Kad je jedno od nas odlazilo na službeni put prije 20-tak godina ono drugo bi dugo gledalo u daljinu, brojilo dane do povratka, koristilo svaku priliku da tipka poruke, te srca, te emojy koji plače (sad će najdraži suprug izgubiti imidž alipašinskog tafgaja, ali cijena istine je takva).
Piše: Dženana Alađuz za Interview.ba
Ja sam čak znala leći na njegovu stranu kreveta, ko nešto mi manje prazan…Čak bih ga i dočekala sa službenog puta, ako ne baš u negližeu i pernatim štiklama, onda bar vruća.
Godine su učinile svoje. Jučer sam primjetila da je otišao na službeni put jer mi je alarm na telefonu zazvonio sa napomenom “pokupi oboje djece!” Pošto su na dva suprotna kraja grada itekako mi je zafalio…Ali to ne znači da se ne volimo i dalje. Iako više ne grlim njegov jastuk i dalje mi je simpatičan.
Uprkos svim dokazima, ja jesam duboko romantična osoba, i kao takva mogu reći da je dio svake prave, duboke i trajne ljubavi – bar one koja je preživjela 20 godina, korist. I ne treba se stiditi toga. Riječ korist nije psovka.
* Dijete sisa majčinu dojku u svojih prvih 5 minuta života i tako naredne tri godine, sigurno ne zato što iz silne ljubavi prema mamici želi da je oslobodi pritiska u grudima.
* Kad uz njegovu/njenu pomoć doživiš orgazam života, onako zarumenjena, plamenih obraza samo misliš kako i kad da ga ponovo doživiš. Jer tebi to prija, dakle ti imaš korist…
* Ako si došao do nekih parica pa razmišljaš gdje da ih oročiš, spreman si pješke obići svih 20 banaka u BiH ne bi li negdje dobio pola marke više. Dakle, da se okoristiš…
* Vikendicu kupuješ gdje ti je najbolje, najbliže, najzelenije…
* Stan uzimaš da ti je sve na ruku, tu prevoz tu pijaca a i mama je u blizini.
* Doktora biraš, šta košta da košta, koji će ti se javiti kad je tebi najzgodnije, saslušati te kad je tebi najbitnije…
* Na more ideš sa prijateljima čija su djeca otprilike slične dobi kao tvoja ne bi li bar jednom u životu mogao na miru popiti kafu, a da niko ne skače po tebi.
* Svaki dan kupuješ kod iste žene na pijaci jer ti uvijek ubaci jednu voćku više za onog tvog ili ti kaže kad nemaš sitno ”drugi put…”
Dakle, sve nas kad preživljavamo svakodnevnicu ili planiramo budućnost motivira – korist.
Pa što onda dopuštamo da nas ovih petorica šestorica jebu svaki dan već 25 jebenih godina? Koju korist smo ostvarili za svo ovo vrijeme njihove vladavine?
Da nije možda fenomenalna infrastruktura zbog koje mogu do mora stići za 2 sata? Aha, šifra Vranduk.
* Zdravstvena njega na svjetskom nivou? Ne daj Bože da moram u Hitnu pomoć.
* Moja diploma vrijedi na svim svjetskim univerzitetima? Da, ali za koju svrhu nije pristojno da napišem…
* Imam priliku da radim u svom gradu u svojoj zemlji. Više od 18000 mladih mjesečno nemaju zato i odlaze.
Možda rade za našu budućnost, zapitaće se stranački bot koji me čita po službenoj dužnosti.
Dok uvode porez na prevoz i topli obrok, otvaraju crkve i džamije a zatvaraju fabrike, samo zbog naše budućnosti zapošljavaju podobne a ne sposobne, a sve to u cilju transparentnosti i prosperiteta nadgledaju njihove sudije i tužioci? Da, sigurno, sve ovo rade – za našu korist.
