Direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu Mirsad Sijarić ne krije da je umoran, da mu je dosadilo da iznova i iznova objašnjava kakva je važnost insituticije na čijem je čelu, da je svaki dan borba, ali da ne želi odustati
Razgovarala: Senka KURT
Interview: Eto, prođe još jedan Svjetski dan muzeja. Kako je obilježen kod nas, kad se svi hvale da imamo nevjerovatnu ostavštinu, bogat fundus, prekrasnu zgradu…
Sijarić: Baš u zadnje vrijeme ne primjećujem ni da se hvale. I to je dosadilo. To jeste bila jedna od floskula koja me je najviše nervirala, jer se uvijek koristila. A kad treba šta konkretno uraditi, poduzeti neku akciju onda se pokazivalo da Muzej nikome nije bitan.
Interview: To je i povod što ste prošle godine odbili poziv tadašnje Gradske uprave da sudjelujete u projektu „Buđenje grada 2020“. Obzirom na činjenicu da od Grada Sarajeva Muzej 2017. i 2018. nije dobio niti jedan KM.
Sijarić: Prošle godine za Dan muzeja nismo imali nikakav poseban program, umjesto toga smo objavili platnu listu direktora da pokažemo kako smo mi dio svjetske, europske muzejske zajednice u kojoj direktor ima platu od 220 eura. Grad je 2015. zajedno sa kantonima, općinama potpisao Memorandum kojeg tadašnja gradska uprava Sarajeva nije ispoštovala, već ga potpuno ignorisala. Mi smo prošle godine pred odlazak bivšeg gradonačelnika Skake dobili 180.000 KM za jedan veliki, milionski projekat. Grad nas je uslovio da taj novac namjenski potrošimo, odnosno da prethodno skupimo dva ili tri miliona. Ja se nadam da će odnosi sa Gradom u budućnosti biti poboljšani. Jučer je bila u posjeti gradonačelnica Benjamina Karić. Dogovorili smo se da pokušamo zajednički osigurati sredstva za taj projekat, koji je značajan za razvoj Muzeja, a bitan je za Sarajevo. Teško je više objašnjavati ljudima da je ovo ako ne i najznačajnija, onda jedna od najznačajnijih ustanova ne samo u Sarajevu, već i u Bosni i Hercegovini.
Meni je ovo najveći lični poraz
Interview: Je li mučno, degutantno, stalno mantrati isto, o tome koliko je značajan Muzej? Bojim se da više nema efekta.
Sijarić: Meni je više muka od mene, od toga što stalno pričam jedno te isto. Meni je ovo najveći lični poraz. Izgubio sam samopouzdanje, razočaran sam, zato što nisam uspio za pet godina kao neko na poziciji, samo da objasnim ljudima da Muzej nije nevladina organizacija, da neko treba preuzeti brigu i finansiranje. S tim se teško mirim da nisam uspio. A probao sam na sve moguće načine.
Interview: No, ipak najavljujete nove projekte, koji su vezani, prije svega, za infrastrukturu, a koje će finansirati u stopostotnom iznosu vlade SAD, Francuske, Švedske, Katara… Vi ne odustajete od Muzeja, a ne odustaju, što je opet posebno zanimljivo, unatoč svemu, ni strani donatori.
Sijarić: Naravno da su i stranci umorni. Znam da je u sjedištu UNESCO-a u Parizu ljudima dosta Zemaljskog muzeja. Sve je teže naći opravdanje za finansiranje i popravku Muzeja. Rat je prestao prije 26 godina, pa se u Parizu pitaju šta se dešava u Sarajevu. Da li još traje rat ili je prestao? Samo zahvaljujući ljubaznosti onih koji rade u kancelariji UNESCO-a u Sarajevu uspijevamo progurati projekte. Ali, sve teže. I njima je dosta. A i imaju druge prioritete – Sirija, Irak, Libija, Afganistan, Jemen… Kad je riječ o ambasadama, nekada sam imao puno sastanaka tokom sedmice oko raznih projekata. Ni oni me više ne zovu. Pred nama je američki projekat, koji treba da se završi. Mi smo jedini u svijetu koji smo dva puta za redom dobili podršku Fonda američkih ambasadora. Prvi projekat je 640.000, a drugi 420.000. Nikada se to nije dogodilo. Do početka naredne godine će taj projekat biti gotov i u nekoliko narednih godina nećemo imati više šansu da apliciramo.
Interview.ba: Za šta su (u)trošena ta sredstva iz Fonda američkih ambasadora?
Sijarić: U pitanju je obnova infrastrukture, gotovo 95 posto. Muzej je veliki prostor. Jedan ili dva miliona rješavaju određene stvari, ali ne rješavaju sve.
Interview.ba: Od toga ništa ne ide za Vaše plaće?
Sijarić: Niti jedna marka! A od drugog projekta kojeg imamo s pariškim Louvreom, Švicarskom, Francuskom, Katarom… finansiramo dio naših plata i zato smo i uspjeli isplatiti kolege prošlih mjeseci. To nije nikakav bonus već dio za naše male plate, jednog broja uposlenih.
Nove vlasti u Kantonu Sarajevu nisu me za godinu dana ni nazvale
Interview: Čiji je muzej?
Sijarić: Ja hoću da Muzej “prodam” Gradu Sarajevu. To je najnoviji plan, pošto Kanton Sarajevo, nova vlast, nisu zainteresirani za ovu instituciju. To ne govorim na pamet, već nakon godinu dana pregovora da Kanton preuzme finansiranje. Kada je došla nova vlast bez i jednog telefonskog poziva, konsultacije, objašnjenja sve pregovore su poništili i ukinuli nas, u smislu da o tome ne žele razgovarati.
Interview: Govorimo o novoj vlasti, Vladi Edina Forte?
Sijarić: Da… Kad smo 2020. vodili pregovore u koje su bili uključeni svi, od kantona, države, FBiH, UNESCO-a, OHR-a, svi najvažniji ambasadori, svi su se složili s prijedlogom da kanton Sarajevo preuzme finansiranje ovih institucija, uključujući Muzej. U međuvremenu nova vlast je sve to zanemarila.
Interview: Kako objasniti njihovu ignoranciju?
Sijarić: Razgovori se uglavnom vode bez direktora Muzeja, bez mene. Dakle, 2020. sam još i bio uključen, malo konsultovan, a sve odluke nove vlasti su urađene bez ikakve konsultacije i objašnjenja. Oni nisu našli za shodno da je to bitno, da se bave time i na to troše vrijeme. Jednostavnije im je bilo da kažu: „Nećemo o tome razmišljati. Neka ostane kako ostane. Muzej se može prijaviti na naše konkurse kao i ostale nevladine organizacije. Dobiće pomoć ako pravilno ispune aplikaciju“. Jedina promjena nove vlasti je da su zvanično stavili u dokumente na koje se prijavljujemo da to što dobijemo, ako dobijemo od njih, ne možemo trošiti na plate u iznosu većem od 30 posto.
Interview: Kako sad osiguravate plaće i opstanak. Vrijeme je pandemije, uvjeti rada su otežani, bili smo u lockdownu, nema turista, posjetitelja.
Sijarić: Mi smo u od početka pandemije, kad je u pitanju naš vlastiti prihod, izgubili oko 95 posto. Primjera radi, u 2019. ostvarili oko 410.000 KM vlastitih prihoda, a u 2020. to je desetak hiljada. Za ovu godinu, a evo, druga je polovina maja, mi nismo dobili ni marku ni od koga.
Muzej ne treba zarađivati već biti mjesto gdje će se učiti, uživati, zabavljati
Interview: Ne krijete Vaše namjere da konačno osigurate status Muzeju, njegovu budućnost i to prodajom Gradu Sarajevu. Jesu li počeli konkretni pregovori?
Sijarić: Razgovarao sam sa gradonačelnicom i to je moj prijedlog da Grad preuzme u potpunosti finansiranje, osigurava i hladni pogon. Iznio sam prijedlog da potpuno ukinemo naplatu karata, da to bude doprinos Gradu. Muzej ne treba zarađivati novac, već treba biti mjesto gdje će ljudi učiti, uživati, zabavljati se. A da Grad osigura da Muzej ima plate i pokrije režijske troškove. Zaposlenih je 50, trebalo bi biti duplo više.
Interview: To znači da je Grad posljednja šansa za Muzej?
Sijarić: Nećemo tako reći. Nova gradonačelnica je, između ostalog, diplomirala istoriju na Univerzitetu Sarajevo i upoznata je sa vrijednostima Muzeja i ima želju i osjećaj i misli, tako me je ubijedila, da Grad mora pomoći. Novoj gradonačelnici se ne mora objašnjavati šta je Muzej, koliko on znači, što je ogroman napredak. Vidjet ćemo. Želja je velika da se riješi ovaj problem. Ne vidim nikakvu prepreku u tome. Mi ovdje ne govorimo o basnoslovnim sumama. Režijski troškovi i plate uposlenih godišnje za Zemaljski muzej iznose oko 1,4 miliona KM sa ovim brojem uposlenih. Poređenja radi, budžet Narodnog pozorišta je oko 7,5 miliona godišnje. Mi ćemo ove godine od kantona dobiti 300.000, a Narodno pozorište 7 miliona. I ostale institucije imaju veće budžete nego Muzej. To je neobjašnjivo. Ovo, dakle, finansijski nije nikakav problem. Svih 7 tzv. spornih državnih institucija, zajedno, njihovi budžeti i funkicionisanje bi se mogli zadovoljiti sa manje od 3 miliona KM.
Interview: Kad već pominjemo državni nivo, nekako mi više degutantno to pominjati da pomoći, podrške nema.
Sijarić: Ne smijemo se u potpunosti griješiti. Tako sam 30.decembra 2020. pozvan u Ministarstvo civilnih poslova BiH da potpišem ugovor za sufinansiranje rada Muzeja, jednog projekta. Ugovor je bio 300.000 da ih potpišem i opravdam do 31. decembra, znači u narednih 24 sata. Novac je uplaćen početkom januara i zahvaljujući tom novcu, kojeg smo već retroaktivno potrošili nekoliko puta, mi smo prva tri mjeseca ove godine preživjeli. Inače, nema tu velike komunikacije, gotovo nikakve. Kao direktor sam se obraćao ministrici Gudeljević, novim kantonalnim i vlastima općine Centar. Nisam dobio odgovor na upit za sastanak, a kamoli da je sastanak održan. Par puta sam bio u Parizu, u Louvreu, najvećem i najvažnijem muzeju u Europi, imao sam sastanak sa direktorom Louvrea. To je moguće u Parizu, a u Sarajevu ne mogu da dobacim do načelnika općine.
Interview: Jeste li umorni nakon svega? Od moljakanja, iščekivanja sadake, objašnjavanja.
Sijarić: Naravno da sam umoran. Bavio sam se nekada naukom, učestvovao u međunarodnim projektima. Sad imam samo probleme, ali sam se zainatio. Ne želim ovih pet proteklih godina baciti uzalud. Hoću da vidim neke rezulate kad odem odavde ili kad me iznesu. Naravno da sam umoran, volio bih da se i Muzej i ja bavimo pametnim stvarima, a ne samo da preživljavamo. To je poražavajuće i predugo traje.
