Početkom ove godine Branislavka Boroja, pravnik i sekretar Poljoprivrednog instituta Republike Srpske spakovala je u kovertu licence ove institucije i poslala ih na adresu Instituta za zaštitu i ekologiju Republike Srpske kako bi se zajednički prijavili na tek raspisani tender „Autoputeva Republike Srpske“.
Dvije naučno-istraživačke institucije su se dogovorile da zajednički konkurišu na javnu nabavku monitoringa eksploatacije autoputa Banjaluka-Doboj za šta bi od „Autoputeva RS“ dobile 140.000 maraka.
Iako se ne čini kao veliki iznos, on je za ove institucije značajan, jer doznake iz državnog budžeta pokrivaju manje od 20 odsto njihovih potreba i na tržištu se moraju boriti za svaku marku kako bi opstale.
Nekoliko dana nakon što su im pristigle licence i dozvole Poljoprivrednog instituta koje im je dostavila Boroja, službenici Instituta za zaštitu i ekologiju Srpske licence i doznake pakuju zajedno sa ostalom tenderskom dokumentacijom, propisno ih uvezuju i šalju na adresu „Autoputeva“. Vjerovali su da će sigurno dobiti posao, jer su dali najbolju ponudu i ispunjavaju sve tehničke uslove.
Kako je prvi tender propao, krajem marta „Autoputevi“ raspisuje novi i Institut za zaštitu ponovo prilaže istu dokumentaciju.
Proces oko izbora se odvukao sve do jula ove godine kada na vrata Instituta za zaštitu i ekologiju stiže poštar sa kovertom u kojoj se nalazi Odluka o izboru najboljeg ponuđača.
U Odluci se navodi da je njihova ponuda odbijena zato što su priložene licence Poljoprivrednog instituta istekle i da je posao dodijeljen banjalučkom građevinskom institutu „IG“, odnosno privatnoj firmi koja se povezuje sa „Integral inženjeringom“ i njegovim vlasnikom Slobodanom Stankovićem.
Klupko prevare
I ništa to ne bi bilo čudno, ali u Institutu za zaštitu i ekologiju su se šokirali kada su vidjeli da su zapravo prevareni od svog državnog partnera – Poljoprivrednog instituta sa kojim su nastupali. Stankovićev „IG“ se takođe na tender prijavio sa Poljoprivrednim institutom, ali razlika je bila u tome što je njima Branislavka Boroja dostavila važeće licence.
Pored toga, Boroja je „zaboravila“ da Institutu za zaštitu prijavi da Poljoprivredni institut na isti tender ide i sa Stankovićem.
„Ipak, mi ne možemo samo kriviti Poljoprivredni institut, mogli smo i sami provjeriti kada ističu dokumenti koje smo od njih dobili. Tako da je to prvenstveno naš propust“, pokušava da ih opravda Direktor Instituta za zaštitu i ekologiju Predrag Ilić.
U telefonskom razgovoru Boroja je odbila da pojasni zašto je Poljoprivredni institut prijavila na isti tender sa dva različita partnera i zašto je državnom partneru „prećutala“ da su njihove licence u međuvremenu istekle.
„Za sve se obratite gospodinu Trkulji, on je moj nadređeni“, kratko nam je poručila ona.
Trkulja tvrdi kako je riječ o nesporazumu, ali novinara CAPITAL-a nije u potpunosti uvjerio da se radi samo o tome s obzirom na ostale činjenice koje cijelom slučaju daju drugi kontekst.
Naime, nakon što je u javnost „procurilo“ šta je njegova pravnica uradila, Trkulja je pokušao da se „opere“ pismeno se obraćajući „Autoputevima“ tvrdeći, takođe, da je riječ o nesporazumu.
Trkulja u dopisu u koji je portal CAPITAL imao uvid navodi kako je Poljoprivredni institut početkom godine dogovorio saradnju sa Institutom za zaštitu i ekologiju i potpisao neophodnu dokumentaciju i da je nakon toga na upit Instituta za građevinarstvo „IG“ s njima uspostavio saradnju „ne shvatajući da se radi o istom tenderu“.
„Ovom prilikom se izvinjavamo i obavještavamo vas da Poljoprivredni institut ostaje pri saradnji sa Institutom za zaštitu i ekologiju, a saradnju sa Institutom ‘IG’ možete smatrati prekinutom kada je navedeni tender u pitanju“, naveo je Trkulja.
Da sve bude interesantnije – „Autoputevi“ to ne prihvataju i ostaju pri saradnji sa „IG“, bez obzira na to što je „IG“ ostao bez podugovarača i time više ne ispunjava uslove, što znači da bi se cijeli postupak javne nabavke trebao ponoviti.
„IG“: Ugovor validan
Nakon što je Trkulja poslao pismo u kojem je naveo kako odustaje od saradnje sa „IG“, zanimalo nas je kako u ovom institutu planiraju da realizuju posao koji su im povjerili „Autoputevi RS“ s obzirom na to da im je partner otkazao saradnju na ovom tenderu. Ne obaziru se na to, za njih ugovor o saradnji sa Poljoprivrednim institutom i dalje je pravno valjan.
„Institut ‘IG’ sa Poljoprivrednim institutom ima dugogodišnju uspješnu poslovnu saradnju te je u našoj ponudi u ovom postupku javne nabavke imenovan kao potencijalni podugovarač koji bi realizovao jedan dio usluga. Poljoprivredni institut je javna ustanova, što znači da laboratorijske analize koje su u djelatnosti Instituta može raditi svako pravno ili fizičko lice koje za to podnese zahtjev, a naročito poslovni partneri sa kojima Poljoprivredni institut RS uspješno sarađuje i sa kojima ima pravno valjan ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji“, kazali su u „IG“.
Ista pitanja smo poslali i „Autoputevima, koji su kratko poručili da se neće oglašavati dok se postupak ne okonča pred Kancelarijom za razmatranje žalbi BiH.
„Žalbeni navod je apsolutno neosnovan i nije zasnovan na odredbama Zakona o javnim nabavkama“, naveli su u „Autoputevima“ odbacivši žalbu Instituta za zaštitu i ekologiju u kojem su bili ubijeđeni da će im to biti sasvim dovoljan argument.
U međuvremenu sve nesigurniji Trkulja preko noći mijenja mišljenje.
„Mi nećemo otkazati nikome saradnju, niti smo to negdje rekli. Mi smo u ovom poslu imali status potencijalnog podugovarača, jer smo imali sa obje strane ugovore o poslovno-tehničkoj saradnji tako da nema razloga da to radimo. Problem bi bio da smo se pojavili kao podugovarači. Naš ugovor je takav da možemo raditi sa onim ko prođe na tenderu“, nakon svega kaže Trkulja za CAPITAL demantujući tako sam sebe.
Tvrdi kako je „Autoputevima“ pisao samo kako bi objasnio da je došlo do nesporazuma i kako bi se razjasnila cijela situacija, a ne kako bi poništio posao.
To što se Poljoprivredni institut na istom tenderu pojavljuje dva puta on ocjenjuje propustom, a svu krivicu pokušava da prebaci na Ilića koji je, prema njegovoj ocjeni, trebao njega da obavijesti da će Institut za zaštitu i ekologiju konkurisati i na ponovljenom tenderu.
U Institutu tu argumentaciju odbacuju i kažu da je logično da će se prijaviti na ponovljeni tender.
Direktor Poljoprivrednog instituta svom pravniku ne zamjera što mu nije rekla kako su po pitanju ovog posla već predali papire i što je paralelno dokumentaciju poslala i Institutu i „IG“.
„U januaru mjesecu nas je kontaktirao Institut za zaštitu i ekologiju Republike Srpske. Pitali su nas da izađemo sa njima na tender i mi smo pristali. Prijavili smo se i dali papire, a kasnije su nam rekli kako je tender poništen. Onda se desilo da nas je kasnije pozvao Institut ‘IG’ kojima smo takođe dali dokumentaciju, s tim da je ta dokumentacija važeća. Dali bi je i Iliću samo da su nam se javili“, priča Trkulja.
On u svemu ne vidi Borojinu odgovornost iako je ona na istom tenderu sarađivala i sa jednom i sa drugom stranom. Boroja je mogla da ga upozori kako već postoji dogovor sa Institutom.
„U to vrijeme mi smo bili u finišu pregovora oko kolektivnog ugovora gdje vam ne mogu opisati koliko dana i noći smo na tom zadatku proveli, a uz sve to smo radili i redovne poslove. Ako smo napravili neki prekršaj, spremni smo da snosimo sve sankcije, ali vjerujte da naše krivice ovdje nema“, pravda se Trkulja.
Početnički propusti, a plata veća od doktora nauka
Sagovornici portala CAPITAL kažu da Borojin uticaj u Institutu daleko prevazilazi poziciju na kojoj se nalazi po Sistematizaciji radnih mjesta zbog čega su međuljudski odnosi u Poljoprivrednom institutu ozbiljno narušeni.
Tome, kažu oni, treba zahvaliti bezrezervnoj i izuzetno bliskoj podršci koju Boroja uživa kod Trkulje.
Da je uticajna pokazuje i to koliko je plaćena. Njena plata zajedno sa naknadama prelazi platu doktora nauka zaposlenih u Institutu koji imaju decenije iskustva.
Osim osnovne plate Boroja ima i brojne naknade među kojima i naknadu za otežane uslove rada koju dobijaju zaposleni u laboratorijama sa kojima ona nema nikakve dodirne tačke.
Pobuna radnika
Sindikalna organizacija pisala je Trkulji krajem maja ove godine i tražila da zaštiti dignitet struke i nauke, ne skrivajući razočarenje da doktori imaju manju platu od sekretara.
„Mi doktori nauka smo stava da pozicija sekretara instituta koju obavlja diplomirani pravnik ne može imati osnovni koeficijent isti ili veći od osnovnog koeficijenta doktora nauka“, navodi se u pismu koje je poslao predsjednik sindikalne organizacije u ime doktora nauka.
Jedan od potpisnika, doktor Tihomir Predić, kaže da i dva mjeseca od slanja pisma ostaje pri svom stavu i da se u međuvremenu ništa nije promijenilo.
„Mi smo rekli svoje mišljenje i nemam ništa reći sem toga što je napisano. Ne diramo nikoga, samo želimo da se struka zaštiti. Tražimo da vidi zašto smo se školovali i zašto se bavimo naukom“, poručio je on.
U međuvremenu je usvojen novi kolektivni ugovor gdje je svima povećana plata za deset odsto. To što ima primanja u nivou doktora nauka, Boroji nije bilo dovoljno, te je tražila da joj se plata dodatno poveća.
Trkulja se pravda da je Borojin koeficijent naslijedio od ranije uprave, a on ne želi nikome smanjivati platu.
„U pregovorima sa sindikatom oko kolektivnog ugovora jedan od principa je bio da se plata nikome ne smanjuje“, zaključio je Trkulja.
Igra u korist privatnika
Direktor Instituta za zaštitu i ekologiju Predrag Ilić kaže kako će se na diskvalifikaciju od strane „Autoputeva“ žaliti Kancelariji za razmatranje žalbi BiH.
„Ne odustajemo od ovog posla. Iz svega je jasno da postoji neka igra. Ako je jedna strana raskinula ugovor i povukla se iz posla, tačnije Poljoprivredni institut, ne znam odakle im pravo da pitaju drugu stranu i uvažavaju ih. Interesuje me ko će uraditi posao ako je ugovor raskinut“, pita Ilić.
Umjesto da se međusobno štite na otvorenom tržištu naučno-istraživačke institucije u Republici Srpskoj jedne druge sapliću u korist privatnog kapitala, što pokazuje i ovaj slučaj.
A kada se pogleda poslovanje „IG“ jasno je ko na kraju „pokupi kajmak“. Oni su u prošloj godini zapošljavali preko 160 radnika i u kasu stavili 11,2 miliona maraka, od čega je preko četiri miliona čiste dobiti.
Sa druge strane, Poljoprivredni institut je 2020. godine prihodovao 2,5 miliona KM uz skromnu dobit od 7.600 maraka.
Ništa bolja situacija nije ni u Institutu za zaštitu i ekologiju Republike Srpske. Sa 36 zaposlenih su prijavili prihode od 1,5 miliona KM i dobit nešto veću od 11.000 KM.
To samo pokazuje na kojoj se poziciji nalaze u odnosu na konkurenciju i koliko je značajno da rade u zajedničkom interesu.
CAPITAL: Dejan Tovilović
