Migranti/kinje i izbjeglice prođu hiljade kilometara kako bi došli/e do “stabilne i sigurne zemlje”, a onda im baš tu oduzmu novac koji su krvavo zaradili/e kako bi pobjegli/e od ugnjetavanja i ubijanja, otrgnu telefon i strngu odjeću, a zatim ih pretuku kao da su bokserska vreća za udaranje, a ne čovjek.
Piše za Interview.ba Adin Šabić
Tako pretučene ih bace u neki potok ili na livadu na kojoj leže dok sami ne smognu snage da ustanu. I tako s ranama, rezovima i modricama nastave putovanje. Kako divan način dobrodošlice demokratičnih naroda BiH!
Što koji kilometar prolaze zemljom mogu uvidjeti da je solidarnost i empatija naša jača strana. U radnjama, čevabdžinicama i drugim objektima na vratima na engleskom jeziku piše „Migrantima zabranjen ulaz“, dok ukoliko zatrebaju medicinsku pomoć nailaze na odbijanje jer su tobože migranti/kinje ili izbjeglice. A šetajući ulicama shvataju koliko imamo bogat rječnik i sigurno nauče pokoju „kulturnu“ bh. riječ: „Mrš“, „Šta hoćeš koje pizde materina“, „Bježi tamo odakle si i došao“…
Pošto u ovoj državi migranti/kinje i izbjeglice nikom nisu bitni i niko za zlo načinjeno njima ne odgovara, pretući i opljačkati ih je i više nego lako za svakog, od građana/ki do predstavnika/ica sigurnosnih organa naše države. U nedavnom videu objavljenom na jednoj od Facebook grupa, koji je prema nezvaničnim informacijama snimljen u Velikoj Kladuši, nekoliko policajaca se iživljavalo nad migrantom, kojeg su udarali šakama, a nakon što su ga oborili na zemlju onda su nastavili nogama. Od njih petorice, četvorica su iskoristila priliku za udarac.
I dok se pojedini policajci igraju ping-ponga s ljudskim nemoćnim i nezaštićenim tijelom, pojedini/e građani/ke u BiH također koriste priliku da demonstriraju silu. U naselju Zlopoljac kod Bihaća nekolicina građana noćima je fizički napadala grupu migranata, koji su boravili u napuštenoj kući. Tukli su ih ni manje, ni više letvom…
Na sve to država u većini slučajeva prešuti, a primi pomoć vrijednu 70 miliona eura za migrantsku i izbjegličku krizu. Za ove milione ne znamo kako se troše, ali očigledno ne tako adekvatno, s obzirom na činjenicu da veliki broj migranata i izbjeglica nema nikakav smještaj, niti osiguranu hranu. Umjesto da im se takvo nešto osigura naši političari su spremni da pozivaju na progon i govore o nekim seksi deportacijama. A mi, građani/ke, kao da smo zaboravili da smo bili u sličnoj situaciji prije 25 godina ili smo samo dobri glumci…
