Globalno istraživanje koje je provela Međunarodna federacija novinara (IFJ) pokazalo je da novinarke trpe veći stres i anksioznost u odnosu na svoje muške kolege i to kao posljedicu pandemije COVID-19. Istraživanje je obuhvatilo 1308 odgovora novinara i novinarki iz 77 zemalja, od čega su 42 posto bile žene.
O izazovima koje je korona virus, tačnije vanredno stanje koje je prouzrokovano njegovim širenjem, stavilo pred njih za Interview.ba govore tri bh. novinarke; Biljana Marić, novinarka RTRS-a, Arijana Saračević Helać, autorka dokumentarnog programa Federalne televizije i Rubina Čengić, urednica i novinarka na radiju Otvorena mreža.
– Bilo je izazovno samo zato što je ovo nešto novo. Riječ je o virusu koji je nepoznat ljekarima, a mi novinari smo morali da informacije prenesemo stanovništvu tako da ne dođe do širenja panike. To da im damo prave informacije o onome što se dešava u zdravstvu Republike Srpske (RS), te informacije o tome kako da zaštite sebe i svoje najbliže, kako da dođu do ljekara, koji su to simptomi i ostalo… to je meni bio najveći izazov. Bilo je potrebno prenijeti pravu informaciju, a ne izazvati paniku – kaže nam Biljana Marić.
Ona nam otkriva da joj je pandemija donijela određene izazove i na privatnom polju.
– Ja sam majka troje djece, a od njih troje dvoje idu u školu. Bilo je izazovno naći ko će da ih čuva, ali i to kako doći kući i ne prenijeti im virus jer sam stalno na terenu. Bez obzira na to što pričaju da je ključ o organizaciji, ja ne bih uspjela bez pomoći mame, tate i supruga. Njihova pomoć je bilo ono što mi je trebalo da bez problema radim – kaže Biljana.
Njeno iskustvo, kada je briga o tome da zbog kontakta s brojnim ljudima ne zarazi ukućane, dijeli i Arijana Saračević Helać.
– Jako je izazovno to što se mi svaki dan vraćamo kući svojim porodicama, a ne znamo jesmo li zaraženi jer dolazimo u kontakt s brojnim ljudima koji nam gostuju u emisijama – objašnjava Arijana.
Obzirom na činjenicu da je tokom ratnih sukoba u BiH radila kao ratni reporter, Arijanu smo pitali da li se vanredno stanje uzrokovano korona virusom može porediti s onim ratnim.
– Nedopustivo je porediti rad u periodu korone i u periodu rata. U ratu smo išli na teren ne znajući hoćemo li se vratiti živi, a sada je situacija takva da na raspolaganju imamo svu opremu i sva sredstva za rad. Sve što treba da uradimo je da se čuvamo od potencijalne zaraze – objašnjava ona
Arijanino iskustvo izvještavanja u ratnim okolnostima dijeli i Rubina Čengić koja nam otkriva postoji li sličnost između vanrednog stanja prouzrokovanog pandemijom i onog ratnog.
– Postoji sličnost kada govorimo o zdravstveno-životnim rizicima. Kada bismo u ratu krenuli na neki zadatak, nismo bili sigurni hoćemo li živi stići i hoćemo li se živi vratiti. I tada smo bili izloženi manipulaciji informacijama kao i sada. Mislim da je sada, možda, nešto gore zato što u ratu nismo imali tu složenu situaciju s vlasništvom u medijima. Tačnije, jesmo je imali, ali to nije bilo izraženo kao sada. Sada imamo dosta prikrivenih vlasnika u medijima što proizvodi određenu vrstu neprofesionalnosti kod pojedinaca koji ne rade u interesu istine i javnosti nego rade u interesu svog vlasnika. S te strane je sada teže nego u ratu – objašnjava Rubina.
Ona smatra da su novinari tokom pandemije korona virusa pokazali veći stepen profesionalnosti nego što je to bilo u ratnom periodu.
– Čini mi se da su novinari sada naoružani znanjima koja u ratu nismo imali. Čini mi se i da je manja doza patriotizma nego u ratu. Dakle u ratu je bio jedan broj novinara koji su negdje emotivno osjećali da trebaju biti patriote, šta god to značilo. Sada je to manje izraženo. Sada su profesionalni novinari spremni da istjeruju mak na konac, da izlaze na kraj s manipulacijama i da nemaju pardona ni prema kome, a u ratu je to, možda, bilo manje izraženo iako za profesionalce ni tad nije bio problem da kažu: “Nama naši zavrću plin” – kaže ona.
Rubina nam otkriva koji su to najveći izazovi koje je pandemija korona virusa stavila pred novinare i novinarke.
– Cijela situacija je nešto teža bila za novinarke zato što kod nas, uglavnom, žene brinu o porodici i djeci. Imali smo problem s javnim prevozom, djeca nisu išla u školu i imala su nastavu od kuće, a to nisu mogli obavljati bez pomoći roditelja. Pretpostavljam da je bilo jako teško uskladiti sve ove obaveze. S druge strane, tu je i problem onih ljudi koji jednostavno imaju strah od zaraze, a koji su stalno išli na teren. Oni su imali i tu dimenziju izazova – kaže ona.
No, kako Rubina ističe, to svakako nije bio jedini i najveći profesionalni izazov.
– Daleko najteže je bilo obezbijediti i provjeriti informaciju zato što je vlast stvorila različite oblike tihe cenzure o kojoj bi se dalo raspravljati da li je cenzura ili nije. Zapravo jeste. Zatvarali su press konferencije, čitali samo ona pitanja koja hoće, nisu htjeli da daju izjavu, birali su medij u koji će otići jer znaju da tamo neće dobiti teško pitanje, izbjegavali da odgovaraju zato što ne žele, a kažu da imaju previše posla i da nemaju vremena. Dolazilo je i do zloupotrebljavanja struke. Naime, mi ovdje govorimo o stvarima koje su vrlo specifične i ne možemo svi znati sve o širenju zaraze, bolesti i uređajima kao što su respiratori. Uvijek zlonamjerni pojedinci mogu da iskoriste struku i stručna znanja i da novinarima daju netačne informacije. No, tada do izražaja dolazi pravilo o provjeri informacija kod više različitih izvora – kaže Rubina.
O položaju novinarki u Bosni i Hercegovini (BiH) za naš portal je nedavno govorila i Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja BH Novinari.
– Mislim da je teže novinarkama jer je kod nas u društvu još uvijek nepoštena podjela poslova i uloga, partijarhalni obrasci ponašanja su jako snažni i žilavi, tako da je većina tereta i obaveza na ženama. Ovih dana sam gledala fotografije nekih redakcija, u njima su uglavnom žene u smjeni, tako je kad se pogleda i struktura reporterki, onih koje se svakodnevno javljaju u programima radija i TV izvještavajući o korona virusu… Vjerujem da je tako i kad se vrate s posla, da mnoge novinarke nastavljaju onda kućnu lepezu poslova! Ovdje moram naglasiti i da same novinarke moraju pokazati više ličnog angažmana u osvajaju pozicija, poštenijeg i ravnopravnijeg položaja u redakcijama ali i unutar vlastite kuće. U doba korona virusa i povećanog obima poslova, taj lični aktivizam i pobuna su još važniji i neophodniji – zaključila je Borka.
(Interview.ba)
