Mostarka Irma Baralija 2018. godine tužila je Bosnu i Hercegovinu Evropskom sudu za ljudska prava zbog neodržavanja lokalnih izbora u Mostaru punih 12. godina. Presudu, kojom je potvrđeno da su prekršena prava građana/ki ovog grada, a koja su zagarantovana Europskom konvencijom o ljudskim pravima, dobila je krajem 2019. godine. Lideri Stranke demokratske akcije (SDA) i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) od tog trenutka aktivnije su počeli tragati za rješenjem u vezi „slučaja“ Mostar. U junu ove godine postignut je „politički dogovor“ koji je omogući izbore, ali prema mišljenju brojnih stručnjak ne i suštinske promjene. Za Interview.ba Baralija govori koji je to pakleni plan nacionalnih za Mostar, koliko su postignutim dogovorom „zakinute“ građanske partije, kako je gradska lista s nekadašnjih 17 vijećnika/ica spala na 13, te da li je pravo vrijeme da žene skinu muškarce s vlasti…
GRAĐANSKA OPCIJA U NEZAVIDNOM POLOŽAJU: “Nalazimo se u situaciji da moramo igrati po pravilima HDZ-a i SDA. I u tom okruženju od nas se očekuje da napravimo veliki rezultat. Ja nisam pesmista, prosto sam realna, bit će jako teško postići cilj da oni nemaju 2/3 jer su učinili sve da namjeste model koji njima najviše ide na ruku”.
INTERVIEW.BA: Mnogo je različitih stavova o postignutom političkom sporazumu između SDA i HDZ-a. Neki stručnjaci ga hvale, drugi kude. Kako vi kao Mostarka posmtrate postignuti dogovor?
BARALIJA: Potpisani sporazum između SDA i HDZ-a možemo posmatrati s dvije strane. Ako ga posmatrate iz ugla nekoga ko se bori za jedinstven i cjelovit Mostar taj sporazum i ta izmjena Izbornog zakona BiH je katastrofalna. Ukoliko ga posmatrate iz ugla nekoga ko pripada jednoj od nacionalnih stranaka, ko smatra da se najbolji način uređenja Bosne i Hercegovine zasniva na etničkim principima, onda je taj sporazum dobar. Ja sam mišljenja da se etnički princip uređenja BiH na kojem se bazira i Dejtnoski mirovni sporazum pokazao kao vrlo nefunkcionalan i mi se nismo zalagali da se takav princip primjenjuje u 2020. godini. Željeli smo da se Mostar uredi po drugim principima. Nažalost, u Državnom parlamentu većinu imaju nacionalne stranke i prošao je takav sporazum.
INTERVIEW.BA: Ovaj dogovor okarakterisali ste kao „pakleni plan“ koji ima dvije faze. O kojim fazama je riječ?
BARALIJA: Prva faza podrazumijevala je izmjene Izbornog zakona BiH kako bi se izbori mogli održati. Druga faza je kreiranje idealnog modela Statuta Mostara. Na konferenciji nakon potpisivanja sporazuma lideri SDA i HDZ-a najavili su novi model Statuta Grada Mostara poslavši nam jasnu poruku da će u Gradskom vijeću imati 2/3 i da će se usvojiti njihov model prema kojem bi trebala biti formirana svojevrsna povjerenstva u svakom od gradskih područja, a koje će činiti vijećnici izabrani iz gradskih područja. Na primjer: „Ja sam prijavljena u gradskom području Stari grad, koje prema novom sporazumu daje pet vijećnika/ica. Četiri osobe i ja kao peta ćemo formirati povjerenstvo za područje Stari grad, koje ima više od 20000 hiljada stanovnika. Kako predviđa njihov model, gradonačelnik/ca i Gradsko vijeće neće moći donositi odluke koje se tiču gradskih područja ako prethodno nisu dobili zeleno svjetlo od tih povjerenstava, što znači da će ona biti jača, nego Grad, Gradsko vijeće i gradonačelnik/ica. Na taj način se osnažuju gradska područja, a slabe ovlasti Grada. To je ogroman problem. Mislim da će NS i SDP ići zajedno na ovim izborima i uradit ćemo sve da njihov plan u drugoj fazi ne bude realizovan, to jeste da oni nemaju 2/3 u Gradskom vijeću kako bi usvojili njihov model Statuta.
ČITAJTE VERZIJU NA ENGLESKOM JEZIKU!
INTERVIEW.BA: Kada su u pitanju sama „gradska područja“, kao i trenutna gradska lista, koliko se toga promijenilo u odnosu na prethodnih nametnuti Statut Grada Mostara iz 2004. godine?
BARALIJA: Statutom koji je nametnut 2004. godine predviđeno je da Mostar bude uređen kao šest gradskih područja, koja korespondiraju sa šest izbornih jedinca. I ta gradska područja, odnosno te izborne jedinice, nisu izmišljene 2004. godine, to su još kategorije od Dejtonskog mirovnog sporazuma, kada je grad bio podijeljen bukvalno na dvije obale. Tada su rekli/e: „Da ne bude baš očigledno da su samo dvije obale i dvije etničke skupine, idemo te dvije obale podijeliti dodatno na po tri općine“. Ove općine su nekad imale svoje načelnike. Međunarodna zajednica je željela ujediniti Mostar, odnosno umanjiti ovlast područja, a dati veće ovlasti Gradu kao jedinstvenom administrativnom području. Tako je 2004. godine nametnut Statu Grada Mostara, kojim su i dalje postojale podjele, tačnije šest gradskih područja, ali je administrativne postojalo i jedinstveno gradsko područje. Građani/ke su mogli glasati na dvije liste: za nekog ko je na listi iz njihovog gradskog područja gdje su prijavljeni i za nekog ko je na centralnoj gradskoj listi. Raspodjela mandata od ukupno 35 vijećnika/ica bila je uravnotežena koliko je mogla biti, tako je 18 vijećnika/ica dolazilo iz gradskih područja sa svakog područja po tri, a sa centralne gradske zone je dolazilo 17 vijećnika/ica i tu se na neki način razvio balans između građanskog principa koji se ogledao u toj centralnoj listi i etničkog koji se ogledao u gradskim područjima. Tada je bio problem zato što na svakom od tih gradskih područja nije bio jedank broj stanovnika/ica, pa je tako neko gradsko područje sa 7000 stanovnika/ica davalo jednak broj, tri vijećnika/ice, kao neko drugo gradsko područje koje je imalo 30000 stanovnika/ica. I onda je takav model proglašen neustavnim jer nije postojala proporcionalnost u odnosu broju stanovnika i broja mandata. Međutim, oni su ovim sporazumom, ne samo uveli proporcionalnost, već samanjili broj vijećnika/ica gradske liste sa 17 na 13, što nije bilo uopšte nužno dirati prema presudi Ustavnog suda BiH. Prema novom sporazumu imamo 22 vijećnika/ice iz gradskih područja, a 13 sa jedinstvene gradske liste. Tako da se mi sada, sa ovim uređenjem, ako gledate historijski , skoro pa vraćamo na period postdejtonskog Mostara.
INTERVIEW.BA: Koliko su građankse stranke „zakinute“ ovim političkim dogovorom, s obzirom na činjenicu da znamo da je šest gradskih područja dominantno hrvatsko i bošnjačko stanovništvo, odnosno da su glasači/ice HDZ-a i SDA, a iz tih područja dolaze 22 vijećnika/ice?
BARALIJA: Građanska opcija i opozicija u Mostaru apsolutno je ugrožena i unazađena. Naše polazište nije od nule, mi polazimo duboko iz minusa. Nalazimo se u situaciji da moramo igrati po pravilima HDZ-a i SDA. I u tom okruženju od nas se očekuje da napravimo veliki rezultat. Ja nisam pesmista, prosto sam realna, bit će jako teško postići cilj da oni nemaju 2/3 jer su učinili sve da namjeste model koji njima najviše ide na ruku. Mi ćemo morati da se fokusiramo ne samo na centralnu gradsku listu, već ćemo izlaziti njima na megdan u svakom gradskom području. Vrlo je moguće da ću npr. ja ići na megdan SDA u gradskom području gdje živim, a neću biti kandidatkinja na centralnoj gradskoj listi, što bi bilo za očekivati.
INTERVIEW.BA: Vaša tužba protiv Bosne i Hercegovine pokrenula je promjene. Nedugo nakon presude Evropskog suda za ljudska prava aktivnije su počeli pregovori u vezi Grada Mostara. Koliko Vas je ljudi podržalo kada ste odlučili da tužite državu zbog neodržavanja izbora u Mostaru punih 12 godina?
BARALIJA: Jedinu podršku koju sam dobila kada sam se upustila u ovaj cijeli proces bila je od mog muža, porodice i prijatelja. Od drugih nisam dobila nikakvu značajnu podršku i to nikom ne zamjerim. Razumijem da je toliko godina sluđivanja i ubjeđivanja da se ništa ne može promijeniti i da se treba pustiti, ubilo u pojam ljude. Mislim da je ova tužba dala malo elana običnom čovjeku u Mostaru, a njen najveći doprinos ogleda se u tome što smo izdjestvovali da se izbori održe. Imamo sad priliku da damo sve od sebe!
INTERVIEW.BA: Žena je ovu državu tužila zbog uskraćivanja osnovnih ljudskih prava građana/ki Mostara. Je li pravo vrijeme da žene postanu liderice i da skinu s trona muške, koji godinama državu vuku unazad?
BARALIJA: Ima sve više žena neovisno o njihovoj starosnoj dobi koje kažu: „Ne može više ovako. I mi živimo u ovoj državi, žive smo!“. Mislim da je došlo vrijeme za neka nova lica, a pogotov za ženska lica u politici. Sigurno je nedostajala ta ženska perspektiva.
INTERVIEW.BA: Ako se vratimo nekoliko godina unazad na prvim lokalnim izborima 1997. godine u Mostaru od uspostavljanja mira u BiH bila je kandidovana i Stranka žena Bosne i Hercegovine. Nisu tada ostvarile značajan rezultat…no, vremena se mijenjaju, baš kao i prilike…
BARALIJA: Bilo je logično da će se baš tada roditi ženski pokreti. Kada imate grad koji je duboko podijeljen, izašao je iz rata, nosi teško breme prošlosti, ubistva, onda imate prirodnu reakciju svake majke koja kaže: „Ja ću dati sve da se ovo nama ne ponovi“. Tada možda nije bio pravi trenutak jer su ljudi bili svi istraumirani, ali mislim da je sada ipak sazreo trenutak.
INTERVIEW.BA: Mnogi Mostarci/ke strahuju da će izlaznost na izbore biti mala, te da su građani/ke uslijed neodržavanja izbora godinama postali/e apolitični/e. Šta Vi mislite?
BARALIJA: Strah takvog tipa postoji, ali pred nama je dovoljno vremena da izađemno i razgovaramo, da pokušamo animirati građane/ke na sve moguće načine. Vjerovatno je da će HDZ i SDA mobilisti sve ljude kojima su dali poslove. Međutim, nisu svi u ovom gradu pokvareni i potkupljeni, ovdje ima većina ljudi koji su pošteni, časni i na kraju krajeva ogorčeni kada vide šta se sve dešava. Mi moramo razgovarati s njima i pokušati vratiti nadu i vjeru da se nešto može promijeniti, ne smijemo se u ovom trenutku predati bez ispaljenog metka.
INTERVIEW.BA: Na izbore će ove godine prvi put moći izaći generacija još iz 1993. godine. Iako su već odavno ostvarili/e svoje glasačko pravo zbog blokade nikada nisu mogli/e izaći na lokalne izbore u Mostaru, možda će oni/e biti presudni glas, faktor promjene…
BARALIJA: Kalkulacije međunarodnih organizacija koje su se bavile tim istraživanjima kažu da postoji negdje oko 10 ili 12 hiljada ljudi koji prvi put izlaze na lokalne izbore u Mostaru. Ti mladi ljudi, ako ih većina izađe na izbore, mogu apsolutno biti prevaga u Gradskom vijeću.
