Medicinski fakultet u Sarajevu konačno se oglasio o problemu sa obdukcijama osoba zaraženih koronavirusom. Prije nekoliko godina u okviru Medicinskog fakulteta osnovan je Institut za sudsku medicinu, a od 25. marta ove godine nije postupljeno po naredbi Tužilaštva KS da se izvrši obdukcija preminule Advije Kanlić kod koje je nakon smrti potvrđen virus korona.

S Medicinskog fakulteta navode da je njihov profesor sudske medicine (Nermin Sarajlić op.a.), koji obavlja obdukcije, i obavlja ih i kod zaraženih od hepatitisa B i C i tuberkuloze i drugih infektivnih i ozbiljnih bolesti jer nije prije rada znao da su zaraženi, nema ni adekvatnu salu, ni opremu za dezinfekciju, ni opremu za ventilaciju, ni neophodnu pilu za kosti sa vakuumskom komorom, čak ni poštenu masku za lice, recimo FFP3, a kamoli svu onu ostalu skupu opremu koja je neophodna, i koja ne štiti samo obducenta nego i cijelu okolinu.

– Usput, u cijeloj Bosni i Hercegovini ne postoji ni jedna jedina sala koja bi zadovoljila barem minimum propisanih kriterija za bezbjedno obavljanje obdukcija umrlih od COVID-a 19. Postoje standardna uputstva i spiskovi potrebne opreme Svjetske zdravstvene organizacije, američkog CDC-a, ICRC-ja i brojnih drugih cijenjenih institucija. Od svega tamo nabrojanog mi nemamo ništa. A nemamo ni dovoljno ovlaštenih sudskih vještaka. U Federaciji ih je samo 7, od čega na Medicinskom fakultetu samo jedan. Na koga će Škrijelj i ostali bacati drvlje i kamenje kad njih stavimo u izolaciju ili bolnicu, nakon prve obdukcije – navode s Medicinskog fakulteta.

Tvrde da se čak ni u Njemačkoj, sa svom opremom i kadrom koju oni imaju, obdukcije umrlih od COVID-a 19 ne rade jer je tako preporučio državni Institut za javno zdravlje ‘Robert Koch’ i jer za to postoje sasvim opravdani medicinski razlozi.

– Ustvari, neke obdukcije, suprotno odlukama i preporukama, jesu urađene u Hamburgu. Od 5,354 umrlih od korona virusa u Njemačkoj, urađene su 54 autopsije i to u specijalnoj sali za obdukcije za infektivne slučajeve. I mi bismo voljeli da imamo opremu koju imaju njemački fakulteti i bolnice. Škrijeljova izjava da ‘bi pojedinci i institucije mogli osigurati da Medicinski fakultet ima savremeni odjel za sudsku medicinu’ je samo trabunjanje. Godinama tražimo na sve strane ‘pojedince i institucije’ kod nas i u inostranstvu, pišemo projekte o opremanju Instituta za sudsku medicinu, bez uspjeha – saopšteno je.

Navode da je novca bilo da se bolnice pripreme i opreme kako bi se rizik smanjio na razumnu mjeru.

– Za našu obdukcionu salu novca nažalost nema, i mi to razumijemo, jer je sada mnogo važnije čovjeku spasiti život nego pokazati od čega je tačno umro. I mi ostali ljekari se izlažemo svakodnevnom riziku u doba pandemije, ali to je posao koji smo odabrali. Međutim, svi mi, a i to je naš posao, znamo procijeniti rizike i očekivanu korist onog što radimo. Obdukcije su potrebne ne samo radi porodica i eventualnih sudskih procesa, nego i zbog razumijevanja bolesti i napretka u liječenju. S druge strane, rizik od obdukcije umrlog od respiratorne infekcije, između svega ostalog, zbog potrebnog otvaranja pluća kojim se oslobađaju preživjeli virusi, je značajan, i ne može se, bez one skupe opreme, ograničiti na salu u kojoj se izvodi obdukcija. Uz sve mjere predostrožnosti a bez potrebne opreme, postoji vjerovatnoća da će virus ‘pobjeći’ van sale i zgrade. I šta onda? Mi se bavimo liječenjem, ne ubijanjem – zaključuju s Medicinskog fakulteta.