Bosna i Hercegovina je ušla u 2020. godinu s istim problemima kao i posljednja dva desetljeća – nefunkcionalan sistem, nepostojanje vladavina zakona, visok nivo korupcije, ugrožena sloboda medija itd., od kojih svaki odražava raširenost separatizma i podjele politike u zemlji. Trenutni stavovi i političke izjave ukazuju na stalne napore da se ukinu i povuku reforme koje su provedene do sada. Ipak, ne samo da postoji nedostatak fokusa državne političke elite na probleme od visoke važnosti za građane, već se čini da je i međunarodna zajednica podigla ruke i povukla se. Kakva je uloga međunarodne zajednice danas, naročito Europske unije, ko to ne želi da BiH napreduje, zašto je zakon o zabrani negiranja genocida važan…neka su od pitanja na koja je za Interview.ba odgovarao gosp. Manuel Sarrazin, član njemačkog Bundestaga i veliki prijatelj BiH.
KO JE SPREMAN ULOŽITI U BIH: Mislim da nema puno ljudi koji će spontano dobiti ideju i reći „ok izabrat ću Bosnu i Hercegovinu kao mjestu gdje ću iskoristiti svoju političku pamet“.
INTERVIEW.BA: Zašto je Međunarodna zajednica digla ruke od Bosne i Hercegovine?
SARRAZIN: Međunarodna zajednica misli da nema smisla pokušati nametnuti rješenje za Bosnu i Hercegovinu, jer na kraju to neće funkcionirati. Oni žele vidjeti da su svi ključni akteri u Bosni i Hercegovini spremni dati svoj doprinos. S druge strane, mislim da međunarodna zajednica ponekad nije robusna kao što je to potrebno da bude u BiH kako bi se potaknuli politički akteri.
INTERVIEW.BA: Što bi međunarodna zajednica trebala učiniti kako bi domaći političari počeli djelovati odgovorno prema građanima i državi?
SARRAZIN: Mislim da pristup na neki način mora biti prilagođen BiH. Ne bi imalo smisla imati neo-kolonijalni pristup gdje Brisel odlučuje šta je najbolje za Sarajevo, Mostar ili Banjaluku. Smatram da Europska unija ne bi trebala igrati igru entiteta gdje se svaki put krivnja prebacuje s jednog na drugi, dok je zemlja u zastoji i zaostatku.
INTERVIEW.BA: Bilo je očito da se bez snažnog pritiska međunarodne zajednice Prva povorka ponosa u BiH 2019. ne bi dogodila. Kako ponovo angažirati međunarodnu zajednicu da se više uključi poticanje BiH da krene naprijed?
SARRAZIN: Prva povorka ponosa bila je ključna kako bi se svima u Europi pokazalo da je Bosna i Hercegovina po pitanju civilnog društva i ljudi još uvijek na putu naprijed i da su promjene moguće. S druge strane, to također pokazuje da ponekad međunarodna zajednica mora da bude snažno uključena jer krajnji ishod situacije nije jasan. Mislim da je prvi zadatak pronaći aktera u ministarstvima vanjskih poslova u Briselu koji su spremni reći „mi vjerujemo da europski projekat ne može biti završen bez Bosne i Hercegovine i spremni smo pružiti lični politički angažman u ovu državu“. Postoje glavni gradovi Europe koji su spremni ponovo staviti Bosnu i Hercegovinu na listu prioriteta, jer postoji stvarna opasnost da će Bosna i Hercegovina zaostati za drugim državama, što bi dovelo u pitanje stabilnost cijelog regiona.
INTERVIEW.BA: Što mislite o ulozi Ureda visokog predstavnika u BiH?
SARRAZIN: Ne bi trebalo lako odbaciti nadležnosti OHR-a u pogledu osiguranja sigurnosti u državi. S generalnim razvojem u regiji, velikim nacionalizmom i rastućim snagama u vašoj državi, koje je pokušavaju usmjeriti na drugačiji put, mislim da nije dobra ideja za OHR da samo nestane i da više nema nikakvih nadležnosti.
INTERVIEW: Kako „otkočiti“ pozitivne procese u BiH?
SARRAZIN: Niko nema magičan trik kojim bi se otkočili procesi u BiH. Potrebno se više moramo fokusirati na lokalni nivo, na primjere dobre prakse, na zajednice koje su spremne djelovati. S druge strane moramo jasno dati do znanja državnim političarima da ako žele da učestvuju u proširenju i imaju koristi od zajedničkih politika koje Europska unija približava zapadnom Balkanu da se od njih očekuje da reaguju.
INTERVIEW.BA: Nakon Drugog svjetskog rata, Njemačka je uspješno dovršila proces denacifikacije. U Bosni i Hercegovini, 25 godina nakon rata i genocida u Srebrenici, političari i političke stranke još uvijek se ne mogu dogovoriti oko usvajanja zakona o zabrani negiranja genocida. Kako je njemačko društvo uspjelo u ovom procesu?
SARRAZIN: Mislim da ne bismo trebali porediti holokaust i genocid, ali mogu razumjeti da su genocid i rat u Bosni i Hercegovini za vašu državu važni koliko i dešavanja u Njemačkoj koja su se odnosila na holokaust. Mislim da je veoma jasno da Njemačka, posebno u ranim godinama, nekih 20-tak godina od kraja rata nije bila skroz uspješna u denacifikaciji cijelog društva, u političkoj i ekonomskoj sferi, ali je bar bilo jasno da je za njemački zakon, ali i međunarodno pravo, bilo jasno da negiranje holokausta i njemačke krivnje u ovoj situaciji bilo neprihvatljivo. Tako da na osnovu toga svako zna da nije dozvoljeno negirati holokaust koji se je desio i njegovu namjeru. Na taj smo način izgradili zajedničko razumijevanje društva koje nas je dovelo do političke stabilnosti i razumijevanja političkih stručnjaka da se ovaj dio njemačke historije ne treba nikada ponoviti. Štoviše, mislim da se to može primijeniti na vaše pitanje, posebno u slučaj Srebrenice. Imate presude međunarodnih sudova, koje navode da se desio genocid. Stvarno ne mogu razumjeti kako domaći političari mogu imati potpuno različita mišljenja od najvećeg međunarodnog suda, te različite definicije onoga što se događalo u Bosni i Hercegovini.
INTERVIEW.BA: Prošlo je više od 10 godina od donošenja presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci protiv države Bosne i Hercegovine, koja se odnosi na diskriminatornu komponentu izbornog sistema. Nijedna od potrebnih reformi dosad nije usvojena i međunarodna zajednica nije vršila pritisak na vladajuće stranke u Bosni i Hercegovini. Zašto?
SARRAZIN: Bosanskohercegovačkim političarima mora biti jasno da ako su ozbiljni na putu europskih integracija i ako Bosnu i Hercegovinu vide jednog dana kao članicu, da se moraju uskladiti sa zakonima EU. Bit će nemoguće uskladiti se s pravnom stečevinom (acquis) ako pitanja poput negiranja genocida i sudske odluke u slučaju Sejdić-Finci nisu aplicirana u bosanskohercegovačku legislativu. Što se tiče presude Sejdić-Finci, iza toga postoji jasan politički interes od određenih političkih subjekata u Bosni i Hercegovini, kojim očigledno uspjeh ulaska Bosne i Hercegovine u Europsku uniju nije toliko na umu, koliko njihova vlastita moć i utjecaj.
INTERVIEW.BA: O kome govorite? Možete li biti malo precizniji?
SARRAZIN: Možete, na primjer, pogledati intervjue s gosp. Dodikom koji tvrdi da je Bosna i Hercegovina nepostojeća država. Da se ponovo vratim na pitanje genocida. Politički govor per se kojim se negira genocid uglavnom pokazuje da ne želite preuzeti odgovornost da kažete šta se desilo, da govorite o historijskim činjenicama. Pokazati da zapravo znate, izgovoriti stvari onako kakve one jesu, znači pronaći zajedničko tlo za rješenje. Ako čelnici u Bosni i Hercegovini, ali i u drugim zemljama regije, ne promijene opću percepciju i ne budu otvoreno govorili o genocidu, integracija vaše države u EU, ali i cijelog regiona bit će mnogo teža i udaljit će Bosnu i Hercegovinu od Europske unije, puno više nego što je to ona danas.
INTERVIEW.BA: Koliko znate o statusu Grada Mostara čiji građani i građanke ne mogu ostvariti osnovno ljudsko pravo – da glasaju?
SARRAZIN: Demokratija bez izbora nije demokratija. To nije ništa manje od skandala. Mislim da je Njemačka spremna pomoći ako vam je potreba tehnička pomoć ili pomoć u zbližavanju ključnih aktera za zajedničkim stolom, ali mislim da je to korisno samo ako ključni političari imaju volju pronaći rješenje na svim stranama.
INTERVIEW.BA: Prošle godine djelovali ste kao predstavnik strane vlade koja je javno ponudila pomoć bosanskohercegovačkoj aktivistici i novinarki Štefici Galić, koja je vrlo često pod napadima zbog toga što otvoreno govori o ratu i ratnim zločinima. Jeste li u kontaktu s njom?
SARRAZIN: Moj ured i ja smo u stalnom kontaktu s njom i imamo utisak da je jednako angažovana kao i prije. Nisam čuo o nekim napadima na nju kako sam preuzeo dužnost. Štefica me inspirisala za svakodnevni posao i pokazala mi zašto je angažman u politici važan i kako su ljudi u vašoj zemlji odlični, kao i kakav potencijal ima Bosna i Hercegovina. Imate odličan potencijal u zemlji i pravi europski duh u Bosni i Hercegovini. Želio bih da taj duh, snaga i potencijal ljudi bude više uključen na putu vaše zemlje ka Europskoj uniji, jer vjerujem da Europska unija nikada neće biti cijela, ako zapadni Balkan, a posebno Bosna i Hercegovina, kao neovisna i suverena država u svojim današnjim granicama ne postanu članica Europske unije.
INTERVIEW.BA: Mnogi ljudi su odlučili napustiti BiH kao način tihog protesta protiv statusa quo i dnevnih tenzija. Većina njih odlazi u Njemačku. Ako Njemačka zaista usvoji zakon u martu 2020. koji će ljudima omogućiti lakše dobijanje radne vize, možemo predvidjeti potpunu „okupaciju“njemačkih granica…
SARRAZIN: U Europskoj uniji, vodimo se principom da svako može tražiti sreću tamo gdje želi. Da, problem odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine je očigledan, posebno mladih i edukovanih ljudi, ali nedopuštanje nekome da traži svoju sreću negdje drugo nije pravi odgovor na ovaj problem. Mislim da mladi ljudi ne napuštaju državi isključivo zbog situacije, već zato što su izgubili nadu da će se nešto promijeniti na duže staze. Veoma je važno prepoznati to i krenuti raditi ne tome.
INTERVIEW.BA: Kakva je percepcija Bosne i Hercegovine u Njemačkoj? Kao zemlje koja još uvijek treba humanitarnu pomoć ili zarobljene države ili možda uopće nismo na dnevnom redu?
SARRAZIN: Izgleda da postoji dosta kriznih mjesta u svijetu, Sirija, Venecuela i tako dalje, ali Bosna i Hercegovina je posebno pitanje. Svi se sjećaju rata i Srebrenice. Ljudi u Njemačkoj su generalno svjesni regije i da mir nije uvijek stabilan kako to izgleda. Zante, političar traži mjesto gdje može da promoviše svoje uspjehe vanjske politike. Mislim da nema puno ljudi koji će spontano dobiti ideju i reći „ok izabrat ću Bosnu i Hercegovinu kao mjestu gdje ću iskoristiti svoju političku pamet“. Nemogućnosti postizanja dogovora između entiteta i u političkim institucijama zemlje također umanjuje apetite njemačkih političara. Ali isto tako moram reći da u svim frakcijama njemačkog parlamenta imamo one kojima Bosna i Hercegovina vjeruje (nerazumljivo). Postoji posebna grupa za dobrobit vaše zemlje u njemačkom parlamentu i njemačkoj birokratiji.
INTERVIEW.BA: Ne brine se samo politika – u Bosni i Hercegovini zagađenje zraka je veliki problem. Nijedna vlada ovo pitanje ne shvata ozbiljno i ne izdvaja sredstva za rješavanje ovog problema…
SARRAZIN: Očigledno je da je Sarajevo veoma zagađeno, što utječe na živote ljudi. Ja imam dvoje djece i znam da zagađenje zraka utječe na životni vijek djece koja žive u gradu. Mislim da je jasno da je ovo veoma bitna tema kao i sve druge teme u vezi s okolišem, nabavkom, vodom. Ove teme također su povezane i s borbom protiv korupcije, jer to su obično područja u kojima neko pokušava dobiti profit od troškova društva. Ako pogledate pejzaž Bosne i Hercegovine vaša zemlja će biti veoma pogođena klimatskim promjenama i zaista je neophodno pronaći dobar način za organiziranje pitanja zagađenja ali i pitanje upravljanja (nerazumljivo).
READ AN INTERVIEW IN ENGLISH HERE.
