Gajević o uticaju pandemije na glumce/ice: Sad kad smo konačno počeli raditi imamo problem s putovanjima, jer je BiH na crvenoj listi zemalja

Zatvaranje granice, ograničavanje kretanja, te brojne druge naredbe koje su proizašle iz situacije s Korona virusom, ne smo u BiH, već generalno u svijetu, reflektirale su se na skoro sve segmente života građana/ki.  Mnogo poslodavci/ke stavili su katance na vrata svojih poslovnica, a samim time radnici su dobivali otkaze, što je najzad značilo da im se život preko noći okrenuo stvorivši brojne egzistencijalne dileme. Takva situacija bila je i za umjetnike/ice u Bosni i Hercegovini jer je rad kulturnih institucija, koje su njihov osnovni izvor primanja, u potpunosti bio obustavljen.  Sa Anilom Gajević, osnivačicom Talent agencije ZONA, koja se bavi zastupanjem glumaca/ica iz BiH, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Crne Gore, Slovenije ali i Italije, Rumunije, Njemačke i Turske, razgovarali smo o tome koliko je zatvaranje granica utjecalo na pokrenute glumačke projekte, kako rade svjetske filmske produkcije u ovim okolnostima, da li je država izdvojila ikakav poticaj tijekom blokade, te koliko se generalno brine o kulturi i kulturnim ustanovama u BiH. 

OD KULTURE NEKO ŽIVI: “Od početka pandemije ponavljam da i ljudi koji rade u kulturnoj industriji moraju živjeti, da jednako plaćaju hranu, račune, imaju normalne potrebe svakog građanina. Ne moram naglašavati koliko kultura znači za duh i imidž svake zemlje i koliko i kao industrija doprinosi punjenju budžeta. Španija je naprimjer odmah sa ublažavanjem mjera otvorila muzeje. Naše institucije moraju shvatiti da je kultura dio industrije i da od nje žive i kulturnjaci ali i sama država”.

INTERVIEW.BA: Baviš se zastupanjem glumaca iz skoro 10 zemalja regije ali zbog pandemije i tvoj je posao sigurno pretrpio posljedice. Kakva je trenutna situacija – ima li uopšte posla za glumce/glumice? 

GAJEVIĆ: Glumci a ni mi u ZONI nismo radili ništa tri mjeseca. Sad kad smo konačno počeli raditi, suočavamo se sa problemom putovanja, jer je BiH na crvenoj listi zemalja. Za to ne mogu samo kriviti institucije države, nego i sve nas. Bila sam prošle sedmice u Mostaru, Neumu, Bihaću i Jajcu i nigdje se ne nose maske. U Sarajevu, gdje je situacija najkritičnija, još i nekako se pridržavamo mjera. Tako da razlog zašto je i dalje glumcima otežan rad je u činjenici da je epidemiološka situacija u našoj zemlji zabrinjavajuća. Ipak, mi radimo na projektima koji bi se trebali snimati najesen, tako da trenutno i dalje samo investiramo i nadamo se da će neki dogovoreni projekti od oktobra biti i realizovani. 

INTERVIEW.BA: Nedavno si objavila post „Državo BiH, hvala ti što nam i dalje ugrožavaš poslove i što si mi eliminisala glumce s bh. pasošem iz jedne krasne strane produkcije. Za razliku od hrvatskih, srpskih i crnogorskih glumaca, bh. glumcima je šansa da budu dio te priče oduzeta“. Šta se sad dešava, da li se situacija promjenila?

GAJEVIĆ: Da, to se odnosilo na snimanje jednog filma u velikoj produkciji u Rumuniji i kad smo shvatili da građani BiH ne mogu ući ni po kojoj osnovi u tu zemlju. Nasreću, ipak smo bili dio te priče, jer su izabrali naturščika iz Sarajeva koji, pukim slučajem, ima i hrvatsku putovnicu. I da, situacija se nije promijenila, osim što su sa liste zemalja EU u koju se može ući izbrisane i Srbija i Crna Gora tako da mi trenutno se najviše oslanjamo na glumce iz Hrvatske i Slovenije, odnosno, i na glumce iz BiH koji imaju putovnicu. Meni dok ovo pišem, sve djeluje kao neki apsurd, danas u 21. stoljeću, u vremenu globalizacije, mi se bavimo pasošima. Da se razumijemo, bavili smo se njima i ranije, nisu mi jednom propali angažmani u Londonu zato što bh. glumcima, srbijanskim ili glumcima sa Kosova treba viza za ulazak. Ja sam lično imala sreću da sam dobila vizu na dvije godine pa sam u dva navrata putovala u London kako bih imala sastanke sa casting direktorima. Ona je istekla, tako da ću se i ja lično načekati da ponovo otputujem u Englesku. 

INTERVIEW.BA: Kakva je situacija u drugim državama – rade li britanska, američka, njemačka…produkcija? 

GAJEVIĆ: Snima se u drugim zemljama. Upravo je Toni Gojanović završio snimanje filma u Njemačkoj i Švedskoj, Tanja Ribič je trenutno u Engleskoj gdje snima Netflixovu seriju „Zero Chill“, koja je bila prekinuta u martu. Naravno, sve se to dešava uz određene restrikcije, karantene, testove na Covid. Mi smo imali dogovoren angažman za jednog glumca u Rusiji ali je on otkazan jer je Rusija zatvorila granice. Trenutno radimo na filmovima i TV serijama u Finskoj i Estoniji, Austriji, Francuskoj, Italiji, Engleskoj, Sloveniji… Ti će se projekti realizovati sigurno samo je pitanje ko će od naših glumaca zaigrati u njima. Opet se vraćam na prethodno pitanje, da li će glumcima iz BiH biti dozvoljen ulazak u te zemlje ili ćemo u narednom periodu ograničiti svoj rad na glumce sa „ozbiljnijim“ pasošima.

INTERVIEW.BA: Posljednji razgovor s tobom imali smo 2016 godine i tad si nam rekla da si veliki uspjeh postigla sama a podršku države niti si imala, niti si tražila. Da li si možda sad tražila podršku države ili kantona, imajući u vidu da je tvoja ZONA jedina casting agencija  državi?

GAJEVIĆ: Jesam, ZONA se sa projektom promocije glumaca na festivalima, premijerama i online, jer smo upravo u lockdownu uradili kompletan redizajn web-stranice zonatalents.ba, prijavili na konkurse Ministarstva kulture i sporta KS, Federalnog ministarstva kulture i sporta te Fondacije za kinematografiju. Već smo početkom godine bili u Oslu na snimanju HBO serije „Wilderness“ u kojoj igraju dvije mlade glumice sa Kosova May-Linda Kosumović i Rozafe Celaj, na premijeri filma „The Way We Are“ u Istanbulu, u kojem igra turska zvijezda Boran Kuzum kojeg također zastupamo te malo prije pandemije na Berlinaleu gdje smo učestvovali u programima European Shooting Stars i European Talent Network. Sredstva koja smo tražili su skromna, jednako kao što smo ih u nekoliko navrata i dobijali, dva puta od Ministarstva kulture i sporta KS (jedne godine 6.000,00 KM, druge 5.000,00 KM) i manje-više u sličnim iznosima od Fondacije za kinematografiju. Prvi put smo se prijavili na konkurs Federalnog ministarstva. Zanimljivo je da smo uz prijave već i pravdali ta sredstva koja još nismo ni dobili. Vidim da Ministarstvo kulture i sporta KS objavljuje postepeno rezultate, na dva nismo do sada prošli, tako da ne znam za nove rezultate. Finansijski, ZONA za svojih 12 godina postojanja pokazuje stalni rast i objektivno se nismo puno oslanjali ni na kakve donacije. Nismo puno tražili pa nismo ni dobijali. Međutim, tri mjeseca nerada ostavilo je ogromne posljedice i trebat će dosta vremena da se vratimo tamo gdje smo bili. Ja bih samo da naglasim da je ZONA samo po osnovu autorskih ugovora i ugovora o djelu u periodu od marta 2013. do danas uplatila državi 150.787,38 KM pa je red da se makar deset procenata od toga i vrati. 

INTERVIEW.BA: Budžet za kulturu u BiH i Sarajevu je uvijek bio iznimno skroman a sad, sa smanjenjima zbog pandemije, još je manji. Ako nastave ovako, s novom godinom neće raditi nijedno kino, pozorište pa čak i muzeji. Kome odgovara takva situacija?

GAJEVIĆ: Odgovara samo onom, nažalost, većem procentu bh. stanovništva koji nikad nije ušao niti u jednu kulturnu instituciju pa koji misli da je kultura luksuz. Ili onima koji vode državu pa da bi zadovoljili budžete odluče da je najlakše srezati kulturu jer je ona, ponavljam, po općem stavu u BiH, luksuz. Od početka pandemije ponavljam da i ljudi koji rade u kulturnoj industriji moraju živjeti, da jednako plaćaju hranu, račune, imaju normalne potrebe svakog građanina. Ne moram naglašavati koliko kultura znači za duh i imidž svake zemlje i koliko i kao industrija doprinosi punjenju budžeta. Španija je naprimjer odmah sa ublažavanjem mjera otvorila muzeje. Naše institucije moraju shvatiti da je kultura dio industrije i da od nje žive i kulturnjaci ali i sama država. I moraju shvatiti da unutar nje postoji i agilan privatni sektor ili slobodnjaci koji su upravo zatvaranjem ostali bez posla, a rekla bih i osnovnih uvjeta za egzistenciju. 

INTERVIEW.BA: Mnogi bh producenti su javno objavili da je produkcija u potpunosti stala – Amra Bakšić Čamo je čak objavila da po prvi put u 20 godina sad skoro 7 mjeseci nije imala niti jedan dan snimanja. Imajući u vidu koliko je miliona potrošeno u koruptivne radnje tokom pandemije (samo da spomenemo srebrene respiratore) očito je da novca ima ali ne i za filmsku industriju. Ko je kriv za to?

GAJEVIĆ: Uvijek spominjem Amru, jer Pro.ba radi isto što i ZONA samo na obrnut način. Pro.ba i druge produkcije, osim što snimaju domaće filmove, također rade i sa stranim produkcijama i praktično uvoze filmske projekte u našu zemlju, dok ZONA izvozi talente/glumce u strane produkcije. Zatvaranjem granica jednako smo oštećeni. Niti ko može doći ovdje da snima, a evo, kako sam već pojasnila gore, malo ko može i otići odavde. Upravu ste, očito je da novca u BiH ima, i bit će ga. Sjećam se da je krajem marta Valentin Inzko rekao da ćemo se iznenaditi koliko će BiH od MMF-a dobiti, spominjao je 150 miliona eura. Baš me zanima koliko će od toga pripasti kulturi, a koliko će otići za „ozbiljnu“ ekonomiju i infrastrukturu i kako će se tu preko javnih tendera „ugrađivati“ politički uvezani moćnici.  

INTERVIEW.BA: Novca za SFF je ipak bilo i ove godine. Međutim festival nije ni počeo a već je obilježen prepirkama i skandalima– mnoga prijateljstva su prekinuta, mnoge teške riječi oko veza između klana Izetbegović i SFF direkcije potegnute, čak je i pored odobrenja za javne površine Festival prebačen na online verziju. Koje je tvoje mišljenje oko svih tih dešavanja? 

GAJEVIĆ: Moram priznati da nisam najbolje upratila spomenute prepirke i skandale jer sam bila na kratkom odmoru po BiH pa sam se nastojala isključiti iz dešavanja. Što se tiče prebacivanja na online verziju, ja sam je shvatila onako kako je zvanično SFF objasnio u saopćenju, a da je to zbog trenutne epidemiološke situacije. Možda će zvučati glupo ako priznam da sam ja po prirodi malo naivna pa vjerujem u sve što mi se kaže. Inače sam mišljenja da SFF svakako ove godine ni u onom prethodno najavljenom formatu ne bi bio to što je bio godinama, tako da svakako podržavam online verziju. Nama je SFF dugogodišnji partner, mi smo devet godina uzastopce pravili ZONA party upravo u saradnji sa Festivalom, tako da ja ne mogu ništa loše reći ni sad ni nikad o SFF-u. To kako će opravdati sredstva koja su dobili od države, vjerujem, znaju u direkciji. Sigurna sam da je i u samim pripremama bilo značajnih troškova. I mi smo, naravno, da je festival održan u najavljenoj formatu, svakako bili odlučili da ZONA party ne održimo ove godine, tako da je online verzija po mom mišljenju najispravnija odluka.  

INTERVIEW.BA: Da li nam možeš reći koji glumci/glumice su trenutno najtraženiji na tržištu? Koji je najveći ugovor koji si sklopila?

GAJEVIĆ: Ako govorim isključivo o bh. glumcima, tu je niz imena koja postoje na internacionalnom filmskom i TV tržištu, koji su puno snimali u ozbiljnim produkcijama i koji se nalaze na listama casting direktora i od kojih često dobijamo upite za njih. Bojim se da ću nekoga zaboraviti, ali ako moram izdvojiti neka imena, onda su to: Feđa Štukan, Ermin Sijamija, Alban Ukaj, Amila Terzimehić, Muhamed Hadžović, Semir Krivić, Armin Omerović, Aleksandar Seksan, Emir Hadžihafizbegović, Izudin Bajrović, Branko Đurić, Maja Jurić, Dino Sarija, Edin Avdagić, Zlatan Vidović, Faketa Salihbegović-Avdagić, Selma Alispahić, Izudin Bajrović, Igor Skvarica, Miraj Grbić, Maja Zećo, Mediha Musliović, Ornela Vištica… Unaprijed se izvinjavam glumcima koje nisam spomenula, jer su mi trenutno u mislima samo noviji projekti na kojima smo radili. Teško mi je reći koji je najveći ugovor jer za 12 godina rada bilo je jako puno velikih produkcija na kojima smo radili i to su uglavnom bile američka, engleska ili njemačka produkcija. 

Prethodna vijest

Rusija vodi u utrci za vakcinu protiv Korona virusa, BiH čeka zajedničku nabavku

Naredna vijest

Na današnji dan prije 75 godina žene izborile pravo glasa u Jugoslaviji