Dok u trenucima u kojima nastaje ovaj tekst viljuškar na nekom pekinškom aerodromu u avion kompanije „FlyBosnia“ utovaruje palete sa dvadeset kutija na kojima piše „AEROSPACE CHANGFENG MEDICAL ACM812A VENTILATOR“, u zemlji njihovog odredišta još uvijek nije jasno šta da se radi sa njihovim sadržajem. Ono što je jedino sigurno, to je da ih na aerodromu kojem je IATA dodijelila međunarodni aerodromski kod SJJ neće dočekati niko iz struktura vlasti Federacije Bosne i Hercegovine.
Piše: Adis Nadarević za Interview.ba
Niko se neće ponosno slikati pokraj ovih dvadeset kutija onako kako se slikalo pokraj osamdeset takvih kutija koje su u Sarajevo stigle mjesec dana ranije, niko se neće pohvaliti kako je riječ o trenutno najtraženijim takvim kutijama na svjetskom tržištu, i niko neće medijima objašnjavati koliko se korisnika može skopčati na uređaje koji su u njima sadržani. Naravno, ukoliko postoji još iko dovoljno neupućen o čemu je riječ – viljuškar iz uvodnog pasusa je tovario preostalih dvadeset respiratora koji su za potrebe Federacije BiH kupljene u skandaloznoj nabavci preko preduzeća „FH Srebrena malina“ i plaćeni više od pet miliona eura.
Sad kad je već i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ustanovilo kako ovih stotinu nabavljenih i preplaćenih respiratora ne ispunjavaju ni minimalne uvjete za upotrebu u jedinicama intenzivne njege, postavlja se pitanje – šta učiniti s njima? Istina, ovi aparati svojim karakteristikama mogu odgovoriti određenim potrebama našeg zdravstvenog sistema, ali u rijetkim situacijama koje ne opravdavaju njihovu količinu i cijenu. Zato bi bilo dobro razmotriti neke alternativne opcije za njihovu upotrebu koje bi bar donekle opravdale ovu investiciju.
Najprije, da vidimo o kakvim uređajima je ustvari riječ. Prema medicinskim definicijama, respirator je sprava za artificijelnu ventilaciju, odnosno – jednostavno rečeno – umjetno disanje. Dakle, riječ je o aparatu koji iz čovjeka isisava zrak pun ugljen-dioksida i u njega „upuhuje“ onaj bogat kisikom, što je u normalnim uslovima zadatak pluća. Pravi pravcati respirator to može raditi na duže staze, dok ovi koje je nabavila Federalna uprava civilne zaštite nisu sposobni za to, i još vjerovatno pacijenta iritiraju sa „Old McDonald Had a Farm“ ili nekom drugom piskutavom melodijom kakve Kinezi znaju stavljati u igračke.
Kad znamo da su u pitanju uređaji koji upuhuju i ispuhuju zrak, pozabavimo se mogućim načinima upotrebe u vanmedicinskim područjima djelovanja. Naravno, uz određene modifikacije i prepravke.
Da premijer FBiH lično dočeka respesticidator
Budući da su nabavljeni preko firme koja se bavi poljoprivredom, odnosno proizvodnjom i preradom voća, prvo bi se moglo razmisliti o mogućoj primjeni respiratora u sklopu djelatnosti uvoznika. Eto, ukoliko je maline potrebno zaprašivati protiv kukaca i drugih štetočina, mogao bi se uz malo prepravki dobiti ACM812A raspršivač pesticida, da ga lično premijer Federacije dočeka u malinjaku i kaže kako jedan respesticidator može snabdijevati po dvije sadnice odjednom!
Osim primjene u proizvodnji malina, moglo bi respiratore iskoristiti i u njihovoj preradi. Šta sadrže gazirani sokovi od maline? Ugljen-dioksid. Šta respirator i inače sprovodi, osim kisika? Ugljen dioksid! Nije teško sabrati dva i dva, zar ne?
I šiša-barovi bi mogli profitirati
Ventilaciona svojstva respiratora mogla bi naći svoju primjenu i u ugostiteljstvu. Čim mjere borbe protiv pandemije koronavirusa dovoljno popuste doći će do ponovnog otvaranja brojnih šiša-barova, omiljenih okupljališta mladih. Nema ni truna sumnje da bi CHANGFENG NON-INVASIVE HOOKAH ACM812A bio momentalni hit i da bi mlađa raja jedva dočekala da se prebaci na automatski način uživanja u opojnom dimu. Mnogi bi sigurno bili zahvalni ukoliko bi postojao način da ih se poštedi napornog dudlanja šiše, što je nekima od njih i jedina redovna fizička aktivnost.
U ovome bi značajnu konsultativnu ulogu mogao imati Štab civilne zaštite Zeničko-dobojskog kantona, na čijem je čelu mladi „kralj šiše“ koji se na svom YouTube kanalu prije par godina hvalio kako je uspio napraviti nargilu od kante jupola. Ako je već bilo moguće napraviti nargilu od plastične kante – zašto stati na tome i ne povesti šišu u digitalna doba? Pare od respiratora su ionako bačene u dim, pa ne bi bilo loše iz tog dima izvući i bilo kakvu komercijalnu korist.
Kad nisu za COVID-19, mogu u diskoteku
Kad smo kod dima, tu se nameće još jedna potencijalna korisna namjena respiratora za koje je vještak rekao da nisu za tretman covid-pacijenata. Uz dodatak malog aparatića za proizvodnju dima, CHANGFENG respiratori bi našli primjenu u svakoj boljoj diskoteci. Gdje god postoji kakav stejdž tu treba i onog dima za pozornicu, pa zašto i ne na nekom od takmičenja talenata u pjevanju kakvi se emituju na našim televizijama?
A budući da dima zimi imamo i viška, moglo bi se vidjeti da se respiratori preprave u prečistače zraka, zašto da ne? Za novac kojim su plaćeni ovi neupotrebljivi respiratori moglo se nabaviti brat-bratu 20,000 prečistača zraka kojim bi se osigurao čist zrak za djecu u svim školama i vrtićima u Federaciji. Ali, kako novca koji se stvorio za beskorisne puhalice nikad neće biti za škole i djecu, zauhar bi bilo kad bi se bar ovih stotinu aparata postavilo u škole da uhvate koju štetnu partikulu.
A možda i za žar sa roštilja
Bosanskom umu naviklom na improvizaciju nije teško zamisliti mali milion načina na koje bi se ove respiratore dalo iskoristiti, od raspuhivanja žara na roštilju pa sve do ispumpavanja vode koja se nakuplja na kružnom toku na Pofalićima ni mjesec nakon njegovog puštanja u rad. Ali, opet bi nekako najbolje bilo kad bi se uspjela vratiti živa lova koju bismo mogli potrošiti na pametniji, odgovorniji i transparentniji način.
Budući da – kako stvari stoje – kineskim isporučiocima povrat robe nije ni na kraj pameti, najbolje bi bilo naći način da mi ove respiratore lijepo preprodamo i možda još nešto i zaradimo na njima. Sve što je, dakle, potrebno uraditi jeste naći zemlju koja je pogođena pandemijom i očajnički joj trebaju respiratori a ima vlast koja je korumpiranija i beskrupuloznija od naše, koja do života i zdravlja svojih građana drži manje nego naša, i koja se svoje javnosti plaši manje nego naša.
Kad to čovjek tako postavi, onda se ipak čini kako je prepravljanje respiratora u raspršivače pesticida, karbonatore, automatske nargile, dimne mašine i prečistače zraka daleko lakši posao.
