Biti žena nije lako, ali ni jeftino. Ne samo zbog standarda ljepote koji se konstantno nameće, nego i u svakodnevnom životu. Jedan od krivaca je “porez na roze”. Nije zvaničan, odnosno legitiman porez. Važi za proizvode koji su namijenjeni ženama, a zbog njihove, mahom, roze ambalaže dobio je ovaj naziv. Iako se u zemljama zapada već nekoliko godina govori o njemu, na našim prostorima je poprilično nov i malo poznat termin. Od deset ispitanica, ni jedna nije čula za porez na roze. Da bismo uopšte mogli govoriti o njemu, potrebno je prvo objasniti šta je.
PIŠE: Valentina Arsenović
– Najjednostavnije rečeno, predstavlja određenu razliku u cijeni proizvoda, usluga u odnosu, koji su namijenjeni muškarcima, u odnosu na one koje su namijenjeni ženama i obrnuto – kaže Admir Čavalić, ekonomista.
Delila Hasanbegović, pravni stručnjak za ljudska prava definiše porez na roze na sljedeći način: Takozvani porez na roze jeste zapravo plaćanje više cijene za isti proizvod. To je nekako tržišna kategorija, ali ima dosta socijalnih posljedica i implikacija. Dakle, proizvodi koji su na tržištu isključivo namijenjeni ženama su znato skuplji.
Ovim možemo zaključiti da porez na roze nije samo ekonomski, nego i socijalni problem. Razlika koju on predstavlja se najlakše da uočiti kada su u pitanju higijenski proizvodi. Najobičniji gel za tuširanje u plavoj boci, namijenjen muškarcima, je u najmanju ruku 3% jeftiniji od onog u roze boci, koji je namijenjen ženama. Još jedan primjer jesu jednokratni brijači – kvalitet identičan, ali onaj roze boje je skuplji. U radnjama su ženski i muški proizvodi obično odvojeni, s toga je teško primjetiti da osnovne potrepštine plaćamo od 5 do 7% više od jačeg pola. Ekonomija ovo objašnjava tržišnom elastičnošću. –
– Ukoliko bi rasla cijena određenih proizvoda i usluga koje su neophodne ženama, vjerovatno da bi žene manje elastične. Šta to znači? Slabije bi reagovale na rast datih cijena i nastavile bi koristiti date proizode i usluge. Sa druge strane, muškarci bi možda ograničili svoju potražnju. I to je razlog, ekonomski posmatrano, zašto nastaje taj pink tax, roze porez – potvrđuje Admir Čavalić.
Roze porez ne važi samo za kozmetičke i higijenske proizvode i usluge. Pojedini lijekovi takođe imaju roze varijante, počevši od onih za menstrualne bolove, pa do lijekova protiv prehlade. Ne možemo zanemariti ni činjenicu da se higijenski proizvodi poput uložaka ili tampona na našim prostorima i dalje smatraju luksuzom. Mnoge žene su primorane prvenstveno obratiti pažnju na cijenu, na primjer, higijenskih uložaka u prvom planu, pa tek onda na kvalitet. U Škotskoj su ovakvi proizvodi besplatni.
Spisateljica i kolumnistica Indira Kučuk Sorguč, povodom ove teme, skrenula je pažnju na diskriminaciju žena, koja je na prvi pogled neprimjetna, jer su žene na to navikle.
– Uvijek se osjećaš diskriminirano zato što si žena, mislim to je ono, čak bi se postavilo i kao prirodna stvar, jer takav je svijet i u takvom svijetu živimo. Ne obraćamo pažnju na te sitnice, pod navodnim znacima sitnice, na te marginalije koje su upravo vezane za proizvode koji su skuplji, a vezani su dakle za ženske potrebe – ističe Kučuk Sorguč.
Da će plaćati estetiku pakovanja, roze ambalaže i slične karakteristike, dame se navikavaju od malena. Naime, čak su i proizvodi za djevojčice skuplji od onih za dječake. Pod proizvodima podrazumijevamo i igračke. Nigdje u svijetu ove razlike nisu regulisane zakonom. U nekim zemljama je borba protiv roze poreza počela, u nekima je još uvijek daleko.
– U Americi postoje istaknute žene koje se zalažu u Kongresu, u određenim državama, za ukidanje tih razlika, odnosno poreza na roze. Kod nas je situacija takva kakva jeste, razlike postoje i nismo čuli, nismo vidjeli da se iko apsolutno bavi ovom temom, a ona jeste jako bitna za ravnopravnost, jer ovdje se radi o rodnoj diskriminaciji, samo koja se očitava u cijenama – pojašnjava Dalila Hasanbegović.
Ako bismo izračunale koliko novca u toku jedne godine potrošimo na osnovne higijenske potrepštine, tek onda bismo shvatile ozbiljnost roze poreza.
(Tekst je nastao u okviru Takmičenja novinara 2021. godine, koje je provela Fondacija Infohouse u suradnji sa Koalicijom za zaštitu zviždača Jugoistočne Europe)
