Ako ste nekada pomisli da bosanskohercegovački političari nemaju noćne more, gadno ste se zafrkali. Znojava lica, izrovljeni čaršafi, jorgan na podu i otežano disanje…a zatim skok, oči širom otvorene i rečenica “Uh, to je samo san, hvala Bogu (na tri načina, jer se samo konstitutivno pika)“ i vraćanje u krevet, nastavak sna, nešto je što se dešava i onima koji vedre i oblače.
Piše: Adin Šabić za Interview.ba
U FadLovim dvorima
Dvanaest je sati. FadL Nopalić leži u krevetu u svojoj rozoj pidžami, s naočalama na licu i knjigom Danijele Stil u ruci „Dobra žena“. Stranica po stranica i nakon svega tri minute čitanja potonuo je u duboki san.
„Samo nemoj plate dirati, nemooooj, nemooooj Allaha ti“, ponavljao je u snu Fadl, dok je sanjao kako mu se veoma mala plata od 3610 maraka smanjuje za 50 KM. Odjednom se trznuo i probudi iz horor sna, otrčao do kuhinje zgrabio kocku šećera i vode, proučio koju suru, smirio se, vratio se u krevet i nastavio spavati.
Harem Cvijanovićke
Mrkla je tišina! Žemka Cvijanović stiže s posla nakon umornog dana. Spušta torbu, skida kaput i baca štikle. Uzima vlažnu maramicu i skida šminku. Na briznu se istuširala, obukla pidžamu koja na leđima ima ispisano „Republiko Srpska državo moja, nosim te čak i kada sam doma“. Uključila je TV i legla u na sofu u dnevnom boravku. Prateći posljednji dnevnik dobro poznate televizije u RS-u, doduše reprizu, utonula je u san.
„Ukidanje entieta…Molim! To je naš prostor, mi tamo živimo…ne možete nam to uraditi…kakav će biti život svih nas u jedinstvenoj Bosni i Hercegovini, kakav će biti život bez konstitutivnih naroda, svi ćemo umrijeti…ne, ne, ne, neeeeeeeeeeeeee!“, odjekivao je dnevno boravak dok je sanjala kako se ukidaju entiteti i kako Bosna i Hercegovina postaje građanska država.
Kada je postala svjesna da je to samo san i da dobro poznata TV prenosi kako Država Republika Srpska jača u svakom pogledu i da je sve stabilnija, smirila se i otišla u krevet i zaspala mirno.
Čitluk, vikendica Bjekoslava
Naporni su ovi dani bili, tako da je Bjekoslav Pevanda, odlučio da ode do vikendice na zaslužen odmor. U miru i tišini je proveo cijeli dan, malo je obišao livade i pašnjake, te se napunio energijom koja mu je nedostajala.
Nakon umornog dana sjeo je da se odmori u fotelju koja se ljulja, dok je pored njega ležala mačak Mirso. Nedugo nakon toga je i zaspao, a potom se začuo glas:
„Što da oduzimate? Ma ne možete to učiniti. Ja sam ta dva stana i ovu vikendicu zaradio svojim rukama, na pošten način…pa ne znamo otkud vam pravo, kakvi su to papiri…na osnovu čega…ljudiiiiii uzeše mi imovinu, a sve je to mojeeeeee“.
Trznuo se i skočio iz stolica na što je preplašeni Mirso pobjegao u kuhinju. Pogledao je oko sebe i shvatio da je to bio samo ružan san. Otišao je do sobe na spratu i nastavio spavati spokojno.
Skoro 80 posto građana i građanki BiH
Vraćaju se posla izmoreni, rade prekovremeno, nisu plaćeni dovoljno, niti prijavljeni. Nakon svakodnevnih kućanskih obaveza odlaze u krevet.
„Bože kako je prazan ovaj frižider…da li ću uopće imati sutra šta skuhati djeci? Kako ću dijete sutra poslati u školu, na fakultet? Kako ću platiti režije? Hoće li mi dijete isključiti s kursa? Kako ću platiti registraciju automobila? Hoću li moći otići kod doktora? Napeta je situacija u firmi da li ću dobiti otkaz…“, ovo su samo neki od najgorih snova naših građana i građanki.
A kada se probude oni shvate da je to ipak sve realnosti i za razliku od političara ne nastavljaju miran san. Istina je da i političari imaju noćne more, ali njihove noćne more su mnogo manje brutalne i dalje od realnosti, nego što su to od građana i građanki koji svakodnevno vode borbu da prežive.
Tekst predstavlja sarkastičan pogled na političku scenu Bosne i Hercegovine. Određeni dijelovi teksta nisu pisani po istinitom događaju.
