Prošle godine u novembru zastupnica Parlamenta FBiH Sabina Ćudić uzdrmala je bosanskohercegovačku javnost objavljivanjem fotografija iz Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić, na kojima je nekoliko djece bilo vezano posteljinom i konopcima za krevete i radijatore. Nakon ukazivanja na zlostavljanje djece s poteškoćama u razvoju ova federalna parlamentarka bila je izložena ogromnom političkom pritisku, ali kako kaže za Interview.ba ni upola koliko su bile izložene osobe koje su joj dostavile fotografije. Koalicija za zaštitu zviždača jugoistočne Europe prepoznala je značaj ovakvog istupa Ćudić, te joj je danas za hrabrost i služenje javnom interesu uručila Nagradu za slobodu govora, a odavanju priznanja pridružili su se i Fondacija INFOHOUSE i Centar za zastupanje građanskih interesa.
DJECA U ZAVODU PAZARIĆ NE IDU U ŠKOLU: “Nijedno dijete iz Pazarića ne ide u školu, imamo visoko funkcionalnu djecu, koja imaju svako pravo na školovanje, ali ta djeca ne pohađaju školu”.
INTERVIEW.BA: Nakon što ste objavili fotografije djece iz Zavoda Pazarić s kojom vrstom pritiska ste se susreli?
ĆUDIĆ: Primarni fokus ove priče jesu štićenici Zavoda, ali daleko veću važnost ovoj priči daju oni ljudi koji su se usudili prikupiti ove dokaze, dokumentovati ih i uputiti osobi u Parlamentu FBiH. Besprijekorno sam počastvovana i zahvalna na nagradi, ali onog momenta kada se sudski proces okonča i ove osobe budu mogle javno govoriti, ovu nagradu ću proslijediti njima jer mislim da suština, kada govorimo o slobodi govora i zviždačima, nije Sabina Ćudić, već oni ljudi koji su hrabro i uprskos nevjerovatnim pritiscima kroz koje i dalje prolaze odlučili se na ovaj korak kako bi stali u zaštitu djece. Iz tog razloga sam odmah uputila u procedure Prijedlog zakona o zaštiti uzbunjivača koji nažalost FBiH nema, kao što nemamo ni zakon o zaštiti prijavitelja korupcije. Pritisak koji ja osjećam nije ništa u poređenju s pritiskom koji ti ljudi osjećaju svakodnevno. Ja sam na svojevrsnoj poziciji moći jer sam u Parlamentu FBiH i ne može me se procesuirati, niti mi se suditi na osnovu stvari koje govorim u Parlamentu, tako da je moja pozicija zaštićena. Naravno, izložena sam nevjerovatnom političkom pritisku. Prvih nekoliko sedmica koje su pratile objavu fotografija su bile vjerovatno najteže u mom životu. U to vrijeme, količina političkog pritiska mi je pokazala krhkost našeg sistema, da sa jednom objavom ovakve vrste možete uzdrmati vrh države. Jasno je koliko su te stranke vertikalno uvezane i koliko štite jedni druge bez obzira na zlodjela koja se čine.
INTERVIEW.BA: Kakva je trenutno situacija u Zavodu Pazarić?
ĆUDIĆ: Djeca u Pazarić više nisu vezana, niti maltretirana na način kako je to činjeno u vremenu kada su nastale ove fotografije, ali sistemsko rješenje još uvijek nije pronađeno. Jedino dugoročno rješenje jeste zatvaranje ustanova ovog tipa i deinstitucionalizacija djece i omogućavanje njima osnovnog ljudskog prava, a to je život u zajednici i pravo na školovanje. Nijedno dijete iz Pazarića ne ide u školu, imamo visoko funkcionalnu djecu, koja imaju svako parvo na školovanje, ali ta djeca ne pohađaju školu. Potrebno je pružiti podršku porodicama koje se ne bi odlučile na korak da djecu smjeste u Zavodu da su imali podršku države. Za dijete koje ima poteškoće u razvoju, pitanje je da li će ga primiti vrtić, da li roditelj može priuštiti asistenta u nastavi, da li može ostati s djetetom i neraditi, a ako ne radite nemate finansijskih sredstava da izdržavate to dijete. Mi ne razmišljamo o lancu odgovornosti.
INTERVIEW.BA: Protiv Vas je SBB podnio prijavu Etičkoj komisiji Parlamenta FBiH poslije objavljivanja fotografija djece iz Pazarića. Šta se desilo s tom prijavom?
ĆUDIĆ: Etička komisija nikada nije zakazala sjednicu na kojoj se razmatrala prijava protiv mene, odnosno nikada nisam informisana da su doneseni određeni zaključci o mom sankcionisanju. Oni koji su podnijeli ovu prijavu nanijeli su sebi više štete nego meni. Istovremeno i da zasjedaju i donesu najrigoroznije mjere protiv mene, ja nemam nikakav problem s tim, moj fokus ostaje na problemu, a ne na tim ljudima. Mali ljudi se bave drugim ljudima, a nešto mudriji ljudi idejama i rješenjima. Voljela bih da pređemo s fokusa na ljudima na pitanja rješavanja problema. Žao mi je što su neki percipirali da sam ja glavni problem, a ne sistem koji je dozvolio da djeca to doživljavaju.
INTERVIEW.BA: Šta nam slučaj Pazarić govori o odnosu našeg sistema prema djeci s poteškoćama u razvoju?
ĆUDIĆ: Sam pristup djeci s poteškoćama u razvoju u BiH pokazuje da to smatramo problemom i da taj problem želimo gurnuti pod tepih, u ovom slučaju izolovati van zajednice. Ova djeca mogu imati dolaske samo uz specijalne najave, a njihovi izlasci su specijalno regulisani, mi smo taj problem sklonili s očiju kako ne bismo razmišljali i suočili se s vlastitom brutalnošću.
INTERVIEW.BA: Da li trenutno rukovodstvo u Pazariću može napraviti promjene?
ĆUDIĆ: Ne može zato što je to isto rukovodstvo, samo se napravila rotacija. Apsolutno nemam povjerenje u trenutno rukovodstvo. Istovremeno je raspisan konkurs za prijem novih članova nadzornog i upravnog odbora, konkurs za direktora i direktoricu ove ustanove i zaista se nadam da se pod našom lupom neće moći desiti brutalna stranačka zapošljavanja na način na koji se to dosada dešavalo.
INTERVIEW.BA: Šta za Vas predstavlja Nagrada za slobodu govora koju ste danas dobili?
ĆUDIĆ: Kada na nečemu radite i osjećate se usamljeni, mislite da vas malo ko razumije u tom procesu, izloženi ste pritiscima, izloženi ste malverzacijama i izvrtanju onoga što radite, onda kada dobijete nagradu ove vrste, dobijete tihu potvrdu da neko sluša i da je neko obratio pažnju i u suštini da vas neko razumije. Mislim da je to suština svake društvene interakcije da vas neko čuje i razumije.
