U BiH se pitanje zagađenja zraka svodi na to – ko će dobiti plac?

Sarajevo je grad zelenila i parkova, a zelene površine u samom gradu pružaju brojne mogućnosti za uživanje u prirodi, rekreaciju, bavljenje sportskim aktivnostima. Barem tako piše u turističkim vodičima, što glavni grad Bosne i Hercegovine preporučuju turistima, slučajnim i namjernim prolaznicima, ljubiteljima prirode. Baš tu, dodaje se dalje u romansiranom opisu grada su i Dariva, najstarije sarajevsko šetalište, pa “Aleja ambasadora”, parkovi At Mejdan, Veliki park, Park Betanija – Jezero, Vilsonovo Šetalište, Park Šuma Mojmilo… Pa Ilidža, Vrelo, Bosne, Igman, Bjelašnica… Raj ukratko. Na papiru i šarenim vodičima.

Piše: Senka Kurt

Neplanska gradnja, stranački talovi, poslijeratni tajkuni i partijski urbanisti

Na žalost već godinama, desetljećima zapravo više nije tako. Neplanska gradnja, stanački talovi, poslijeratni tajkuni i partijski urbanisti glavni su bh. grad pod izlikom razvoja pretvorili u anarhično gradilište. U kojemu stadava priroda, voda, zrak. Građevinski lobiji preuzeli su palicu u svoje ruke.

Prvo su nam u prvom privatizacijskom valu raščerupana preduzeća, a sad imamo novu generaciju kojoj je na meti oni sve ostalo, a zemljište najviše. Da bi se domogli toga sad treba krojiti zakone po njihovoj mjeri – kaže za Interview.ba Anes Podić iz “Eko akcije”.

Na svom Facebook profilu gotovo svakodnevno upozorava javnost koji je danas plac iz zelene površine prešao što bi rekla direktorica KCUS-a Sebija Izetbegović “u drugo agregatno stanje”. A to znači, kako se park preko noći pretvorio u gradilište, nakon toga u parking, hotel, tržni centa, auto salon…

Kad je riječ o kvadraturi zelenih površina po stanovniku Sarajevo je na zečelju u Evropi. Tu je odavno pravilo da je plac nešto što treba prodati.

I sva poslijeratna politika, bez obzira ko je bio na vlasti ne samo u Sarajevu već i u cijeloj BiH svodi se samo na to – ko će dobiti koji plac – upozorava Podić.

Pa nam zorno ilustrira situaciju na nekadašnjim olimpijskim ljepoticama, Bjelašnici i Igmanu, gdje se neumorno radi i gradi. A to znači uništava šuma, krčmi bez reda i zakona, te zauvijek u pitanje dovode izvorišta pite vode koja snabdijeva Sarajevo.

Gradnju na Bjelašnici, svim srcem i našim budžetskim novcem podržava i pozicija i opozicija – i jednima i drugima je daleko važnija zarada građevinskog lobija od očuvanja pitke vode za stanovnike Sarajeva – zaključuje Podić.

No, nasilno i brutalno otimanje prirode od građana tek je vrh ledenog brijega u anarhiji koja vlada u Kantonu Sarajevo. I dok traje bespoštedna borba protiv koronavirusa, političari biju svoje bitke oko Studije o zaštiti urbanih ventilacionih koridora.

Koliko god naziv bio komplikovan i naizgled čudan, prijevod je vrlo jednostavan – unutarstranačka ljubavna priča u Stranci demokratske akcije između Semira Efendića, načelnika općine Novi Grad i Faruka Kapidžića, ministra urbanizma i zaštite okoliša, opet ide preko leđa građana.

Unatoč protivljenju ministra Kapidžića i rezolutnoj izjavi da u Novom gradu neće biti moguća gradnja Centra visoke spratnosti, kako je to Efendić obećao, javni konkurs je već raspisan i putem medija traže se budući stanodavci i zakupci u grandioznom objektu sa 39 spratova.

No, krenimo redom, Efendić je javno, na konferenciji za novinare opužio Ministarstvo prostornog uređenja da, suprotno Zakonu o prostornom uređenju, “prekraja važeće regulacione planove u koje se ucrtavaju zamišljeni “ventilacioni koridori” i preporuke iz neutemeljene Studije”.

Riječ je zapravo o Studiji, koja je naručena krajem 2018. godine, a koja definira dva glavna zračna koridora (M. Dvor – Stupska petlja i riječni tok Miljacke), te sporedne koridore: Južna i Sjeverna longitudinala, te Alipašina ulica.

Efendić i Kapidžić:  Ruža vjetrova

U cilju zaštite koridora predloženo je spriječavanje gradnje novih zgrada u zoni od 20 metara od oblale rijeke Miljacke i ruba glavne saobraćajnice s obje strane koridora. Studija zatim ograničava visine zgrada na 20 m (P+6 spratova) u zoni od 200 metara s obje strane glavnih ventilacionih koridora. To, ukratko znači, zabranu/spriječavanje gradnje duž koridora Alipašina ulica – Skenderija, na Južnom koridoru, ali i s obje strane ventilacionog koridora Alipašino 1 i 2.

U Studiji je predloženo formiranje zelenih koridora, spajajem zelenih površina, ozelenjavanje novih i postojećih parkovskih površina – pojasnio je na Facebooku Damir Filipović, bivši resorni ministar.

No, aktuelni ministar Kapidžić slijepo se drži Studije i poručuje općinama (pa i Efendiću, posebno) da će morati izmijeniti 14 urbanističkih planova, tj. uskladiti ih sa Studijom. Efendić opet smatra da je Studija usvojena pod, kako je rekao, misterioznim oklonostima, ali ni da zabrana gradnje neće riješiti problem zagađenja u Sarajevu.

Da se više ništa ne izgradi u Sarajevu, zrak ne bi bio čistiji. Sarajevo je imalo velike probleme sa zagađenjem sedamdesetih i osamdesetih godina. Tada nije postojalo Alipašino polje, nije postojalo većina zgrada u Novom Gradu – smatra Efendić i dodaje da se iza svega ne krije čisti zrak nego “skrivene namjere”.

Ministar Kapidžić u razgovoru za Interview.ba ističe da strukovno, Studija kantonu nije ni trebala, jer se prije rata radilo kroz urbanizam i projektovanje i znalo se gdje je ” ruža vjetrova”, koju su urbanisti i arhitekti morali da poštuju.

Ističe kako je to kreiralo grad, pa je zaustavljena gradnja 8 nebodera “Zvijezda” do Skenderije ili još šest nebodera na Marindvoru gdje je Unis.

Ja sam imao sreću, došao sam na pripremljenu situaciju da mogu da se naslonim na to pravno i da odmah radim. Morao bih u suprotnom obarati plan po plan, jer niti jedan regulacioni plan, koji je izmijenjen, nije koresporendirao s urbanističkim planom grada, a neki ni prostornim planom – kaže Kapidžić.

Dodaje da se prije ovoga radilo ko je kako htio. Općine su imale interese i zbog toga ih ne treba kriviti jer investitori ostavljaju vleiki novac. Zavod za planiranje nije se previše bavio svojim poslom.

Ovdje nije riječ samo o visokim zgradama nego kompletnom pristupu urbanizmu. Meni je Studija dobro došla da se kompletan urbanizam popravi za bolji ambijant življenja. Studija, koju je finansirala Vlada Japana, a koja je identična onoj koju imaju samo 4 grada u Evropi – London, Barselona, Helsinki i Sarajevo, je pokazala gdje se dešava strujanje u kritičnim danima jesen i zima. Po tome su izvučene karte i dati koridori. Bitno je da strujanje vazduha koji se pojavljuje iznad 20 metara bude jako i neometano da bi ovo ispod 20 metara koje osjetimo dobio dinamiku – napominje ministar.

Kaže da se toga treba striktno držati “jer smo počeli da gubimo slobodan prostor koji nam treba da dišemo i živimo normalno”.

A na optužbe da je i sam projektirao visoke, možda i najviše zgrade u BiH odgovara.

Probao sam dati kvalitet više, arhitekturom, koja je dobijala dinamiku. Toranj Avaz, ta forma povećava dinamiku strujanja zraka, pa bazen na Otoci, koji je okrugao, zgrada AS-e, zgrada koja je nepovoljna postavljena, ali sam dao oblu stranu da lakše prođe taj vazduh-.

Veli i kako nikada nije rekao da neće biti građen Kongresni centar i da će se sam i boriti za to.

Ali ono što namjeravaju nije Kongresni centar. Tu je mala kongresna sala, u pozadini su tri stambena tornja, trg ispred će koristiti privatnik, a mi ćemo ići ispod zemlje da bi izašli iz grada. Ja predlažem da se dobije prostor za objekat koji može biti fantastičan. Neće se graditi 20 metara do Miljacke i glavne saobraćajnice. A ostatak prostora do visine od 20 spratova svaki arhitekta bi napravio fantastični, ali kongresni centar, a ne stambene objekte – naglašava.

Dodaje kako niti jedna općina neće propasti ako se izgrade pogrešne zgrade.

No, ovdje niti jednoj politici, pozicionoj niti opozicionoj nije do boljeg života građana – poručuje.

Na pitanje kako će završiti slučaj “Kongresna dvorana”, Kapidžić kaže:

Aljoša Čampara je izašao iz SDA, bit će oborena Vlada KS i Efendić će pobijediti na izborima. Dakle, bit će građeno kako je zamislio. To je viša politika, ovdje je veliki građevinski lobi uticao na sve nas u ovoj vladi. Ja nisam popustio. Naše društvo je došlo do toga da kad kažem ne može biti velika zgrada svi su rekli da sam hrabar. A ja kažem da je hrabar koji je napravio tu zgradurinu, da to smije uraditi, da ne ode u zatvor – zaključuje.

On je poručio da je ovo prvi put da se ovo ministarstvo po prvi put bori za prostor, a ne kao do sada ustupanje i gradnju, što je uzrokovalo zagađenost zraka i indirektno zagađenost vode.

Stručnjaci i eko aktivisti upozoravaju da nedostatak drveća i žbunja u gradskim zonama, ima direktno negativan uticaj na zagađenje zraka, jer nema šta da prikupi prašinu i zagađenje iz zraka, što nam radi drveće i žbunje.

Prije dvije godine sličan problem imali su i u općini Centar, gdje je bila planirana gradnja koncertne dvorane također visoke spratnosti.

Neko želi udvostručiti svoju zaradu tako što će duplirati visinu i kvadraturu objekata na Marindvoru, bez obzira na to što će time ugušiti grad – upozoravao je tada iskusni arhitekta i bivši direktor Zavoda za planiranje Kantona Sarajevo Said Jamaković.

Radi se o najatraktivnijoj lokaciji u državi, koja ima enormnu vrijednost. Vlast je baš tu imala namjeru dozvoliti gradnju visokih nebodera, što bi, prema mišljenju stručnjaka, blokiralo protok zraka u glavnom gradu BiH.

Kapidžić tvrdi da je taj projekat zaustavljen i da će se graditi Koncertna dvorana, ali ispod zemlje. No, sad više nije uvjeren da gradnje nebodera nebu pod oblake tu neće biti.

Šta će Ljubljana?

Gradnja visokih zgrada, napominje nam Podić iz “Eko akcije” dodatno bi pogoršala i onako rizičan kvalitet zraka u Sarajevu.

Ljubljana, koja je daleko čistija od Sarajeva, došla je do zaključka da su napravili krupnu grešku što su dozvolili visoku gradnju u centru grada, iako je manja nego kod nas. Prošle zime to se moglo vidjeti, kada je istočni dio grada – Stari Grad i Centar – bio čist, a kako idete ka zapadu – prema Novom Gradu i Ilidži – sve lošije. Dakle, istočni vjetar nije se mogao probiti, a ako mu na Marindvoru napravimo barijeru, to će biti još gore, onemogućit će se taj protok zraka – kaže Podić.

On smatra da je u igri već razrađen, plan koji već dugo uspijeva. I ono malo zelenih površina vlasti namjerno zapuste da bi s oduševljenjem dočekali investitore, koji to, eto konačno raščiste, navodi on.

Berilo: Pola pije, pola šarcu daje

Bilo da je riječ o urbanim sredinama  – gradu ili na planinama, konkretno na Bjelašnici, gdje neprekidno niču nova gradilišta.. Tamo se krčmi bez reda i zakona, bespravno, e da bi se napravio prostor za novi projekt općine Trnovo, ni manje ni više nego poslovno-sportski.

CIN je objavio da je raskrčeno skoro hiljadu kubika šume, bez dozvole nadležnih ministarstva. No, to je, rekli bismo, manje zlo od činjenice šta će gradnja uraditi izvorištima s kojima se snabdijeva vodom kanton Sarajevo.

To je za načelnika Trnova najmanji problem, on i općina kažnjeni su sa 7.000 KM zbog neovlaštene sječe šume, koja je malo prodana, malo poklonjena. Gradnja je počela proljetos, a za sada se zna da će se Centar “Trnovo” razbaškariti na 11,4 hektara na samom ulazu u Babin Do, olimpijski ski-centar na Bjelašnici.

Kako je općinski načelnik uopće dobio dozvolu za gradnju? Mahinacijama, cjepkanjem parcela i zaobilaženjem propisa. Tako je izbjegavao da pribavi okolinske dozvole. Nemoćni su bili i inspektori koji su obilazili teren. Berilo je u Trnovu i sudija i kadija, a i kazne koje plaća idu iz općinskog budžeta.

Prethodna vijest

Amna Popovac: Kod nas su izbori dan budžetske zahvalnosti

Naredna vijest

Mirjana Marinković-Lepić: Grad Tuzla odavno napustio principe stručnosti, a uveo principe “rođaka i prijatelja” što se tiče javnih usluga