Stanje širenja korona virusa i preporuke stručnjaka da što više vremena provedemo u toplini svog doma svakako ne znači da ne možemo učiti nove stvari, te aktivno raditi na pitanjima razrješenja konflikta i izgradnje trajnog mira u našoj zemlji. Naime, u toku su prijave za online „Malu školu za izgradnju mira“ (MŠIM) koja se organizuje u okviru USAID-ovog projekta PRO-Budućnost. Preko 300 građana i građanki BiH i regije je do sada učestvovalo u predavanjima koje ova škola nudi, a obzirom na činjenicu da je riječ o pripadnicima različitih generacija, neki od njih su se tek upoznali s pitanjima vezanim za ovu oblast, a neki usavršili već postojeća znanja. No, ono što je sigurno, učešće u ovoj školi učinilo je da više nego ikada budu pokretači promjena u bh. društvu.
O ovoj temi smo razgovarali sa Srđanom Vidačkovićem, Irmom Handabaka, Renatom Tešić i Neđom Ždrnjom koji su MŠIM pohađali u prethodnim ciklusima, te Zlatiborkom Popov Momčinović, jednom od predavačica. Oni su za Interview.ba otkrili koja znanja i vještine se kroz ovu školu mogu steći.
Srđan Vidačković je 40-godišnji diplomirani pravnik i magistar međunarodnog prava iz Sarajeva, a trenutno, uz rad u Catholic Relief Services-u, pohađa i master „Međureligijski studij i izgradnja mira“. Na MŠIM se, kako ističe, prijavio zbog iskustva u projektima za izgradnju mira i međureligijskog dijaloga, te prethodno pomenutog master studija.
– U okviru programa ove škole se obrađuju teme koje nismo imali priliku obrađivati tokom studiranja, a koje su važne za ono čime se bavim. Također, smatram da je ovaj vid neformalnog obrazovanja, a zbog širine tema i kvaliteta predavača, nezaobilazan za sve one koji se bave temama izgradnje mira, pomirenja, međureligijskog dijaloga i slično – kaže Srđan i dodaje da se trenutno ovim temama bavi kroz akademsko djelovanje.
Školu preporučuje svima, bez obzira na zanimanje, zbog toga što smatra da bi rad na izgradnji mira trebao da bude zadaća svih nas, prije svega mladih ljudi.
– Mogu reći da su mladi zainteresirani za ove teme, ali im se ne nude gotovo nikakve mogućnosti da o njima uče, razgovaraju i debatiraju. Upravo zbog toga je MŠIM izuzetna prilika da mladi, prije svega, počnu graditi svoje kapacitete, te prilika da ih škola podstakne na procese koji će ih promijeniti, a onda i na aktivizam koji će doprinijeti da mijenjaju prilike u sredinama iz kojih dolaze. Teme o kojima govori ova škola su izuzetno važne, ne samo zbog ličnih promjena, izgradnje ličnog kapaciteta i sticanja teoretskih znanja, nego i zbog naše odgovornosti za budućnost – objašnjava Srđan i dodaje da je prednost ove škole što, bez obzira na to što je online, možete ostvariti interakciju s predavačima i drugim polaznicima.
Među mladima koji su prepoznali mogućnosti koje MŠIM nudi svakako je Irma Handabaka, 25-godišnja apsolventica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, koja je za školu saznala putem Facebooka. Ona ističe da je odlučujući faktor za prijavu, uz tematiku i predavače, bilo to što su se predavanja odvijala online. Irma je tokom studija volontirala u raznim organizacijama, te učestvovala na edukacijama i seminarima koji su se bavili temama pomirenja i omladinskog aktivizma, a upravo joj je ova škola pomogla da nadogradi svoje znanje u toj oblasti.
– Učešćem u ovoj školi sam, prije svega, stekla vrijedna znanja o procesu pomirenja u post-konfliktnim društvima. Imala sam priliku da steknem saznanja o mehanizmima izgradnje mira u društvu, o utjecajima socijalnih pokreta, o ulozi religije u razrješenju konflikta kao i o utjecaju medija i društvenih mreža na širenje međusobne netrpeljivosti. Škola mi je pomogla i da upoznam mnoge mlade osobe iz raznih krajeva BiH koji su, također, bili zainteresovani da uče i razgovaraju o miru i pomirenju – kaže Irma.
Ona ističe da su njeni vršnjaci itekako zainteresovani za ove teme.
– Mladi su definitivno zaiteresovani za saradnju i spremni da bar pokušaju da razgovaraju o temi i metodama postizanja međusobnog mira. Jedan od problema je to što se mali broj programa bavi ovom tematikom, a još manji broj njih se trudi da programe približi mladima iz svih krajeva BiH, a ne samo onima koji žive u većim gradovima. Ova škola je našla način kako da riješi taj problem – objašnjava Irma i dodaje da je prednost škole i u tome što su predavači univerzitetski profesori i razni stručnjaci koji imaju dosta iskustva u svojim poljima djelovanja.
Ona objašnjava zbog čega je u BiH izuzetno bitno govoriti o temama kojima se MŠIM bavi.
– BiH je i dalje post-konfliktna država u kojoj su prisutne velike razlike koje razdvajaju stanovnike. Međutim, pomirenje je neophodno kako bismo napredovali i kao pojedinci, ali i kao društvo. Svi se susrećemo s istim problemima, bez obzira na to gdje se nalazimo i kako se zovemo, a ti problemi su: korupcija, loš zdravstveni, penzioni i obrazovni sistem, niske plate… Svi želimo bolju budućnost za nas i naše porodice – ističe ona.
Sličnog mišljenja je i Renata Tešić koja ima 40 godina i trenutno radi kao školski psiholog u jednoj od srednjih škola u Istočnom Sarajevu. Aktivizam usmjeren na pitanja pomirenja joj nije stran obzirom na činjenicu da je član Radne grupe ispred svoje opštine, te djeluje u okviru PRO-Budućnost projekta.
– Dijete sam ratnih dešavanja u BiH i ne bih željela da se nekome to ponovi, tačnije da preživi ono što sam ja, ali i mnoga druga djeca u tom periodu preživjela. Zbog toga se rado prijavljujem na sve aktivnosti koje vode pomirenju, oprostu i zajedničkom životu svih naroda u ovoj našoj lijepoj državi. Obzirom na to da radim sa srednjoškolcima MŠIM mi je bila idealna prilika da naučim neke nove načine na koje mogu da im približim ovu tematiku, te da ih animiram na aktivnosti koje proces pomirenja između naroda u BiH podrazumijeva – kaže Renata.
Ona ističe da su predavanja u okviru ove škole izuzetno korisna i inspirativna.
– Predavanja govore o transformaciji konflikta u proces izgradnje mira, o tome koliko je važno da svi budemo akteri pomirenja, te o tome da je obrazovni sistem veoma bitna karika u procesu izgradnje mira u našoj državi. Predavači su eminentni profesori koji se godinama bave ovom tematikom, a predavanja su me podstakla na razmišljanje o tome u kojoj mjeri ljudi koji rade s mladima obrađuju ovu tematiku? Nastavnici i profesori su ti koji stalno moraju da uče mlade da je mir jedini ispravan način života. Oni sami treba da budu primjer tolerancije i suživota – objašnjava Renata i dodaje da su joj ova predavanja, između ostalog, pomogla da unaprijedi svoj način rada s mladima.
Upravo njih smatra nosiocima budućnosti u našoj zemlji.
– S mladima treba razgovarati o prevazilaženju mržnje, učiti ih toleranciji, tome kako konflikt pretvoriti u mir, praštanju, razbijanju postojećih predrasuda i tome da kod čovjeka prvo gledaju dobrotu i njegove pozitivne strane, a ne ime – kaže Renata.
Zbog svega prethodno navedenog Renata MŠIM rado preporučuje svima, a kao jednu od glavnih prednosti ističe to što je škola online.
– Glavna prednost online učenja je u tome što su predavanja dostupna u svako doba dana i ne ograničavaju učesnika da im mora prisustvovati u određeno vrijeme. Učesnik ne mora da prilagođava svoje vrijeme predavanjima, već predavanja prilagodi svom slobodnom vremenu – kaže ona i dodaje da su mnogi mladi zainteresovani za pitanja pomirenja.
Renatino iskustvo kada je riječ o učešću u projektima koji se bavi pitanjima mira i pomirenja dijeli i Neđo Ždrnja, 27-godišnjak iz Drvara koji je trenutno zaposlen u peletari. Naime, prije učešća u MŠIM, Neđo je učestvovao u još jednom USAID-ovom projektu. On je dio ekipe koja je kreirala film „re:Generacija“, a tokom dvije godine snimanja su se često susretali s riječim „mir“ i „pomirenje“. Poučen tim iskustvom, Neđo je htio da vidi šta jedna škola koja govori o ovim temama može da ponudi.
– Iskreno, nisam puno očekivao od ove škole, ali su predavanja baš kvalitetna. Prednost joj je i u tome što sadržaje možeš pogledati kada imaš vremena i ništa ti se ne nameće – kaže on i dodaje da je zahvaljujući ovoj školi popunio još jednu stavku u svom CV-u, što mu se pokazalo kao ogromna prednost prilikom apliciranja na druge poslove.
Upravo to je jedan od razloga zbog kojih Neđo, kao i prethodni sagovornici, preporučuju svima da učestvuju u MŠIM koja je do sada organizirana u pet ciklusa. Početak šestog ciklusa najavljen je za april ove godine kada će se s polaznicima, između ostalih, družiti i doc. dr. sc. Zlatiborka Popov Momčinović, profesorica političkih nauka na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, i jedna od predavačica na MŠIM.
Ona ističe da joj je, prije svega, jako bitno da svi polaznici nauče šta je mir i konflikt, te to da promišljaju o ovim pojmovima.
– Mi ove pojmove uzimamo zdravo za gotovo. Često mir posmatramo kao nešto statično, a ne neku strastvenu orijentaciju. Nasilje se poistovjećuje sa npr. direktnim nasiljem, a zaboravljaju strukture i nekulture koje takvo nasilje omogućavaju i legitimiziraju, a koje su stalno tinjanjuće prisutne i u uslovima u kojima nema rata – ističe ona.
Upravo zbog toga je, ističe, MŠIM pravi izbor za sve koji žele da rade na pitanjima pomirenja.
– Mislim da je prednost ovog vida edukacije njena dostupnost, pa svaki polaznik može da prilagodi svojim obavezama kada će odslušati neku „lekciju“. Kažem „lekciju“ zbog principa ineraktivnosti koja je stalno prisutna jer se ne radi o nekom gotovom prenošenju znanja. Ima nekih teorijskih bitnih okvira ali i mnogo praktičnih primjera kako iz našeg tako i drugih konteksta. Po meni je ovo fin spoj teorijskog i praktičnog, kontekstualizovanog i interaktivnog znanja na prinicipu stalne razmjene pitanja i odgovora koji nisu nikad konačni, već služe da prošire horizonte i predavača i polaznika na jedan holistički način – kaže Zlatiborka.
Ona dodaje da je izuzetno ponosna na sve one učesnike koji su nakon učešća u MŠIM odlučili da i dalje rade na razvoju vještina i znanja u ovoj oblasti.
– Ne mogu sad reći nešto precizno i generalno, ali neki polaznici su se nakon pohađanja dodatno osnažili, te koristili ovo što su dobili i stekli u svojim lokalnim zajednicama. Prijavili su se na nove edukacije, kako neformalne tako i formalne pri univerzitetima za mirovne studije kod nas i u inistranstvu. Na taj način su potvrdili onaj princip da je mir put, a ne neko stanje pasivnosti navodno pomirenog društva – zaključuje Zlatiborka.
