Sve ono što treba znati o jednoj od najneuspješnijih evropskih država, a bilo je sramota pitati.
Ukoliko ste strani diplomat, a dolazite u Bosnu i Hercegovinu, morate proći kroz mali kurs floskula za koje vjerujemo da će u ovom trenutku najbolje „rade“. Pis of kejk. Kao u marketingu. Dakle, hajdemo redom:
Izražavamo zabrinutost!
To je omiljena floskula vivšeg (visokog i bivšeg) predstavnika Valentina Intzka. To u osnovi znači, „za to što jedni drugima radite, zaboli nas neka stvar“, ali moramo pokazati da smo, u ime Evrope tu. A i sve ide u rok službe.
Treba stvoriti povoljne uslove za strane investitore!
To znači da se trebate dogovoriti oko svega, ali na način koji bude odgovarao vama i nacionalnim kartelima na vlasti: dakle, kupi jeftino, prodaj skupo. Nema veze što je nemoguće uskladiti energetske propise s evropskim – naredite im da, praktično, ukinu rudnike uglja, kako bi rudari ostali na ulici, a onda sve to jeftino pokupujte. Za male hidrocentrale , i za vjetroenergiju, ista je stvar. Treba napraviti svoje, a sa lokalnim ili nešto višim instancama se dogovoriti iza kulisa. To je svakako njihov omiljeni sport. Jer, zemlju je moguće rasprodati. Stanovnike ne, oni u najboljem slučaju mogu otići u Zapadnu Evropu kao jeftina radna snaga.
Čvrsto stojimo na evropskom putu Bosne i Hercegovine i garant smo stabilnosti za evropske integracije.
Vrlo bitna stvar. Dakle, ovakvi kakvi jesu, a pokazali su da nisu zaslužili ni društvo ni državu, oni nikome nisu potrebni. Zato je važno da se tenzije stalno održavaju: toga neće faliti. Srbi vole zveckati oružjem, Hrvati vole zveket novca, a Bošnjaci su pokupili najgore i od jednih i od drugih. Suštinski, Bosna i Hercegovina može postojati samo kao građanska država, ali tu postoje dvije opasnosti. Prva je što su i naše, evropske države, zapravo, integrirane super nacionalne tvorevine. Druga okolnost je još i teža: i kad bi postala građanska država, većina u njoj bi, praktično, bili muslimani. Kakva je to onda građanska država? Nas ovdje ne treba da zanima civilno društvo, ali ne smijemo zaboraviti da stalno ponavljamo da smo za njega. Nas ovdje najviše zanima plemensko društvo pod primirjem.
Mi podržavamo progresivne snage i za nas je svaki segment političkog spektra podjednako važan.
Projekt građanskog društva u BiH mogu provesti samo snage centra i ljevice. Međutim, treba dobro paziti da se ne podržavaju bivši komunisti, da ne dođe do onoga što se nedavno desilo na izborima u Grazu. Dakle, ljevica im je razjedinjena, i dobro je da je tako. Na različite načine, tu su ideju kompromitirali, Milorad Dodik u Republici Srpskoj, koji je zbog kriminala otvoreno prešao iz socijaldemokrata u podržavanje ratnih zločinaca. No, najlukaviji je od njih. S njim se radi uživo, i kešom. No voucher. U Federaciji, ta je ideja pokopana najviše od Zlatka Lagumdžije, predsjednika SDP-a. On je unutar bošnjačkog korpusa htio stvoriti mali krug crvenih oligarha, ali nije išlo jer SDA ne voli dijeliti plijen. Zato je važno da SDA opstane: oni u normalnoj državi BiH,oni ne bi imali više od 5 % glasačkog tijela. Praktično, sva politička kultura ovdje izrasta iz logike bivšeg Saveza komunista. I zato je to opasno. HDZ BiH je recimo Komunistička partija 2.0. Što su bili veći komunisti, sad su veći nacionalisti. Dragan Čović je na popisu 1991. bio Jugoslaven. To je karta na koju uvijek možete odigrati.
Regularnost i obezbjeđenje demokratskog izbornog procesa naš je najviši prioritet.
Zaklinjanje u izbore uvijek imajte na umu. Ovdje pola glasača, svakako, ne izlazi na izbore, ili su otišli iz zemlje. Fokus treba da je na onoj drugoj polovini. Onih koji imaju iluziju da bi ovo ikad mogla postati normalna država svakako svakoga dana ima sve manje, tako da su „glavni“ ovi koji rade u institucijama: prema određenim podacima, njih je 56% od ukupnog broja zaposlenih. Što znači da je ovdje moguće držati vlast sa oko 25%. To je idealno, jer ne postoji kritična masa za promjenu, a ni pravi legitimitet vlasti. Taj hibrid u kojem se stvara zločinačko društvo u kojem su pravosuđe i policija saučesnici, a nacionalni politički subjekti, potpomognuti vjerskim zajednicama, je pravi rezultat. Naši partneri su oni koji ukradu izbore i dokaz su njihove nesposobnosti. I opravdanje za nas zašto smo tu, a da ne moramo raditi praktično ništa. Ukoliko Dodik zaista posegne za ruskim dobrovoljcima i krene u rat, treba se pozivati na demokratske principe dok ne izvučemo glavninu naših snaga. Onda ih treba ponovo ostaviti da se međusobno pobiju. To, svakako, rade svakih četrdesetak godina, a od zadnjeg rata je prošlo već trideset.
Za nas je najvažnije nezavisno pravosuđe.
Učinite sve da okrečite sudnice, ugradite kamere, ubacite nov namještaj u kancelarije, ful obezbjeđenje, ali pritom budite oprezni: svaka krupna riba je povezana s nekom većom. Dodik i Čović s Rusima i njihovim transakcijskim putevima, a bošnjački tajkuni s nekom od velikih banaka, u Beču ili na Bliskom Istoku. Dakle, ako dirate kapitalce, direktno dirate (naš) kapital. Ako treba nekog ganjati, ganjajte miševe, neka se čuje da se pokreće što više parnica, jer je zakonodavstvom svakako stvoren haos u kojem, prktično, može sve. U tom smislu, pravosuđe treba da je korumpirano, i ispolitizirano, i pri tome stalno treba podgrijavati priču da hoćemo reforme.
I zapratite nas za još (političkih) savjeta. To je imbecilnost koja otvara i najteža vrata.
