedno sa radikalnim stranaka. Kada je Čović zadnji put imao sastanak ili zvaničnu posjetu kao državnik, a da to nisu bili susretni sa međunarodnim zvaničnicima u njihovoj misiji zavrtanja ruku domaćim političarima. Uostalom, kada je ijedan bh. državnik, ako ih tako uopće i možemo nazvati, imao sastanak sa državnikom neke države.
Možete samo zamisliti horor kroz koji je Dodik prolazio tih par dana. Njegovo lupetanje i stalne prijetnje su odjednom izgubile lokalni karakter i dobile su konotaciju svjetskih razmjera. Njegove sulude i nerealne prijetnje odcjepljenjem i podrška Rusiji više nije bila prijetnja samo za BiH, već se u globalnom kontekstu to pretvorilu u stavljanje na stranu Rusije naspram ostatka svijeta. Shvatio je Dodik da bi u takvim okolnostima i sankcije mogle biti oštrije pa se tih par dana uvukao u mišju rupu i ni zvuka nije puštao. Nakon što je uspio da telefonski razgovara sa Lavrovom, ponovo se vratio na staru priču. Vjerovatno je od njega dobio podršku za svoju politiku stvaranja nemira. Rusija nema skoro nikakvu korist od Dodika, ali im podrška iz RS-a dobro dođe za provociranje zapadnih sila. Glasanje za osudu Rusije u UN-u je dobro došla Dodiku. BiH je izbjegla da se svrsta na stranu par totalitarnih država, a Dodik je onda Putinu mogao da se pravda da to nije on odobrio.
Bošnjački politički vrh nije imao šta da radi bez Dodikovih provokacija, jer kako da izigravaju patriote i borce za domovinu, ako joj niko ne prijeti. Stoga su odahnuli čim se Dodik vratio na svoj ustaljeni modus blokada, opstrukcija i prijetnji pa su sa novim elanom Izetbegović, Komšić , Turković i ostali pripremili odgovore na Dodikove blokade i isprazne prijetnje.
Iz BiH ide jedan veliki lajk za Ukrajinu
Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih država koja je prošla ono što sada prolazi Ukrajina. Veliki broj bh. državljana je na svojoj koži osjetio sve strahote rata, od izgubljenih života, žaljenja za članovima porodice i dragim ljudima, straha i neimaštine, pa do izbjegličkog života. Očekivalo se da će zbog svega toga upravo BiH biti najglasniji kritičar agresije Rusije na Ukrajinu i da će prva ponuditi pomoć Ukrajini u svakom pogledu. No, pomoć Bosne i Hercegovine se odražava u velikom broju lajkova, tužnih smajlija i bojenju grada i mostova u boje ukrajinske zastave. I da, naravno, na korištenje ove prilike da podsjetimo na to kako ovo u Ukrajini nije ništa u odnosu na ono kako je nama bilo grozno i kako je tada svijet mirno posmatrao ono što se u BiH događa. Upravo kao što BiH sada mirno posmatra šta se dešava u Ukrajini bez ikakve namjere da bilo šta učini, bar u skladu sa mogućnostima.
Ako ništa mogli smo im poslati bar jednu od onih 50 tona doniranih hurmi. Domaći političari, ne da ne mogu da se dogovore oko bilo kakve pomoći Ukrajini, oni nisu u stanju ni da se dogovore oko toga da li osuđujemo Rusku agresiju na Ukrajinu. To pokazuje sav jad i bijedu bh. politike i najbolji je odraz kakve smo političare izabrali da nas predstavljaju, bilo da smo glasali za njih ili da nismo izašli na izbore, jer nam je svejedno.
Gdje smo pogriješili? Ili, imali nešto gdje nismo pogriješili?
Sa zavišću i tugom posmatram kako se Vlada Republike Hrvatske ponaša državnički po pitanju Ukrajine. Odmah su oštro osudili Rusiju, poslali vojnu, finansijsku i humanitarnu pomoć Ukrajini, te se spremili za organizirani prijem izbjeglica iz Ukrajine. Nikako mi neće biti jasno zašto smo dozvolili da nam čak i Hrvatska toliko pobjegne u napretku, jer su i oni bili republika u bivšoj Jugoslaviji i kod njih je rat bjesnio nekoliko godina i kod njih ima korupcije, a ipak su svjetlosnu godinu ispred nas, bez obzira na pojedine sumanute političare koji ih predstavljaju.
Nema dokaza o završenoj školi direktorice. Ja, i?
Iz Zagreba je stigao zvanični odgovor na upit Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo vezano za istragu o postdiplomskim studijima direktorice KCUS-a Sebije Izetbegović na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Medicinski fakultet Univerziteta u Zagrebu je naveo „da je gospođa Sebija Izetbegović bila upisana u prvu godinu postdiplomskog studija ‘Ulstrasound in clinical medicine” u akademoskoj godini 1992-1993, ali da u dosjeu imenovane ne postoji dokumentacija o polaganju ispita na temelju koje bi potvrdili vjerodostojnost indeksa, kao i da imenovana nije završila postdiplomski studij ‘Ultrasound in clinical mecine”.
Ovo se ne slaže sa informacijama koje je gospođa Izetbegović predala predala pred doktorat, a o čemu je Interview.ba već pisao. U svojoj biografiji ona je navela da je „u Zagrebu završila post diplomski studij za strance na Engleskom jeziku ULTRA SOND IN CINICLAO MEDISIN“.
Da živimo u demokratskoj državi ovo bi bio razlog za njenu smjenu, kao i za moralnu ostavku nejnog supruga na sve funkcije kako u stranci, tako i u vlasti. Ali pošto živimo u državi sa hibridnom tj. prividnom demokratijom i u državi u kojoj je moral strani pojam, ova afera će se završiti, kao i većina drugih afera, uz komentar „Ja, i?“.
