Loša internetska veza, prekomjerna količina gradiva, nepostojanje radnog vremena i adekvatne tehnologije za pristup online nastavi, problemi su s kojima su se susreli nastavnici/e i učenici/e u obrazovnom sistemu tokom pandmije Korona virusa, zaključeno je na Konferenciji “Izazovi online obrazovanja u vrijeme COVID-19”, koja je održana danas u organizacije Fondacije CURE.
Nastavnica Snežana Knežević provela je istraživanje u vezi upotrebe digitalnih alata za izvođenje online nastave u osnovnim i srednjim školama Kantona Sarajevo, a rezultati su pokazali da su nastavnici/ce za komunikaciju s učenicima i obrnuto tokom padnemije koristili društvene mreže, a ne online platforme koje su napravljene za tu namjenu. Za nastavnike koji se prvi put susreću s modernim tehnologijama i programima bio je veliki izazov da se prilagode sistemu rada, a neki od njih nisu imali ni adekvatne uređaje.
„U skoro 40 posto slučajeva postojao je problem nepostojanja adekvatnog uređaja za izvođenje nastave. Više od pola nastavnika/ca radilo je sa telefona. Zamislite da Vi sad morate praviti prezentacije i držati danas šest časova sa telefona? Oko 48 posto nastavnika/ca kazalo je kako nije imalo podršku nadležnih tokom ovog perioda. Kada su u pitanju djeca, njih 24 posto su radili sa telefona. Komunikacija s nastivnicama su, kako tvrde, imali putem društvenih mreža. Osnovncima je nastava bila ponekad dosadna, a srednjoškolcima je bila ili ponekad dosadna ili uglavnom dosadna“, kazala je Knežević.
Navodi kako su se nastavnici ipak dobro snašli u takvim uvjetima iako su bili nespremni i bez podrške sistema.
Profesorica Edina Ćeman kazala je kako se online obrazovanje u BiH pokazalo kao iznimno nefunkcionalno.
„Profsori ne rade dupoli, već trodupli posao. Učenici/ice su pisali u svako doba dana. Znala sam čak u 23.00 sata dobiti zadaće i upite. Moramo dostavljati stalno neke izvještaje za koje čisto sumnjam da iko čita. Uopće ne znamo ko je prisutan, a ko odsutan kada je u pitanju nastava jer moramo vjerovati samo onom što nam se napiše. Učenik može napisati da je tu, ali da li prati nastavu? Jave nam se roditelji i kažu da im dijete kašlje i pitaju nas da li da dolazi u školu pošto nema drugih simptoma, mi u takvoj situaciji nemamo odgovor. Jednostavno mnogo je tu problema“, kazala je Ćeman.
Osim tema upotrebe digitalnih alata u izvođenju online nastave i online sistema obrazovanja, Konferencija je obuhvatila i temu položaja novinara/ki tokom pandemije COVID-19.
Jedna od novinarki kazala je kako je tokom pandemije veliki broj novinara/ki ostao bez posla. Za one koji su zadržali radno mjesto suočili/e su se sa smanjenjima prihoda. Veliki izazov je zapravo bio to što nikada tokom pandemije novinari/ke nisu prestali/e raditi, a malo se mislio o tome kako ih zaštiti.
„Problem su bile i dezinformacije i fake news zbog čega su morali provoditi više vremena zbrajajući oboljele, a uzrok tome je i decentralizirani državni sistem. No, većina ovih problema zapravo je prisutna i bez pandemije. Novinari nemaju radno vrijeme, često su marginalizirani, a nasilje nad njima je sve učestalije“, kazala je.
Učesnici/e konferencije su se na kraju usaglasili da je obrazovni sistem godinama unazad loš i da treba stvari da se mijenjaju, a da je pandemija Korona virusa to samo potvrdila. S obzirom na to da će pandemija kako brojke koje rastu iz dana u dan u BiH potvrđuju još trajati, neophodno je prilagoditi online nastavu nastavnicima, djeci, ali i roditeljima, jedna je od poruka današnje konferencije.
