Mnogi narodi svijeta imaju svoju dijasporu, pa tako i naši konstitutivni imaju svoju. O dijaspori se piše u sklopu izvještaja o iznosu novčanih doznaka koje iz dijaspore stižu u Bosnu i Hercegovinu. Na doznakama ne piše ni B, ni H, ni S, ali ni O. Tokom čitave godine pristižu novčane doznake od naše dijaspore, rasute po bijelom svijetu. Ljeti i zimi na smjenu dolaze u svoje rodne krajeve, bližoj i daljoj rodbini donose poklone, šurkaju koverte, obilaze grobove, neki se spuste i do mora ili obližnjih ski staza i taman što su došli i opustili se, vrijeme iscurilo. Pakuj se, stegni srce i ne okreći se.
Za vrijeme tih mjeseci, a u zadnje vrijeme sve češće, društvene mreže preplave komentari o dijaspori, koja eto uskoro dolazi ponovo u svoj grad, u svoju domovinu. Pa idu komentari, sad će nam ponovo okupirati grad, zubne ordinacije i frizerske salone, ćevabdžinice, buregdžinice, restorane, slastičarne i šta sve ne. Dok sam tokom ljetnih mjeseci pratila komentare na društvenim mrežama, sjetih se nekih osoba koje ni zuba u glavi nisu imali, a kamoli da su znale gdje je zubna ordinacija dok tetka iz Njemačke ne posla za protezu, neki ne bi ni tačke vozali da opet tetka ne posla da se položi vozački ispit a kasnije i da se sjedne za volan, ali se uvijek u familiji krije izvor koji je pogurao sa lovom, jer krije tetka od svojih, a i ova druga strana od rodbine koja bi se mogla, ne daj bože, nakačit na tetkin budžet. Mnogi/e u frizerski odu baš tih mjeseci kada dijaspora dođe, kada dijasporci povedu čitav komšiluk sa sobom da i njih počaste frizurom, a nakon toga sve ih povedu na ručak, kafu, kolač.
Sada je valjda postalo cool i fancy izrugivati tu dijasporu koja većinu godine puni budžet Bosne i Hercegovine sa 3 i više milijarde maraka, s naznakom povećanja priliva novčanih sredstava u narednim godinama. Pored novčanih sredstava koje šalju od svog krvavo zarađenog novca, teško da postoji osoba koja sa sobom nije povela još nekoga bilo na privremeni rad kako bi na brzinu zaradio za auto ili motor bilo na dugoročniji period, ono dok se ne snađe u tuđini.
Kako su moje veze sa dijasporom tokom čitave godine, a ta dijaspora nije samo moja uža i dalja rodbina, već i njihovi/e prijatelji/ce koji/e su stekli/e tokom svih ovih decenija života u izgnanstvu, a kako su njihovi načini života podjednaki u kontekstu njihove empatije prema nama koji ostadosmo u svojim toplim domovima, u svojoj domovini, okruženi svojom kulturom i bez jezičkih barijera, tako imam potrebu pisati baš o njima i njima u čast. Da, oni/e su ti kojima realno treba samo radno odijelo i piđama, jer rade puno radno vrijeme, rade teške fizičke poslove, njihovo tijelo je u konstantnom grču jer nisu sigurni da li dovoljno razumiju taj strani jezik na kojem im se šef/ica obraća, a još manje su sigurni da li njih taj/ta isti/a šef/ica razumije kada oni/e njima odgovaraju sa svojim oskudnim fondom riječi, jer se iznenada nađoše u stranoj zemlji, a za usavršavanje jezika se slabo ima vremena, ali i motiva.
Mnogi/e od njih su svoj boravak u tim stranim zemljama smatrali privremenim, pa se nisu mnogo ni trudili oko jezika, a onda trči danas-trči sutra, prođoše dvije-tri decenije. U toku svih tih godina njihova emaptija prema nama nije jenjavala, čak naprotiv. To koliko oni rade i zarade nije tema, tema je da bi oni/e sasvim sigurno mogli/e popravljati zube, frizirati se i jesti i piti u tim zemljama u kojima rade i žive, kada ne bi dio svoje zarade slali nama za naše zubalo, frizure, auta, motore, traktore, ispite, krštenja, maturalne, vjenčanja i šta sve ne. Naravno da bi za novac koji predvide za svoj godišnji odmor mogli obići mnogo ljepše i atraktivnije svjetske destinacije, ležati na suncu, piti koktele i uživati u spa i wellness sadržaju, umjesto da svoj godišnji odmor provode u svojim rodnima krajevima, svojoj domovini koja ih se izgleda davno odrekla, a danas ih ismijava.
Ali, oni/e to ipak ne čine. Razumijem njihov dolazak u svoju domovinu i trošenje teško zarađenog novca baš tu gdje su rođeni/e, odrasli/e, gdje će se i smijati i plakati na svom jeziku, okruženi svojima, gdje će evocirati i stvarati uspomene koje će im pomoći da predeveraju narednu godinu izgnanstva, ali se nadam da će buduće generacije dijaspore više misliti na sebe negoli na one koji/e iz svojih toplih domova, bez markice u džepu i vizije svog života izrugivaju 3 milijarde maraka.
Riječ dijaspora (grčki διασπορά, rasipanje ili sijanje sjemena) bez velikog slova je naziv za osobe ili za dio jednog naroda koji je bio prisiljen napustiti svoju korijensku zemlju, bivajući tako raspršeni na sve strane svijeta.
