Sanela Klarić, zastupnica Naše stranke u Parlamentu FBiH: Mi nismo siromašna zemlja, samo imamo vladajuće političare koji uzimaju

U čemu se ogledaju posljedice klimatskih promjena, da li je BiH siromašna zemlja, u čijem interesu radi Parlament FBiH, za koga Vlada FBiH donosi zakone, zašto je za djecu u učionicama važan čist zrak i koga nije briga za to, šta pokazuju novi nacrti zakona o porezima u FBiH…. o gasu, gradnji bloka 7 TE Tuzla… za interview.ba govori Sanela Klarić, zastupnica Naše stranke u Parlamentu FBiH i članica Globalne Alijanse za novi zeleni dogovor (Global Alliance for Green New Deal).

Razgovarala: Rubina Čengić

INTERVIEW: Poplave koje smo  imali početkom  novembra 2021. godine su nas ponovo iznenadile nakon onog što nam se desilo 2014 i opet smo imali velike štete – kako vi to vidite: kao  nezainteresovanost odgovornih struktura, bahato ponašanje pojedinaca koji grade na štetu prirode ili ipak posljedicu klimatskih promjena kojih mi nismo svjesni ili ih ne doživljavamo ozbiljno? 

KLARIĆ: Mislim da je u pitanju kombinacija svih tih  elemenata. Iz 2014. nismo ništa naučili, pomoć koju smo dobili smo iskoristili da otklonimo štete, ali nismo sjeli da vidimo kako ih u budućnosti prevenirati jer mi ne možemo znati kada će se nevrijeme desiti, ali se možemo spremati i zaštiti. S druge strane – nemamo sistem koji prati intervencije u prirodi gdje pojedinci, za potrebe svog biznisa ili stanovanja, neoprezno narušavaju prirodu svojom neplanskom, često ilegalnom i neopreznom gradnjom. Činjenica je da nemamo  informacije da li su poslije 2014-te Vijeće ministara BiH ili entitetske Vlade, odnosno Ministarstva zadužena za vode, sjeli i analizirali situaciju, pravili planove, planirali sredstva, akcije… Istovremeno – mi u BiH klimatske promjene ne shvatamo ozbiljno, govorimo da smo presiromašni i da ne treba da se bavimo time iako strategije razvoja EU u klimatskim promjenama vide priliku za tranziciju koja prepoznaje društveno-ekonomski razvoj kao prirodan link prema zaštiti okoliša. U okolišnim i zelenim politikama su ekonomija, razvoj, nova radna mjesta,  a mi ne znamo da li naša politika ima planove i da li su spremni da intervenišu i na koji način jer se sa građanima ne kominicira.  Uz to – građani se fokusiraju na portale koji objavljuju fotografije političara na bagerima i slično, ali nemaju jasne artikulisane zahtjeve. S druge strane pravosuđe ne funkcioniše, ali prilozi na portalima nisu način, crni humor možda pomaže u trenutku,  no ne pomaže dugoročno i  ne donosi odgovorno rješenje. S druge strane – građani ne koriste  izbore kao jedino oruđe koje može mijenjati odnose.

INTERVIEW: U čemu se u BiH ogledaju klimatske promjene i ko bi trebalo da djeluje i na koji način?

KLARIĆ: Ove godine smo imali sušu o kojoj i ne pričamo, sada  poplave, a to je jako važno, pogotovo u vrijeme kovida kada ne znamo hoće li i dalje biti otežane nabavke, hoće li se granice zatvarati. Nakon dvije godine tokom kojih živimo u nekom čudnom stanju mi očekujemo da donosioci odluka imaju jasne planove, ali toga nema – sve poskupljuje, i energenti i hrana, a mi se stihijski snalazimo. Ni s pandemijom,  ni bez nje, ne razmišljamo šta treba raditi, niti smo naučili lekciju. Uz to ne znamo šta se događa s gasom, ne znamo šta će se dešavati s poskupljenjem drugih energenata, a to sve utiče na poskupljenje generalno. Ono što mene brine jeste da i političara, ali i većine građana, vjeruju da klimatske promjene ne bi trebale biti naša briga jer smo mi, kao, siromašna zemlja, nemamo sredstava za potrebne akcije. Na bilo koje pitanje koje sam na tu temu postavila tokom posljednje tri godine mog mandata u Parlamentu FBiH dobila sam odgovor da smo mi siromašna zemlja i da treba da se bavimo ljudskim pravima i demokratizacijom. To je tačno, trebamo raditi na tome, ali – mi nismo siromašna zemlja i  trebamo se kreativnije i odgovornije baviti i našim potencijalima. Nama su kroz Sofijsku deklaraciju, Energetski paket, Strategiju EU Zeleni dogovor  ponuđeno sjajne prilike da štitimo okoliš, obezbjedimo prosperitet na nivou države, ali i regije, te da preveniramo promjene. U procesima koji proizilaze iz tih dogovora možemo pronaći masu resursa koje možemo koristiti, od otpada pa dalje, i time razvijati ekonomiju. Mislim da mi ne razumijemo te mogućnost, kod nas je, naprimjer,  otpad još uvijek smeće, a ne resurs i to je zaista veliki problem. I ja sam jedna od 27 parlamentaraca i parlamentarki  koji su se okupili oko Globalne alijanse za novi zeleni dogovor,  pozvana sam od parlamentaraca iz cijelog svijeta koji se ozbiljno bave zelenim politikama i ta Alijansa predstavlja forum gdje možemo da iskomuniciramo sve naše probleme na globalnom nivou, te prepoznamo i preuzmemo najbolja rješenje koja su drugi već testirali. Ali kod nas nema interesa ili razumijevanja. Pa i Deklaraciju za Zeleni novi dogovor je potpisalo 5 ljudi iz BiH  i zaista je nevjerovatno da nema više onih  koje to zanima i koji to razumiju, odnosno žele da se uključe u promjene koje su jedina alternativa.

INTERVIEW: Šta radi ili šta može da uradi parlament?

KLARIĆ: Kada gledam rad Parlamenta FBiH i budžete koje mi usvajamo, uvijek  netransparentno i bez mogućnosti širih konzultacija,  neprilagođene stvarnim potrebama i strategijama a posebno neprilagođene kovid-pandemiji, pa i klimatskim promjenama, jasno je da se ne radi u interesu javnosti i građana. Saradnja izmedju zastupnika nema razvojni karakter. Zastupnici ne zastupaju građane, nego svoje ministre čiji bi rad trebali korigovati. Zastupnici iz opozicije nemaju priliku puno toga uraditi jer se njihove inicijative odbijaju bez ikakve argumentacije. Zastupnici vladajuće koalicije su većinom fokusirani na lokalni nivo i skoro niko se ne bavi cijelom Federacijom. Evo primjera: 29og septembra na sjednici Parlamenta jedna od tačaka je bila i Rezolucija o obezbjeđenju kvaliteta zraka u unutrašnjem prostoru – interdisciplinarni tim je nakon 1,5 godine rada napisao taj dokument  i zatražio od Vlade FBiH da  oformi grupu koja bi radila na izmjenama i dopunama zakona i pravilnika da bi pomogli da projekti energetske efikasnosti budu fokusirani i na zdravlje i da, paralelno s tim,  dodatnih 70 miliona KM obezbjedimo da u svakoj prostorili u svim školama, i osnovnim i srednjim, postavimo i sistem za rekuperaciju zraka da bi djeca dobila čist zrak i zdrave uslove za rad. Trenutna mjerenja pokazuju da je u učionicama količina karbonskih čestica 5 puta veća od dozvoljene,  a količina PM čestica u zraku, uz povećanu temperature, je 5 do 8 puta veće od dozvoljenih i prisutan je veoma mali nivo vlažnosti. Sve to onemogućava našoj djeci da uče i rade i dostignu maksimum u svom akademskom razvoju, te jako ozbiljno i dugoročno ugrožava zdravlje i naše djece i učitelja/ca. Na tako ozbiljnu Rezoluciju nisam dobila nikakav komentar, ona je odbijena bez i jedne zamjerke ili pitanja. Jedino su na parlamentarnom Odboru za prostorno planiranje i zaštitu okoliša neke kolege ponovo koristile izgovor da smo mi siromašna zemlja za to. Pazite: mi smo prošle godine 80 miliona KM uložili u mjere borbe protiv kovida i to je nešto što smo svi podržali, no nakon toga  je stigao veliki broj pritužbi kompanija koje nisu dobile pomoć, a ispunjavale su uslove i uz to su prijavile veliki broj kompanija koje nisu ispunile uslove, a dobile su pomoć, pa ja pitam jesmo li siromašna ili smo bogata zemlja koja može bacati novac i davati ga  onima kojima ne pripada, koji nam se samo više sviđaju od onih kojima pripada i koji su prioritet?  Ne dozvoljavam da se govori da smo mi siromašna zemlja, mi samo godinama imamo političare na vlasti koji maksimalno uzimaju od ove zemlje i građana.

INTERVIEW: Pomenuli ste poskupljenja –  pojedini ekonomski analitičari upozoravaju da je apsurdno očekivati da se vlast bori protiv poskupljenja jer veće cijene znače više PDV-a i puniji budžet?

KLARIĆ: Mislim da se mi gubimo u tome šta je uloga države.  Mi izgleda namjerno degradiramo ulogu države i parlamenta i dozvoljavamo da ljudi koji primaju platu od javnog novca nekažnjeno ne rade svoj posao. Država, odnosno njene institucije, treba da prepoznaju priliku za kvalitetniji život,  u klimatskim promjenama, u upravljanju otpadom, cirkularnoj ekonomiji i drugim procesima,  a ne da nehajno  popisuju sve deklaracije i godinama ne ostvaruju uslove da koristimo grant sredstva koja preoizilaze iz njih. Država je ta koja treba da planira sigurnost i nezavisnost tako da obezbjedi da građani budu zadovoljni, da imaju dovoljno lokalno proizvedene hrane i energije i da budu zdravi, ali  naša država to ne radi. Nigdje nismo mogli vidjeti informaciju da su ljudi u vlasti  ozbiljno sjeli da razmatraju kako da zaštite stanovništvo od kovida, klimatskih promjena, kako da ublaže posljedice klimatskih promjena, da obezbjede dovoljne količine hrane, energije i slično. Možda ne možemo sve proizvesti sami, ali nečeg možemo proizvesti više od potreba i onda izvoziti, a uvoziti ono što nam nedostaje. Mi smo dozvolili uništenje sistema za navodnjavanje koje smo imali  još iz perioda Jugoslavije kada smo bili jedna od najjačih poljoprivrednih zemalja u Evropi i imali najjače infrastrukture te vrste. Sada kao ulažemo u slične sisteme, a postoji informacija (koju duže vrijeme pokušavam da provjerim) da smo uzeli kredit od Svjetske banke od 10 miliona dolara  za sistem za navodnjavanje u Bosanskopodrinjskom kantonu i da taj sistem ne funkcioniše –  ne možemo reći da država nije odgovorna za neodgovorno ulaganje našeg novca! Na globalnom nivou se događaju određeni novi procesi i ja smatram da  mi imamo dovoljno stručnih ljudi koji posjeduju znanja i razumiju i globalne i lokalne nivou i mogu raditi na tome da budemo spremni da u budućnosti odgovorimo izazovima. Međutim naši donosioci odluka čekaju da se mi snađemo i onda taj uspjeh pripišu sebi. Evo sada imamo veliki broj privrednika koji sami, bez ikakve podrške, subvencija ili vizija razvoja koja dolazi od  države, prate svjetske tokove, rade, zapošljavaju ljude,  izvoze, a onda se premijeri pohvale da se privreda razvija i da raste izvoz, ne naglasivši pri tome da oni nemaju ništa s tim, da je sve to uspjeh samo privrednika koji su se sami snalazili kako su znali. Mene lično to boli jer je radi loše politike propalo mnogo grant-sredstava koje su ti privrednici mogli koristiti i postizati još bolje rezulate. S druge strane mi je krivo  što privrednici ne prepoznaju svoju snagu i ulogu i što se ne povezuju s progresivnim ljudima iz parlamenata ili nevladinog sektora da zajedno reagujemo i tražimo prava i promjene.

INTERVIEW: Koristi li Parlament FBiH, kao grupa ljudi koji su direktno dobili povjerenje građana, mehanizme da Vladi FBiH nametne određena pitanja ili teme ili samo vodi politiku u interesu partija iz kojih ti ljudi dolaze i na osnovu onog što dođe iz Vlade FBiH?

KLARIĆ: Potpuno je izgubljena ta funkcija parlamenta da kontroliše i nameće najbolja rješenja u službi građana. Mi iz opozicije postavljamo pitanja i pokrećemo inicijative, ali to bude odmah odbijeno jer nije iz vladajućih partija. Čak se događa da, kada objavimo inicijativu ili predložimo zaključak, kolege iz pozicije otvoreno kažu da to neće podržati jer je njihov ministar nezadovoljan, ne sviđa mu se naš prijedlog. U tom momentu imate dokaz da ti zastupnici ne rade ono za šta su izabrani i  plaćeni, ne štite interes građana, nego svog ministra. Kada pogledate zakone i inicijative na dnevnom redu –  vrlo rijetko je to nešto što dolazi iz opozicije, a i ako dođe na dnevni red – najčešće bude odbijeno. Jedini način da nešto bude prihvaćeno jeste da iskoristimo trenutak kada nešto ne mogu izbjeći kao što smo pred lokalne izbore na dnevnom redu imali  Deklaraciju za zaštitu rijeka u FBiH koja podrazumijeva moratorij na gradnju mini-hidroelektrana i druga uništavanja rijeka. Na žalost, čim su prošli izbori, čak i oni koji su podržali ovu Deklaraciju na terenu su počeli da je krše. Sreća je da na terenu postoje savjesni građani koji to neće dozvoliti, a ova usvojena Deklaracija jedan je od važnih alata koji im pomaže u tome. Po mom mišljenju, degradacija uloge Zastupničkog doma Parlamenta i ignorisanje opozicije su najveći problem nefunkcionisanja, uz važnu ulogu Doma naroda Parlamenta FBiH koji djeluje kao crna rupa u kojoj nestanu svi zakoni kojima Zastupnički dom pokušava da promijeni stanje na terenu. Dom naroda je jedan od mehanizama parlamentarne većine da spriječi sve što ne želi da bude promijenjeno.  Ta Rezolucija o kvalitetu zraka u zatvorenim prostorima je najbolji i svjež dokaz ignorisanja dobrih inicijativa opozicije. Mi smo s tom Rezolucijom govorili u ime građana, citirali smo međunarodnu literaturu i standarde Svjetske zdravstvene organizacije i  očekivali smo da zastupnici to pročitaju jer je to problem i za roditelje i za djecu, odnosno svih nas jer smo roditelje, potom – u Parlamentu ima mnogo ljekara koji bi trebali da brane interese građana, ali kao što sam rekla – ta inicijativa je naišla samo  na šutnju!  No, mi ne odustajemo – predložićemo je ponovo, uključićemo  i vijeća roditelja, medije i kompletnu javnosti, ali je žalosno da je potrebno toliko energije da bi neko nezainteresovan  i neodgovoran shvatio da mu se nudi neko  dobra  i važno rješenje.

INTERVIEW: Kako bi uopšte opisali politiku u ovom trenutku – neodgovorna, nezainteresovana….?

KLARIĆ: Nakon 25 godina uništavanja i remećenja pravih uloga i prioriteta polako shvatamo da je neko jako dobro radio na tome da sve uništi i da postignu da ljudi ne razumiju ni svoje uloge, ni prava. Ono što ja vidim među zastupnicima jeste da oni ne razumiju šta treba da rade, da im niko nije rekao šta je njihova obaveza ili im je jako dobro objašnjeno da su  oni tu da budu poslušni partijskom šefu i u tom smislu smo degradirali ulogu političara. Kada sam ja odlučila da se kandidujem, i to tek nakon što sam se dokazala kao stručnjakinja na više polja, moje kćeri su rekle da će mi na plakatu nacrtati brkove jer su tako doživljavale političare, kao i većina, ali nakon što su dva mjeseca provele sa mnom u kampanji – one su mi nacrtale krunu. To pokazuje da mi, nažalost, u isti koš stavljamo sve političare jer je stvoreno nepovjerenje prema toj profesiji, a osim otga – niko ih ne kažnjava za nerad i loše rezultate i ništa od njih ne traži. Biti zastupnik ili zastupnica je idealan posao za onog ko želi da ništa ne radi – niko ne pita da li ste došli, da li ste glasali, da li ste nešto predlagali, pitali, pročitali…. i na kraju  istu platu dobijete kao neko ko radi, čita, predlaže, piše. Zato je važno da se prepoznaju oni političari/ke ili zastupnici/e koji stvarno ulažu trud i razumiju svoju ulogu, te naporno rade. Samo oni mogu vratiti povjerenje u politiku.

INTERVIEW: Kako ocjenjujete zakoni koje parlament usvaja – u korist građana ili  u korist nekog pojedinca ili interesne grupe?

KLARIĆ: Ti zakoni nisu ogledalo potreba građana, nego gotovo uvijek idu u pravcu obezbjeđenja prava pojedincima da iskorištavaju, troše, ne budu kažnjeni, a javni interes, zajedničko dobro, pravo građana je sasvim zaboravljeno. Upravo zbog toga je najbolja odbrana osumnjičenih za neke loše radnje izjava da je sve po zakonu. Ako je nešto zaboravljeno kod izrade zakona –  predmeti ostanu na pravosuđu dok ne zastare i taj sistem jako dobro funkcioniše. Osim toga – Vlada FBiH  često donosi uredbe i zaključke kojima promijeni suštinu zakona i pri tom se pozivaju na Zakon o radu Vlade, a ne na zakon na kom rade i time krše zakon, ali ih niko za to ne proziva, a oni na lakši način mijenjaju zakone koji njima ne odgovaraju, bez učešća parlamenta, odnosno građana. Dugo sam govorila da Vlada FBiH  ništa ne radi, a onda sam shvatila da rade mnogo, ali mimo parlamenta i na štetu građana.

INTERVIEW: Kako vidite mogući rasplet gradnje Bloka 7 TE Tuzla?

KLARIĆ: Mi smo jedini klub u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH koji je bio suzdržan oko gradnje bloka 7 jer smo znali za upozorenja Energetske zajednice, ali smo se, kada je sva dokumentacija usvojena od strane drugi zastupnika, nadali da će projekat  brzo ići u realizaciju, kao što je i bilo najavljeno. Sada znamo da kineski partneri ne mogu ispuniti ugovor, ali  postoje i informacije da je ugovor s partnerima iz Kine takav da, i ako dođe do prekida ugovora, mi ne možemo dobiti natrag dio novca koji je do sada uložen. Što se mene ili nas kao kluba tiče – ne želimo da dozvolimo da jedan takav projekat uzme toliko vremene i da na kraju ne dobijemo ono što smo htjeli i što nam treba, odnosno da bude neodrživ. Kroz parlamentarni Odbor za energetiku i industriju sam intervenisala i tražila tematsku sjednicu i kompletnu dokumentaciju o bloku 7, tražili sam to za septembar, pa za oktobar i ništa se nije desilo. Mislim da u Parlamentu ne žele da preuzmu odgovornost jer ne znaju šta se dešava, ali ako je parlament odobrio taj projekat – onda moramo mi u Parlamentu tačno znati šta se dešava i donijeti odluke koje štite građane FBiH. Na žalost – do sada imamo vrlo šture informacije i to iz medija, kao i o sektoru gasa.

INTERVIEW: Kad pominjete gas – imamo dvije javne kompanije u ozbiljnim problemima i, izgleda, u ozbiljnom sukobu, moguće velike obaveze prema kompaniji iz Mađarske  i neizvjesnu situaciju sa snabdijevanjem dovoljnim količinama gasa. Uz to se pojavila informacija  da je resorni ministar navodno izjavio da ga dug prema Mađarima (23 miliona dolara) ne zanima ako to ne povlači nikakve obaveze za Vladu FBiH, kao da ga uopšte ne zanimaju javne kompanije iz njegovog resora.

KLARIĆ: Ne znam za tu izjavu o dugu i javnim preduzećima, ali Vlada već duže  vrijeme  šuti o ovom, a zadnja dva mjeseca, s ovim novim problemima s dostavom plina i s pozajmicama iz Srbije, građani samo mogu zaključiti da imamo problem. Mi u Parlamentu nemamo nikakve informaciju, a nema ih ni u medijima dovoljno, imate reakcije iz BH Gasa, ali iz Energoinvesta uglavnom šute kao i iz Ministarstva za energetiku, rudarstvo i industriju (FMERI). Od juna postavljam pitanja i tražim informacije, između ostaloga i iz Energoinvesta, i nisam ih nikada dobila. Mi vidimo da postoji kršenje lanca odgovornosti i to nam govori da nešto ne štima, nešto se ne želi prikazati i pokazati. Takođe moja pitanja dolaze iz opozicije, a ne vidim da je iko drugi od kolega postavljao ta pitanja, pa mi se čini da u parlamentu postoji neki kapaciteti koji bi htjeli da se ti problemi ne aktuelliziraju jer mi od početka septembra nemamo nikakvih novih relevantnih informacija. Nedopustivo je da mi zastupnici za više od dva mjeseca ne možemo dobiti svu dokumentaciju koja nam treba i koju smo tražili od javnih kompanija i FMERI da bismo bili upoznati sa svim detaljima.

INTERVIEW: U klubu Naše stranke je, od šest zastupnika i zastupnica,  pet žena – da li je to dobro ili loše?

KLARIĆ: Prije svega smo vrsne stručnjakinje u svojim poslovima i u tome je ljepota našeg zajedničkog rada. Svako je, uključivši i našeg muškog kolegu,  na svoj način jedinstven i ostvaren, možemo učiti jedni od drugih i to je snaga našeg Kluba. No pet žena zajedno je odlična kombinacija jer su žene hrabrije i nepokolebljivije od  muških kolega koji se lakše priklone i odustanu. Nama to nije dozvoljene jer – mi štitimo porodicu. To rade i muškarci naravno, ali žene to rade s više emocija i odgovornosti, srčanije, strastvenije. Posebno sam zadovoljna činjenicom da mi ne odustajemo. Meni je posebna nagrada to što u nevladinim organizacijama i dalje imaju povjerenje u mene i naš klub – nakon dugogodišnje saradnje su bili  vrlo suzdržani prema meni kada sam odlučila ući u politiku i trebalo mi je dvije i po godine da ih uvjerim da ostajem na istim principima. To povjerenje civilnog sektora mi je jako važno jer sam s njima i jača i bolja i više znam ako na terenu imam ljude koji su eksperti u svojim oblastima i žele da sarađuju sa mnom/nama jer ja kao parlamentarka ne mogu reći da o nečem ne znam ništa, nego moram naći način da naučim, da znam o čemu je riječ. Ta sinergija pomaže i građanima da prepoznaju svoju ulogu jer su oni zaboravili koje mehanizme imaju na raspolaganju.  Sada sam recimo srela prijateljice kojima je jako važan novi zakon o obrtu i drago mi je da sam čula i njihovo viđenje. Javljaju mi se i ljudi koje ne poznajem, ali važno je da komuniciramo, pogotovo u našoj državi gdje je sve problem. U stvarnom životu je mnogo uspješnih primjera, ali je teško naći šta je vladajuća politika dobro uradila, nema zakona za koji možete reći da je neko sjeo i mislio i dobro uradio jer uglavnom predstavljaju interese pojedinaca, a ne građana, kako bi moralo biti. Primjerice – Zakon o šumama smo dobili na dnevni red nakon tri godine insistiranja, ali je bio toliko loš da je na kraju  struka tražila da bude povučen. To je sramotno.

INTERVIEW: Van Parlamenta mnogo radite na terenu za ženama poduzetnicama – šta tačno radite i zašto je to važno?

KLARIĆ: Jedna sam od kreatorica malog projekta koji smo dobili od Tu Was Fondacije iz Berlina. Željeli smo da u ruralnim područjima nađemo žene koje imaju kapacitete i spremne su da registruju svoje poslovne ideje i da im kroz treninge i mentorstvo pomognemo oko registracije, pravne regulative, brendiranja proizvoda, pozicioniranja na tržištu,  a sve s ciljem zaštite okoliša i zdravlja i cirkularne ekonomije. Na terenu smo pronašli sjajne žene, škrinje znanja,  vještine  i tradicije i tako otkrile da održivost nije neka nova filozofija, nego da su žene u ruralnim područjima ekspertice za to, da rade iskonski – ništa ne bacaju, čuvaju prirodu, od ničeg prave nešto, sve koriste i vrlo su svjesne koliko smo bogati resursima, ali i prepoznaju nove ideje i motivisane su željom da njihova djeca ne napuštaju BiH. Imali smo i završnu konferenciju i shvatili smo da u tim proizvodima ima savršenih suvenira – od lokalnih materijala, upakovano u višenamjensku ili biorazgradivu ambalažu iz domaće tradicionalne proizvodnje… pravo  bogatstvo naše kulture i istorije. Mislim da je to povezivanje žena njima donijelo mnogo dobrog, a meni lično odgovor na pitanje zašto mi sve ovo treba, šta radim u različitim temama… Shvatila sam da upravo zbog takvih žena i uopšte tih vrijednih i odgovornih stanovnika BiH ima smisla raditi ovo što ja radim u parlamentu. Sada, s ovim iskustvom, kroz parlament možemo nastaviti borbu za njih, a u pismima koja šalju, žena s terena traže da nastavimo i to govori da smo uspjeli jer imamo rezultat, pogodili smo suštinu i stvarno nekom pomogli.

INTERVIEW: Kad govorite o tim poslovnim inicijativama s terena, kako vidite novi zakon o porezima o kom se mnogo govori u javnosti?

KLARIĆ: Zakoni o porezu na dohodak i doprinosima za Federaciju BiH su ponovno upućeni u parlamentarnu proceduru. Njihova svrha je trebala da bude da se kroz značajnije rasterećenje poreza i doprinosa osigura da poslodavci imaju manje izdatke za radnike, a da radnici imaju veće neto plate. Ta svrha je sada, kroz neka nelogična pravdanja Vlade, izgubljena. Ovi zakoni trebaju biti vraćeni u javnu raspravu kako bismo došli  do najboljeg rješenja, kako za radnike, tako i za poslodavce koji su, nesporno, previše opterećeni. S druge strane treba misliti i na punjenje budžeta jer ne smijemo zaboraviti da se sada putem budžeta FBiH isplaćuju i penzije. I na ovom primjeru vidimo svojevrsnu samovolju Vlade FBiH koja se oglušuje na sve sugestije stručnjaka jer je moguće da se više bave sudskim procesima protiv sebe nego boljitkom radnika.

Prethodna vijest

Umjetnica Emina Lagumdžija prvu izložbu “Hommage” otvorila u Galeriji Zvono: “Čovjek se čitav život priprema za izložbu”

Naredna vijest

Ivana Marić: Rat ćemo preživjeti, ali zdravstvo nećemo