Iako Bosna i Hercegovina zahvaljujući svom geografskom položaju, odnosno prirodnim bogatstvima, ima ogroman potencijal da razvije zelenu ekonomiju, na tome se još uvijek nedovoljno radi. Međutim, umjesto toga glavni grad naše države spada među najzagađenije u svijetu, brojna obradiva zemljišta su bez usjeva, u gradovima se grade visoke zgrada koje nisu energetski efikasne i čija struktura sprječava prirodno kretanje vjetra, dok su rijeke zagađene plastikom koja se nema gdje reciklirati. Zeleni sajam, koji će biti održan u Tuzli 11. oktobra pokrenut će sve ove teme, ali i predstaviti uspješne primjere bh. građana i građanki kada je u pitanju organska proizvodnja, energetska efikasnost, solarna energija, recikliranje i upravljanje otpadom, te ruralni i ekoturizam. Za Interview.ba Sanela Klarić iz Green Councila govorila je o bitnosti zelene ekonomije za BiH, upotrebi električnih automobila, zelenim poslovima, te Zelenom sajmu.
ZELENI SAJAM PRILIKA ZA NOVE IDEJE: „Sajam je jedna velika prilika za diskusiju, ideje i networking, te da se drugi ljudi i novi proizvodi predstave. Ljudi mogu podijeliti svoja iskustva i izazove“.
INTERVIEW.BA: Mnogo puta su građani i građanke Bosne i Hercegovine čuli/le za pojam zelena ekonomija, međutim, mnogi ga različito shvaćaju. Šta podrazumijeva zelena ekonomija i zašto je ona važna nama svima?
KLARIĆ: Zelena ekonomija ima nekoliko naziva, a najbliži od njih i najstručniji jeste cirkularna ekonomija. To podrazumijeva da planiramo kako ćemo riješiti pitanje određenog objekta, proizvoda ili bilo čega drugog, nakon što prođe njegov životni vijek, u smislu da se taj materijal ponovo koristi – reciklira ili odloži u prirodu, tako da ne utječe loše na okoliš. Osim toga, potrebno je unaprijed planirati kada je u pitanju proizvodnja, ali i korištenje određenih proizvoda. Možemo kao primjer uzeti četkicu za zube. Prilikom njenog projektovanja znamo da je to nešto što se koristi mjesec-dva i da puno ljudi koristi četkicu svaki dan. Postavlja se pitanje kako je pravimo i od čega je pravimo? Da li je pravimo od materijala koji nisu u svojoj proizvodnji i vađenju iz prirode nekog materijala, koji utječe loše na okolinu? Kada i kako se koristi, posebno kada je bacimo? Da li je možemo rastaviti na neke dijelove i reciklirati? Tako posmatramo zgradu, grad, televiziju, mobilni i bilo šta što koristimo. Sam otpad treba da se posmatra kao energent, kao resurs koji može da se koristi da li u proizvodnji energije, da li u recikliranju ili ponovnom korištenju.
INTERVIEW.BA: Zgrade su među najvećim potrošačima ukupne svjetske primarne energije. Sarajevo je jedan od gusto naseljenih gradova u Bosni i Hercegovini što kao posljedicu ima zagađenje zraka. Kako urbano planiranje (u vidu zelenih zgrada) može doprinijeti zelenoj ekonomiji?
KLARIĆ: Planiranje objekta koji neće svojom visinom, veličinom i oblikom zaustavljati prirodna vjetrenja, podrazumijeva pametno planiranje koje neće pogoršati zagađenje zraka. S druge strane potrebno je objekte učini energetski efikasnim, da praktično troše što manje energije za grijanje, hlađenje i vjetrenje, što znači da će imati manje emisija. Ono što je jako bitno i što građani trebaju da shvate jeste da sami objekti utječu na zagađenje. Ako govorimo o vještačkim materijalima koji u svojoj proizvodnji troše jako puno energije i emisije karbon-dioksida. Bitno je okrenuti se prema lokalnoj ekonomiji, proizvodnji građevinskih materijala od prirodnih lokalnih resursa, koji su veoma često i otpad, te tako praktično pomoći lokalnoj cirkularnoj ekonomiji. U BiH imamo otpad koji dolazi iz poljoprivrede u vidu vune, slame ili u šumarstvu imamo otpad od drveta. Možemo te materijale koristiti za proizvodnju konstrukcije ili izolacionih materijala koje ćemo koristiti kada govorimo o fasadama. Bolje da to radimo prirodnih materijala koje imamo, nego da uvozimo iz drugih zemalja. Prirodni materijali imaju duži životni vijek, nisu štetni po zdravlje, nemaju energetsku potrošnju na velikom nivou, a možemo ih iskoristiti da naši građani zarade i određeni novac za izvoz takvih materijala. U tom smislu mi smo podržali lokalnu ekonomiju, cirkularnu ekonomiju. Trebamo razmišljati dugoročno, građani trebaju donijeti odluku za nešto skuplje materijale, ali u dugoročnom smislu će im biti vraćen novac.
INTERVIEW.BA: Veliki broj automobile cirkuliše ulicama glavnog grada Bosne i Hercegovine. Zagađenje zraka posebno je primjetno u jesenjim i zimskim danima. Koliko su građani naše države naviknuti na električne automobile? Da li su oni luksuz, te šta bi trebali činiti nadležni da ih približe građanima?
KLARIĆ: Logično je da kada nemate uslove za električne automobile u nekoj državi ili nemate subvencije, da ih i nema. U BiH oni stvarno predstavljaju luksuz. Prilikom testne voženje shvatila sam da želim taj automobil, ali kao neko ko stanuje na 15 spratu, nemam priliku da punim taj automobil sa strujom koju trošim u svom stanu, iako je to za mene mnogo povoljnije i jeftinije, a neću zagaditi grad. Dakle, ne postoji infrastruktura. U BiH nije riješeno ni pitanje registracije tih automobila, nemamo podršku države u smislu da nam je porez umanjen prilikom kupovine, da dobijamo besplatan parking ili da imamo brzu traku. Građani nemaju uslov da kupe takve automobile zbog svega navedenog. To se treba riješiti zato što će u principu i sama autoindustrija u nekom doglednom vremenu, najvjerovatnije do 2030. godine, zamijeniti kompletnu proizvodnju i uvesti samo električne automobile, tako da ćemo se morati prilagoditi. Kada je u pitanju zrak u Sarajevu, teško da možemo očekivati da će električni automobili preovladati, ali ono što se može učiniti jeste optimalno organizovanje javnog transporta da građani počnu što više koristiti takve usluge. Međutim, potrebno je osigurati da javni transport dolazi na vrijeme, da imate mjesto unutra, a ne da u toku špica čekate po pola sata. Tako bi se riješio broj automobila na ulicama i na parkinzima. U mnogim gradovima, većina građana i građanki je organizovana tako da automobile imaju samo za duže relacije, a da ih u gradu ne koriste.
INTERVIEW.BA: Mnogi poslovi u našoj državi se nažalost ne mogu okarakterisati kao korisni za okoliš. U svijetu je sve češće u upotrebi termin “zelena karijera”. U kojim oblastima je moguće uspostaviti zelene poslove, te kako se oni mogu iskoristiti u smislu profita, ali i zdravijeg životnog okruženja?
KLARIĆ: Zelene poslove možete iskoristi bilo gdje da radite. Ako ste savjestan građanin i ako radite u jednoj prodavnici gdje prodajte voće i povrće sebe možete okarakterisati kao zelenog prodavača ukoliko nudite papirne kese, ukoliko prodajte što manje ambalaže koja je štetna po okoliš, a da ne pričam o tim zelenim radnim mjestima u oblasti energetske efikasnosti, u ruralnom razvoju, u oblasti obnovljivih izvora energije. Možete svoje radno mjesto učiniti savjesnije, zelenije, odgovornije. Briga za okoliš jeste prilika za ekonomski razvoj, to nije samo socijalno pitanje. Često ćemo pročitati da su ljudi počeli da uzgajaju neke kulture kao što su maline, ali na organski način, da su ljudi počeli da proizvode svoju energiju da li na krovovima ili nekim sistemima, kako bi postali neovisni.
INTERVIEW.BA: Često se zelena ekonomija spominje i u kontekstu smanjenja siromaštva? Kako se to može postići u BiH?
KLARIĆ: Bosna i Hercegovina ima jako veliki procenat poljoprivrednog zemljišta koji je neiskorišten i ne obrađuje se u posljednjih 30 godina. To je zemlja koja je čista, što je samim time i prilika da ljudi razmisle o organskoj proizvodnji, gdje zajedno sa stručnjacima mogu saznati na koji način mogu tretirati biljke na zdrav i prirodan način, da ne utječe na njihovo zdravlje, ali i zdravlje kupaca. Zemlja je veliki potencijal. “Zemlja se pretvara u zlato u rukama pametnih ljudi”, rekao je davno Rumi. Mi smo osim toga što smo zemlju iskoristili za hranu, koristili smo je za građenje, postoji veliki broj je kuća čerpićara koje su i nakon 300-400 godina u funkciji. Puno je potencijala, nego ljudi ne vide. Nekako svi se okrećemo lagodnijem i ugodnijem životu, a poljoprivreda traži dosta truda. Međutim, to je ono što ljudi trebaju da prepoznaju kao priliku, što je nešto što je zdravije, da na taj način pomažu lokalnu ekonomiju i nešto što u principu odražava tradiciju. S druge strane država treba što više da podrži takve ljude. Svaka država koja je zdrava podržava politike ruralnog razvoja.
INTERVIEW.BA: Konferencija i sajam Zelena ekonomija u BiH – mogućnosti i šanse bit će održani 11. oktobra u Tuzli. Zašto je važan jedan ovakav sajam i koje su to mogućnosti, ali i šanse naše države?
KLARIĆ: Na Sajmu će izlagati ljudi koji su uspjeli. Oni će pokazati da rade to na čist način, da pokušavaju da pokrenu i druge sporedne tehnologije koje njima pomažu. Mi ćemo se tu okupiti i prodiskutovati međusobno kako možemo pomoći jedni drugima da i drugi prepoznaju te prilike. Heinrich Boll Stiftung s ovim sajmom posjećuje razne dijelove BiH, što je jako bitno. Sajam je jedna velika prilika za diskusiju, ideje i networking, te da se drugi ljudi i novi proizvodi predstave. Ljudi mogu podijeliti svoja iskustva i izazove.
