Ne mogu početi sa poštovani, niti uvaženi, ni dragi jer svaka riječ nosi težinu koju ne zaslužuju oni kojima pišem, muškarci poslodavci.
Biti žena u dvadesetim ili tridesetim godinama na tržištu rada je kao danas Amerikanac u Iranu, nepoželjan gost. Od malena nas učite da je bitno da smo pametne jer takve trebamo društvu, poslodavcu, državi i porodici; da smo samostalne jer prošlo je vrijeme patrijarhata kada muškarac zarađuje; da smo porodične jer je to smisao života u dvoje (čitaj troje ili četvero) a i naš narod se suočava sa bijelom kugom; da smo brižne i emotivne jer kakva je to žena koja ne brine o drugima, koja je bezkrupulozna i samoživa; da smo svestrane jer kuću treba održavati, djeca i ja trebamo jesti, obićaji se trebaju prakticirati, ured treba besprijekorno funkcionisati, treba dobro izgledati, treba i umjetnost prakticirati, i projekat znati napisati i treba…. Očekuje se da smo majke jer ovakvu pamet i gene treba multiplicirati; da smo poslovne jer kapitalizam zahtjeva veći budžet i za kraj od nas se očekuje da kad tražimo posao sve to ne budemo.
Tražeći posao 16 mjeseci, intenzivno, sa 10 godina radnog staža, vrhunskim preporukama, zavidnim uspjehom na fakultetu i traženim vještinama sam se suočavala sa osuđujućim ili pak detektivskim pogledima i pažljivo kreiranim pitanjima o budućnosti kako bi ispitali moju plodnost da ne kažem rodnost, moju seksualnost i afinitete, planove za “uozbiljavanje“ života bez jasne defincije uozbiljavanja. Bilo je pitanja i o lijekovima koje konzumiram, jer vjerovatno se neke žene odaju da piju pilule pa im to zvuči bolje, ili su zabrinuti što neka ne koristi pilule jer to znači da će uskoro biti teret za budžet firme ili kako se ono kaže druga odvratna riječ za to stanje i ulogu!?? Ah da, trudnica ili majka, tako se kaže.
Dragi moji bezmudaši, da da baš vi veliki biznismeni koji vode računa o godišnjim budžetima, krivuljama prihoda i rashoda, da da baš vi gospodine moderni biznismen! Vi ste ti koji nipodaštavate položaj žene u društvu, u poslovnoj sferi, u životu, vi ste ti koji svojoj djeci govorite da mogu njegovati i privatnu i poslovnu sferu svog života, a onda onako licemjerno pogazite svaku riječ na nama običnnim ženama koje su svojom krvlju izgradile to malo carstvo znanja, ponosa, vještina, hrabrosti i mudrosti. Zgazite nas kao da smo manje od mrava, jer u vašim očima to i jesmo vrijedne, simpatične, dobre za izučavat, kvalitetan primjer a ako nas zgazite ništa strašno se neće dogoditi jer ima još malih, vrijednih, pametnih žena koje će brzo nadomjestiti našu ulogu.
Jedno zaboravljate! I najmanji mrav ima dušu, veću od vaše. A ta kravata koju nosite je simbol okrutnost i površnost i ne čini vas velikim čovjekom u biznis svijetu, čini vas samo običnim bezmudašem, gadom koji ne zaslužuje radnicu poput one koju ste jučer zgazili!!!!
Imamo mi više od materice, hormona, jajnika i grudi, imamo nešto veliko ispod grudi i nešto što vi nikada nećete imati, muda da se borimo pošteno!
