Pred federalnim zastupnicima iduće sedmice naći će se prijedlog zakona o zabrani pušenja u javnim objektima, prijevozu, ali i u automobilima u kojima su djeca. U javnosti se lome koplja treba li nam ovaj zakon, pojavljuju informacije o navodnoj šteti po ekonomiju, pljušte optužbe. Ko je predložio zakon, zašto baš sada, šta kažu ugostitelji, šta nepušači
Piše: Senka KURT
Teško se sjetiti kada je i da li ikada prijedlog nekog zakona izazvao toliko rasprave u javnosti kao onaj o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, koji bi trebao bi razmatran u federalnom Parlamentu naredne sedmice, tačnije 26. maja.
Čini se je raspravu upravo rasplamsao jedan parlamentarac i to SDP-ov Irfan Čengić koji je na društvenim mrežama, a zatim i u izjavama medija (iako sam, kako tvrdi niti konzumira cigarete, niti ide na “šišu”) javno izrazio protivljenje ovom prijedlogu. Najprije i zbog, kako je sam rekao, zaštite ugostitelja, odnosno radnika, koji će, tako tvrdi Čengić, ostati zbog posla, nakon što se sa stolova sklone pepeljare.
Prema riječima Aide Ramić-Čatak, koordinatorice za kontrolu duhana u Federaciji BiH i pomoćnice direktora Zavoda za javno zdravstvo FBiH, radi se o višegodišnjem procesu velikog broja ljudi koji su uložili ogroman trud na pripremi zakona.
– Mi smo još 2016. imali projekat Svjetske banke koji je bio usmjeren na reduciranje posljedica od hroničnih nezaraznih bolesti u okviru kojeg smo dobili podršku za izradu zakona, određene konsultacije, dobru međunarodnu praksu. Temeljem toga formirana je radna grupa Federalnog ministarstva zdravstva. Urađen je nacrt koji je prošao mukotrpan proces javnih rasprava na nivou kantona, da bi nakon toga bio prihvaćen od strane Vlade FBiH i Zastupničkog doma Parlamenta FBiH. Dvije godine kasnije, 2018., urađen je Prijedlog zakona koji je ponovo prihvaćen od Vlade FBiH i poslan u parlamentarnu proceduru – objasnila je Ramić-Čatak medijima.
No, prije svega, da vidimo šta podrazumijeva Prijedlog zakona, koji je, kako je potvrđeno inicirala Svjetska banka, a Ministarstvo zdravstva FBiH sačinilo, poslalo Vladi, a Vlada u Parlament.
Kakve su kazne?
Tako je predložena potpuna zabranu konzumiranja duhana u svim javnim zatvorenim objektima, javnom prijevozu, ali i u privatnim automobilima u kojima se nalaze i djeca.
Radi se, kažu kritičari, o najstrožijem zakonu, s potpunim zabranama. Ne samo kad su u pitanju cigarete, već i nargile, vodene lule, elektronske, bezdimne i biljne cigarete.
Vlasnici ugostiteljskih objekata imaju dužnost da na vidnim mjestima istaknu znak “zabranjeno puštenje”, a sklone papeljare. Dužni su neposlušne goste opomenuti ili ih zamoliti da napuste objekat. U najgorem slučaju da pozovu i policiju.
Pušenje će biti dozvoljeno u službama i odjelima za zaštitu mentalnog zdravlja, na aerodromima (u posebnim prostorijama), a zakonom se zabranjuje i javno konzumiranje proizvoda, koji su naizgled manje opasni, kao što su duhanski proizvodi s aditivima, aromama… Uz to, zabranjeno je bilo kakvo reklamiranje duhanskih proizvoda.
Predviđene kazne su za pravne osobe do 5.000 KM, a ovisnicima koji konzumiraju duhan u javnom, zatvorenom prostoru slijedi kazna od 100 KM.
U obrazloženju prijedloga zakona je, prije svega, navedena potreba da se zaštiti zdravlje građana, ali i pravo onih koji nisu pušači da žive i rade u okruženju bez duhanskog dima.
U Republici Srpskoj nisu predviđene ovako drastične mjere, pa su u Federaciji BiH prvo reagirali ne samo oni koji će ubuduće (ako Zakon bude na kraju usvojen) umjesto u restoranima i kafićima pušiti ispred njih, već ugostitelji, odnosno Udruženje hotelijera i restoratera BiH.
Njihov predsjednik Amir Hadžić, iako i sam nepušač, tvrdi da bi usvajanje zakona bilo pogubno po turističku djelatnost.
– Zakon je rigidan i neprovodiv. Kontrolu provođenja zakona je vlast prepustila poslodavcima. Dužni smo da opomenemo onog ko zapali cigaretu te da mu uskratimo piće, a nakon toga ga i odstranimo iz objekta. Da li je država normalna, kako možemo nekoga izbaciti iz objekta – rekao je Hadžić.
On dodaje kako su širom svijeta napravljeni kompromisi, te da ima podatke kako se vlasnici prostora do 60 kvadrata mogu opredijeliti da odijele prostore za pušače i nepušače uz određene uslove koji podrazumijevaju obavezno istaknute oznake.
– Nadam se da će zastupnici imati razumijevanje i da neće usvojiti ovaj zakon. Nabavite vakcine, otvorite granice i stvorite uslove da nam dođu turisti – zaključio je Hadžić.
Kompromis predlaže i Irfan Čengić, naglašavajući da su bitni i zdravlje, ali i privreda.
– Veći zakona podržavam, kada je riječ o zabranji pušenja i cigareta, iako je ovaj Prijedlog, kojeg treba razmatrati federalni Parlament rigidniji od zakona u zemljama EU i regije. Međutim, smatram da ima dijelova koji će odmah uticati na zatvaranje radnih mjesta iako to nije nužno – kazao je za Interview. ba Čengić i dodao da je upravo na te “sporne” dijelove, zajedno sa Salmirom Kaplanom podnio amandmane.
Čengić bi da makar ostavi nargile
Kaže da će podržati prijedlog zakona ako barem polovina tih amandmana bude usvojena.
– Amandmani se ne odnose na cigarete, već isključivo na dozvole rada nargila barova, u kojima bi uslovi bili pooštreni, a cigarete zabranjene. U zemljama regije i zemalja EU, poput Njemačke, dozvoljen je rad nargila barova – kaže Čengić.
On napominje da pušenje nargila u nargila barovima ne bi ugrožavalo zdravlje nepušača jer oni uglavnom ne borave u takvim objektima.
– Amandmanima sam predložio da se maloljetnicima zabrani ulazak u nargila barove – kaže Čengić.
Inače, u svojim prvim istupima naglašavao je da bi usvajanjem zakona posao izgubilo nekoliko hiljada zaposlenih u nargila barovima, te da postoji opasnost i od pada prihoda od PDV-a.
Politička analitičarka Ivana Marić na društvenim je mrežama upozorila Čengića da nije u pravu i da do ekonomskog pada, povećanja broja nezaposlenih, te pada prihoda nije došlo u zemljama Europske unije i svijeta koji već više od decenije brane pušenje u javnim prostorima.
– Evo, recimo, pogledajte u kakvim problemima se nalaze privrede Amerike, Njemačke, UK i ostalih država koje su zabranile pušenje na javnim mjestima i uvele i druge drastične mjere. Sve redom propale privrede – napisala je Marić.
Za Interview. ba navodi da BiH već duže od deset godina kasni za državama EU po pitanju zabrane pušenja u ugostiteljskim objektima.
– Nakon što u tih desetak godina nisu postigli ništa konkretno po tom pitanju, bh. političari su sada odlučili da naprave tako restriktivan zakon, da bi im pozavidjeli i EU zakonodavci. Da su restrikcije uvodili postupno, do sada bi se bh. građani već navikli na zabranu pušenja, a time bi i privreda doživjela neznatne gubitke – ističe Marić.
Ona podsjeća da je prethodnih godina bilo određenih pokušaja da se uvedu restrikcije, ali su političari to svaki put spriječili pretvarajući se da rade u interesu građana.
– Iza njihove navodne borbe za građane i privredu ustvari stoje različiti lobiji, koji su političare uspjeli pridobiti na svoju stranu, primjenom poznatih i efikasnih metoda uvjeravanja – dodaje Marić.
Preuveličane tvrdnje o gubicima
U prilog tome navela je istraživanje iz 2010. koje su proveli Norvežani, a 15 godina nakon što je zabranjeno pušenje.
Na pitanje koliko su zakoni o zabrani pušenja utjecali na prihode u pabovima i restoranima, u studiji čiji su autori Hans Olav Melberg i Karl E. Lund je istaknuto:- – Naši rezultati pokazuju da zakoni o nepušenju ne utječu direktno na prihode restorana, niti kao dio privatne potrošnje, čak ni u zemlji poznatoj po svojoj surovoj klimi. Postoje neki dokazi o kratkoročnom učinku na prihode kafana kao udjelu u privatnoj potrošnji, ali ne postoje dokazi o kratkoročnom učinku na apsolutni nivo prihoda kafana i nema dokaza o dugoročnom učinku korištenjem bilo koje mjere .
Prema Studiji “Ekonomski aspekti kontrole duvana i empirijski nalazi u Srbiji”, čiji su autori Jovan Zubović, Mihajlo Đukić i Olivera Jovanović navodi se da su intenzivne aktivnosti duhanske industrije uspjele u velikom broju društava da učine dominantnim shvatanje da bi zabrane upotrebe duhana dovele do značajnog pada aktivnosti u ugostiteljstvu.
– Zapravo, pokazalo se da su istraživanja kojima se ovo tvrdi isključivo finansirana sredstvima duhanske industrije, ali i da su se uslijed intuitivnosti njihovih nalaza poruke veoma čvrsto ukorijenile u javnosti. Ipak, brojna nezavisna istraživanja, pojedina realizovana i od strane međunarodnih institucija, ukazuju da su tvrdnje u vezi sa ekonomskim gubicima zbog striktnih kontrolnih politika u velikoj mjeri preuveličane, a u najvećem broju slučajeva i netačne. Gotovo sva nezavisna istraživanja potvrđuju ekonomsku opravdanost (cost-benefit) gotovo svih mjera kontrolne politike – navodi se u Studiji.
Američki profesor ekonomije Frank Chaloupka, koji se godinama bavi time koliko zabrana pušenja utiče na ekonomiju, u intervjuu za RSE je prije nekoliko godina ocijenio je da ove procjene nisu realne.
On tvrdi da, osim koristi za javno zdravstvo, zabrana pušenje ima prednosti i u ekonomskom smislu. Upotreba duhana stvara ogromne troškove širom svijeta, kako za zdravstvene sisteme, tako i za izgubljenu produktivnost, što na globalnom nivou ti troškovi iznose oko 1,4 triliona američkih dolara.
On je sa svojim timom proveo istraživanje u 20 zemalja svijeta.
– Što se tiče zemalja koje su uspješno implementirale sveobuhvatni pristup koji se predlaže i u Federaciji BiH, to su većina zemalja Zapadne Evrope, Kanada, Australija, Novi Zeland – to su zemlje sa visokim dohotkom. Međutim, to se dešava i u zemljama sa niskim ili srednjim dohotkom – rekao je prof. Chaloupka.
On je naveo primjer Turske koja je provela sveobuhvatne zabrane pušenja, zabrane reklamiranja proizvoda od duhana i uvela određene poreze i naknade i to je zaista imalo pozitivne efekte na smanjenje broja pušača, a isto tako nije imalo nikakve negativne efekte na ekonomiju.
Na konstataciju da protivnici zakona u FBiH tvrde da bi se zbog njegove provedbe godišnji pad prometa mjerio u stotinama miliona godišnje, te da bi bilo ugroženo desetine hiljada radnih mjesta, prof. Chaloupka kazao je da su te procjene u potpunosti pogrešne.
– One su u skladu sa vrstom projekcije ili procjena koje imaju vlasnici ovih različitih radnji, koji se boje, koji računaju na to da će pušači prestati dolaziti, da će zbog toga gubiti na prometu i poslovanju. Međutim, ne uzimaju u obzir činjenicu da se pušači veoma lako prilagođavaju ovim politikama, obično ne mijenjaju svoje potrošačke navike. Isto tako, ne uzimaju u obzir činjenicu povećanja poslovanja kojeg će imati zbog toga što će im sada dolaziti nepušači – dodao je.
Prema njegovim riječima tri su glavna pozitivna efekta nakon uvođenja zabrane na javnim mjestima. Prvo smanjenje troškova za poslovne subjekte – od čišćenja do osiguranja, zatim drugi je efekat zdravija radna snaga.
– Treći je općenito povećanje u poslovnoj aktivnosti – sada će i nepušači početi odlaziti na ona mjesta u kojima je zabranjeno pušenje, a pušači će se prilagoditi tome – naveo je profesor Choplouka.
Djelomično se sa njegovim stavom slaže i ekonomski analitičar Faruk Hadžić. On ističe da je vrlo interesantno što trenutno u Federaciji BiH postoji mnogo bitnijih stvari za ekonomiju, poput zakona o doprinosima i poreza na dohodak.
– Čini mi se da se ovim Prijedlogom zakona skreće pažnja sa nekih važnijih ekonomskih tema – kaže Hadžić.
On kaže da su ga već kontaktirali mnogi federalni zastupnici, koji su u principu za zabranu pušenja u javnim prostorima, ali mnogi nisu spremni podržati ovakav Prijedlog.
– Kazali su mi da je predloženo mnogo amandmana. Većina predlaže da se zakon vrati na doradu jer je previše restriktivan, čak restriktivniji nego u EU. Ne ostavlja se prostor za pušače i nepušače, što stvara diskriminaciju – navodi stavove zastupnika Hadžić.
Prema njegovom mišljenju najviše je sporno što će se uvesti velika razlika između Federacije BiH i Republike Srpske.
– Imat ćete velike restrikcije u jednom, a nikakve restrikcije u drugom entitetu. Može se desiti da proizvođači proizvode dvije vrste proizvoda za jednu zemlju, zbog etiketa i svega ostaloga – kaže Hadžić.
Kada je u pitanju ekonomija, odnosno negativni efekti zakona po ugostiteljski sektor, turizam, vlast treba naći način da kompenzira pad ekonomskih aktivnosti.
– Ako dođe do pada naplate poreskih prihoda, želim vjerovati da neće vlast posegnuti za povećanjem drugih poreza kako bi se kompenzovao pad, što se opet može odraziti na privredu i građane. Ja pozdravljam takav zakon, ali ako dođe do pada poreza, vlast može tražiti drugi način da poveća druge poreze. To može biti sporno. Govorim hipotetički, ali je moguće – ističe Hadžić.
Inače, širom Europe već više od deceniju i pol na snazi je zabrana pušenja u javnim prostorima. U Italiji još od 2005., kako se ističe jedna od najstrožih zabrana u svim zatvorenim prostorijama – restoranima, barovima, diskotekama, uredima.
Zabrana i drugi užasi
Od 2004. zabranjeno je pušenje u Irskoj, Norveškoj, Malti, još i ranije u Francuskoj, Belgiji. Najstrože zakone imaju Mađarska, Španija, a Švedska zabranjuje pušenje i na autobuskim stanicama i dječijim igralištima. I u posljednje vrijeme i na terasama vlastitih stanova.
Među posljednjim je 2019. zabranjeno pušenje u restoranima u Austriji, koja je nosila nadimak “Pepeljara Europe”. Trebalo je deset godina od inicijative do realizacije, s tim da su se objekti veći od 50 kvadrata mogli odlučiti napraviti pušačku zonu.
Prema svemu sudeći, u federalnom Parlamentu naredne sedmice, kad Prijedlog zakona dođe na dnevni red, bit će i vruće i zanimljivo. Puno amandmana, različitih mišljenja, pa i sukobljenih stavova.
S jedne strane konzumenti cigareta, koji ne daju svoje blaženo mjesto za kafanskim stolom na kojem je pepeljara, s druge nepušači, koji bi malo čistog vazduha, a negdje u sredini pravi argumenti.
Ekonomistica Svetlana Cenić zato će u svom stilu, statusom s Facebooka zaokružiti ovu priču.
– Ako još jednom čujem kako treba zabraniti pušenje u kafanama jer je zdravlje stanovništva najvažnije, dobiću osip. Da je pušenje štetno, to znaju i vrapci. Nego, šta ćete uraditi sa zagađenim vazduhom, prljavim rekama, deponijama, hranom čiji se kvalitet ne kontroliše,automobilima i izduvnim glasovima, to što privredni razvoj zasnivate na uglju i termoelektranama, radnicima bez propisane zaštite, itd? Jer, zdravlje stanovnika je najvažnije, zar ne?! Ali, samo na zabrani pušenja šiljite patku. Na ostalim užasima ništa. Nego, gde su vakcine?!
Uzgred, jedva čekam da vidim borbu sa nargila barovima, koji su radili usred korone. Kockanje, naravno, nije štetno i nije ni oporezovano.
I kako idu zakoni o sprečavanju korupcije, borbi protiv nepotizma, dokazivanje porekla imovine i tako tim za zdravlje dobrim stvarima?! – zaključuje Cenić.
Stvarno, kako idu zakoni o borbi protiv korupcije, nepotizma?
