Najbolje je baciti grah da vidimo hoće li biti rata

Niko ne želi, ne smije, ne može odgovoriti na majku svih pitanja – hoće li biti rata. Građani su s pravom uplašeni, zvecka se oružjem, strane se hvale nabavkom i modernizacijom arsenala, a  EUFOR poručuje da ne vidi “nikakvu klasičnu vojnu prijetnju”

Piše: Senka KURT

Ne znam koliko sam puta u posljednjih nekoliko dana čula pitanje – Hoće li biti rata? Ne znam ni sama koliko sam puta to pitanje postavila onima u koje vjerujem, ljude s iskustvom, profesore, znalce.

Na žalost ili na sreću, odgovor (još) nisam dobila. Osim jedne šaljive, ali vrlo istinite poruke: Rat nikada nije počeo u zimu već na proljeće.

Građani su s pravom uplašeni, previše je oštrih poruka, zvecka se oružjem, kako već bez obzira na raznorazne sukobe u BiH i njenom susjedstvu odavno nije, najviši međunarodni zvaničnici obilaze nas (kao pred onaj pravi rat iz 90-tih) i uvjeravaju da će sve učiniti da do sukoba ne dođe.

No, plemenske vođe i poglavice s kanisterima se utrkuju ko će doliti više ulja na vatru. Milorad Dodik s dugogodišnjim uvjeravanjima da će do osamostaljenja RS jednom doći, Dragan Čović s upornim odlascima po svoje mišljenje u Zagreb (ma ko bio na vlasti), Bakir Izetbegović (s krunom na glavi) s najnovijom izjavom: “Imamo jaku dobru namjensku proizvodnju, možemo brzo naoružati 200 hiljada vojnika, dronovi su u razvoju…”.

No, pitanje je ko će, kad, šta, s kim, protiv koga i čime ratovati?

Natjecanje – ko ima više

Prema posljednjem, ovogodišnjem istraživanju „Global Firepowera“ koje u obzir uzima 55 različitih faktora, BiH po naoružanju rangirana na 121. mjestu. Kad je u pitanju region, mi smo na pretposljednjem 9. mjestu, ispred Sjeverne Makedonije i Kosova.

Global Firepower redovno objavljuje listu

No, mrtve brojke na papiru korisne su samo vojnim analitičarima, statističarima, stratezima, ekspertima sigurnosti…

Države regiona bukvalno se posljednjih godina utrkuju u promoviranju i nabavci najnovijih modela naoružanja – helikoptera, oklopnih vozila, aviona, u čemu se uglavnom nadmeću Srbija i Hrvatska.

BiH, što se vidi i po rangiranju, stagnira. Stručnjaci kažu da to ovisi i o budžetu, koji je manji od 300 miliona eura.  Budžet Srbije je dva i po puta veći, Hrvatske čak tri puta…

O tome ko šta ima, koji su kapaciteti, planovi nabavke, proizvodnja…

Vojni ekspert prof. Berko Zečević godinama upozorava da BiH ne vrši modernizaciju svojih Oružanih snaga i pored činjenice da formalno, imamo veliki broj artiljerijskog oružja, tenkova. Helikoptere smo nedavno nabavili iz SAD, avion nemamo.

Srbija ima izvanrednu prednost u odnosu na sve druge zemlje u regionu, zatim slijedi Hrvatska, koja je modernizirala svoje oklopne transportere… – kazao je prof. Zečević i dodao da je naša stagnacija rezultat unutrašnjih prijepora među entitetima i političkim strukturama.

Susjedima je, uz sve to, mnogo lakše, Hrvatska se naoružava i modernizira oporemu u okviru NATO saveza, Srbija u suradnji s Rusijom. Otuda i MIG-ovi, jurišni i borbeni zrakoplovi, operativni tenkovi.

Plaše nas raznim čudima

Hoće li biti rata pitamo dr. Nedžada Korajlića sa Fakulteta za kriminalistiku u Sarajevu za Interview.ba, nakon dešavanja u UN, činjenice da su SAD, Francuska i Britanija popustile i obezvrijedile ulogu visokog predstavnika u BiH?

Mislim da rata neće biti. Nas može zakačiti neka globalna situacija u svijetu, a da budemo kolateralna šteta – kaže dr. Korajlić.

Kad prof. Korajlića pitamo da komentira izjavu Bakira Izetbegovića o usponu namjenske industrije u BiH i tvrdnji “da imamo čime da se branimo”, on odgovara:

Pitanje je koliko se možemo braniti? Kakav je to potez? Ja mislim da je bolje razgovarati i pokušati riješiti probleme. Naravno da treba razmišljati o odbrani, suverenitet BiH se mora sačuvati. Na kraju, branio sam zemlju od 92. do 95., ali bih sve činio da ne dođe do rata – dodaje prof. Korajlić.

Ističe kako se nema sumnje u patriote, ali je pitanje u koga više patriote imaju povjerenja.

Ako ćemo dobiti svoje emirate i šeikove, neke podjele kao u Kipru… Mi trebamo težiti da se oslobodimo toga, međusobno poraditi da građani u BiH shvate da nije rješenje u ratu – dodaje.

Slaže se da su Ujedinjene nacije donijele važnu odluku kad je riječ o produženju mandata EUFOR-a u BiH, no svjestan je da je riječ tek o nekih 700 ljudi.

Ostaju snage koje bi mogle faktički samo brojati ispaljene granate, metke, poginule… To je premali kapacitet. No, ovo je ipak značajan broj, ako budu ugroženi, onda bi moglo doći i do intervencije dodatnih trupa. Pitanje je da li bi NATO ovdje ušao da nije produžen mandat EUFOR-u – u dilemi je prof. Korajlić.

Kad ga pitamo da da se odluči je li pesimista ili optimista po pitanju hoće li biti rata, prof. Korajlić sasvim ljudski priznaje:

Najbolje je bi bilo baciti grah. Izvinite što zvučim bizarno. To se mijenja iz dana u dan. I to je dobro. Ne valja kad se mijenja iz sata u sat. Ipak imamo vremena da mijenjamo dioptriju i gledišta, stavove, damo mogućnost pregovorima i razgovaramo.

No, stručnjak za sigurnosna pitanja s Filozofskog fakulteta u Zagrebu prof. Ozren Žunec proljetos je objasnio za DW da je balans u naoružanju kriva postavka ako se želi razmišljati o cilju eliminacije mogućih vojnih sukoba (u ovom slučaju između Hrvatske i Srbije, op. aut).

Jer, količina ili omjer naoružanja ne bi spriječio sukob, ako bi za njega bilo razloga. U tome bi presudna bila kombinacija nekih drugih faktora, dok balans ili debalans ne garantira nikakav ishod – dodao je Žunec.

Ruku na srce, u odnosu na zemlje regiona, oružane snage BiH, ovisne uglavnom o stranim donacijama, postavljene su, prioritetno za defanzivu. Susjedi razvijaju i o onoj drugoj, ofanzivnoj ulozi.

No, zbog političkog ustroja u BiH je situacija potpuno drugačija, a arsenal naoružanja i opreme šarolik je i neujednačen pogotovo u policijskim strukturama, o čemu se brinu entitetski MUP-ovi.

Kalašnjikov i parapolicija

Prije tri godine, u jednom od stotine govora o “odbrani slobode RS” Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH na svečanosti otvaranja policijske baze u Zalužanima kazao je kako “Republika Srpska ima sva obilježja države i bit će država”.

Godinu kasnije RS je pokrenula proces izmjena i dopuna Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima, a prema članu 3. propisano je i formiranje “rezervnog sastava policije”.

Kako je objavljeno u medijima, ovim se Zakonom (član 5.) nalaže da se te snage mogu angažirati “u slučaju da Narodna skupština Republike Srpske proglasi vanredno stanje”, a naredni član predviđa da će “pripadnici rezervnog sastava policije zadužiti uniformu, oružje i pripadajuću opremu”.

Prema pisanju Žurnala, u februaru 2018. godine MUP Republike Srpske naručio je 2.500 kalašnjikova. Dio nabavke, 1500 pušaka, je realizovan, dok ostatak nikad nije nabavljen zbog pritiska javnosti i dijela međunarodne zajednice. O ukupnom broju dugih cijevi koje posjeduje MUP Republike Srpske, javnost nije obaviještena.

Pred kraj te godine osnovan je Savjet za zaštitu ustavnog poretka RS, a u proljeće 2019. ozvaničeno je i formiranje rezervnog sastava policije RS.

Iz međunarodne zajednice, osim izražavanja zabrinutosti, nije bilo konkretnih akcija, niti osuda.

Baš kao ni na ne tako rijetke medijske natpise o parapolicijskim strukturama u RS, skrivenih iza zaštitatskih agencija ili bh. formacija “Srbske časti”, originalnih postrojbi iz Srbije, čiji su pripadnici prošli stroge obuke u Nišu i Rusiji.

MUP RS-a je u aprilu ove godine od državnih institucija tražio odobrenje za nabavku “teškog naoružanja”, čemu se usprotivio OHR.

Pitanje koje treba postaviti vlastima RS jeste zašto vjeruju da je potrebno nabaviti takvo teško naoružanje vojnog ranga za svoje policijske snage i koja je to sigurnosna prijetnja koja bi opravdala upotrebu takvog smrtonosnog oružja – navedeno je iz OHR.

U medijima se spekuliralo da je MUP RS zatražio dozvolu za uvoz Rogue Lite-borbene stanice na daljinsko upravljanje kalibra 12,7 mm i Rogue Lite  – borbene jedinice na daljinsko upravljanje kalibra 7,62 mm. Prema ovom zahtjevu, krajnja upotreba ovog naoružanja je ugradnja i instalacija na vozilo koje je napravilo “Tehnički remont” u Bratuncu, a po obavezama iz kupoprodajnog ugovora sklopljenog između “Tehničkog remonta” i MUP-a RS.

Prema posljednjim podacima (iz 2019.) MUP RS sada ima oko 6.700 pripadnika, a rezervni sastav bi trebao brojati petinu od tog broja, dakle još 1.300 policajaca, što je ukupno oko 8.000 naoružanih ljudi.

U kantonalnim MUP-ovima u Federaciji BiH, prema podacima Centra za sigurnosne studije ima oko 10.400 policajaca, još nekoliko stotina u državnim policijskim insitutcijama, te 2.500 u Graničnoj policiji.

Oružane snage BiH trenutno broje oko 9.000 pripadnika.

Ponesi zastavu, Dragane Vikiću

Ministar unutrašnjih poslova Federacije BiH Aljoša Čampara smatra da je licitiranje brojem oružja i naoružanja entitetskih policija “dolijevanje ulja na vatru”.

No, kad već insistiramo na tome kako je opremljena policija u FBiH, Čampara kaže:

Smatram da smo mi puno opremljeniji i imamo i bolju opremu.

Na činjenicu da se barata i podacima da MUP RS ima pomoć Rusije, pa i Srbije, ministar MUP-a FBiH kaže:

Pa, možemo i mi reći da imamo pomoć EU i SAD…

Prava podatke bi, ukoliko su dostavljene tačne informacije, prema Čamparinim riječima, trebali imati u EUFOR-u.

Čampara ističe da mu se čini da je u ovom trenutku najvažnije zaustaviti tenzije i ne dozvoliti eventualne incidente.

Pitanje bi onda bilo da li bi se ti incidenti uopće mogli kontrolirati. Pitanje je onda u šta to sve može otići.

Nekadašnji direktor Uprave policije FBiH, prekaljeni policajac, ali i borac iz proteklog rata Zlatko Miletić sumnja da će do rata, makar od onog od kojeg strahujemo i kojeg je većina prošla, doći.

Prije svega, političke, društvene, interesne, geostrateške okolnosti nisu iste.

Svi problemi koji su nastali u BiH od tog rata crpe svoju snagu iz kriminala naših političkih lidera i oni su nas doveli dovde. Oni, prije svega neće ugroziti svoju imovinu, imovinu svoje porodice, klika kojima su okruženi. I s druge strane, bez obzira na sve, mislim da međunarodna zajednica, u konačnici, neće dozvoliti rat ovdje – kaže Miletić.

Sjeća se da je, dok je bio na čelu Uprave policije (2002. – 2010.) da je toliko uloženo u policiju i specijalnu policijsku jedinicu da je bila ako ne prva, sigurno među najopremljenijim na području Balkana.

Pitanje sigurnosti je pitanje ulaganja. Na žalost, posljednjih desetak godina, zbog političkih trvenja, ličnih institucija, nije se vodilo previše računa o tome, kako jačati te institucije. No, bez obzira na to, govorim i u brojčanom i u materijalno tehničkom smislu, nije Federacija tako nemoćna kako bi se moglo činiti – ističe Miletić.

O tome ko bi vodio odbranu, Miletić nema dileme:

Ljudi koji su imali priliku da nas brane, a prije svega mislim na gospodina Dragana Vikića, kad smo pjevali: Ponesi zastavu, Dragane Vikiću, vidjeli smo šta preživljavaju i doživljavaju. Nedavno kad je bio organiziran skup podrške za Vikića nismo vidjeli ni jednog lidera, bilo koje političke partije. To dovoljno govori koliko cijenimo ljude koji su bili, makar jedan dan, vođe naroda. Vrlo će biti teško, ne dao Bog da dođe do toga, a ja vjerujem da neće, da ljude motivišemo. No, činjenica je da BiH ima dovoljno patriota koji će braniti sami sebe – dodaje.

Ne želi komentirati ni izjave Bakira Izetbegovića o napretku namjenske industrije, zamišljenim avionima i kamionima. Veli, to nije primjereno.

Ali je primjereno da kažem i njemu i svima koji su vladali u FBiH proteklih 20 godina da ih treba biti sramota da nisu to vrijeme iskoristili da onemoguće bilo koga u ovoj državi i Srbe i Hrvate i Bošnjake da se na bilo koji način zloupotrijebi bilo čija moć i da svaki građanin BiH i bilo koji pripadnik bilo kojeg naroda bude zaštićen. To je bila njihova osnovna misija, a ne da se nakon 25 godina bavimo hoćemo li, ko će, na koji način zaratiti s kim. To govori gdje su nas tri nacionalne stranke odvele u ambis i vode u propast. Nadam se da ima dovoljan broj svjesnih građana, ali i političkih partija, koje ujedinjene, mogu napraviti čudo u ovoj zemlji. Vjerujem da će se to prije dogoditi nego ta priča o sukobima i ratu – zaključuje Miletić.

Nekadašnji ministar sigurnosti Dragan Mektić, koji na društvenim mrežama otvara i tabu teme, ovih je dana otvoreno napisao:

Šta god naši političari na obe strane mislili i govorili kako rata neće biti, pouzdano znam da se ratne strategije razrađuju na obe strane. U tome računaju na mlađe generacije. Roditelji čuvajte i nedajte svoju djecu.

Danas nije bio dostupan, pa ni nakon nekoliko pokušaja, da objasni koje pouzdane informacije ima i šta je čija ratna strategija.

Iz štaba Milorada Dodika, a naročito kad je njegov savjetnik Milan Tegeltija u pitanju svakodnevno nam poručuju – ni ne pomišlja se na rat. To je još samo jedan spin iz Sarajeva.

Kako god bilo, svjetski analitičari slažu se da BiH proživljava najgoru krizu od Daytona do danas, ističući katastrofalne poteze Milorada Dodika, koji, kako ističu Bodo Weber i Valery Perry za EUobserveer.com, u dosluhu sa HDZ-om i ohrabren Zagrebom i Beogradom, pojačava napad na poslijeratni ustavni poredak zemlje.

Umjesto svakodnevnih jadikovki i prizivanja rata Weber i Perry imaju sasvim konkretne prijedloge:

Prijestolnice EU, posebno Berlin i Pariz, moraju se konačno zainteresirati za situaciju i suočiti se s transakcionizmom politike Europske službe za vanjske poslove, zamjenjujući je strateškijom politikom.

Predlažu nadalje da šef europske diplomacije Josep Borrell treba početi raditi svoj posao, kako se traži u pismu koje su potpisali poslanici iz četiri glavne političke grupe u Europskom parlamentu 21. oktobra, i zamijeniti  Angelinu Eichhorst, direktoricu pri Europskoj službi za vanjske poslove (EEAS u njenoj sadašnjoj ulozi.

OHR pod vodstvom Christiana Schmidta mora ozbiljno shvatiti odbranu Bosne i Hercegovine i Dejtonskog mirovnog sporazuma i suprotstaviti se opasnim impulsima sklapanja sporazuma EU i SAD. EUFOR bi trebao biti pojačan u Brčkom, a međunarodna zajednica bi se trebala suzdržati od lažne hitnosti u reformi bosanskog izbornog zakona, umjesto toga da se blisko fokusira na poboljšanje izbornog integriteta. Vrijeme za sveobuhvatne ustavne promjene je nakon izbora 2022. godine – zaključuju Bodo i Perry.

EUFOR: Opća sigurnost u BiH je stabilna

No, komandant vojne misije EUFOR-a u BiH general Alexander Platzer austrijskom je Der Standardu kazao da, bez obzira na prijetnje Milorada Dodika, koje bi mogle značiti otcjepljenje RS, ne vidi “nikakvu klasičnu vojnu prijetnju”.

Zato je odbacio mogućnost prebacivanja trupa EUFOR-a u Brčko, kako su to predlagali ranije i drugi analitičari.

Opća sigurnosna situacija u zemlji je stabilna – izjavio je Platzer.

Istakao je kako smatra da bi slanje dodatnih trupa u Brčko “prije dovelo do eskalacije nego do deeskalacije”.

Austrijski general je objasnio da, pored najmanje 600 ljudi koji su operativno osoblje, u misiji su raspoređeni i dodatni vojnici. Pored toga, EUFOR Althea posjeduje dovoljno rezervnih snaga koje mogu biti raspoređene u bilo kojem trenutku ako to bude potrebno. Naglasio je da se međunarodna zajednica izjasnila protiv okupacijskog scenarija tako što je odgovornost za državu prepustila domaćim vlastima.

– Ne vidim potrebu da se to mijenja – dodao je.

Kazao je i kako bi rezervne snage u BiH mogle doći sa područja Balkana, ali bi se mogao angažirati i KFOR sa Kosova. Osim toga, još postoji vanjska strateška rezerva.

Ona nam je posebno bitna jer se ne nalazi na ovom prostoru – objasnio je.

EUFOR: Slanje dodatnih trupa u Brčko “prije dovelo do eskalacije nego do deeskalacije”

Prema njegovim riječima, u slučaju sukoba, moguće je pozvati još hiljadu vojnika, a ta se cifra može i povećati.

Spremamo se za određene scenarije. Na godišnju vježbu ove godine kao rezervni sastav došlo je oko 700 vojnika. To je bila planirana vježba koja nam je pokazala da su EU i međunarodna zajednica sposobne za djelovanje – naveo je Platzer.

Najavio je i da se razmišlja o jačanju lokalne posmatračke stanice EUFOR-a, kako bi se moglo “detaljnije vidjeti šta se dešava”.

Ponude već dolaze od strane zemalja čije su trupe već tu. U principu se komandant EUFOR-a može bez dozvole iz Bruxella aktivirati ukoliko vidi da je stabilnost i sigurnost ugrožena. Osim toga, mi možemo u svako doba i bez najave vršiti inspekcije naoružanja i opreme. Možemo i presuditi ukoliko dođe do dodatnog pojačanja vojnih kapaciteta, dakle ako dođe do naoružavanja koje nije predviđeno – rekao je komandant EUFOR-a u BiH.

Naglasio je da, u slučaju da se Oružane snage BiH razdvoje na dvije vojske, tome mora prethoditi osnovni politički i vojni konsenzus.

Iz današnje perspektive, ovo je scenario s kojim se možemo nositi – kazao je on.

A ako nema političkog konsenzusa, kao što (za sada) nema, onda, navodi general Platzer situaciju treba procjenjivati sasvim drugačije.

– Moramo to pažljivo posmatrati – rekao je.

Za sada, čini se i nema drugog rješenja. Nego vjerovati u razgovore, iscrpljujuće pregovore, pažljivo posmatranje i smirivanje tenzija.

Sve, sve, sve osim sukoba!

Prethodna vijest

Zlatko Dizdarević: Fair Well, Europe, We Had a Nice Time Together

Naredna vijest

Ivana Marić: Hoćel’ bit’ rata?