Učenice Gimnazije Karlovac iz Hrvatske Iva i Lucija: Želimo srušiti međusobne predrasude o narodima Jugoslavije!

Četvrta sesija Modela međunarodnog krivičnog suda (MICC WeB), koja se održava u okviru projekta „Mobilizing Youth for Reconciliation – Be the Inspiration” (Animiranje mladih za pomirenje – Budi inspiracija) koji je podržan od strane Agencije Sjedinjenih Američkih Država za međunarodni razvoj (USAID BiH), a implementira ga Nacionalni Demokratski Institut (NDI BiH) u saradnji s Inicijativom mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini (YIHR BiH) i Fondacijom INFOHOUSE (IH), počela je prošlog petka u Sarajevu. U sedam dana koliko traje ova aktivnost, srednjoškolci iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije imat će priliku naučiti nešto novo iz oblasti međunarodnog prava, ljudskih prava i medija. Učenice srednje škole Gimnazija Karlovac Iva Pavletić i Lucija Katić govorile su o iskustvu stečenom sudjelovanjem na MICC sesiji, pomirenju, te sklapanju novih prijateljstava.

JASNO JE DA SMO SVI DRUGAČIJI, ALI NE NA LOŠ NAČIN: „I da smo svi isti, opet se ne bi slagali. Prošlost ne smijemo zaboraviti, ali ni dopustiti da se ponovi. Želimo pokazati da se možemo zbližiti i funkcionirati zajedno“.

INTERVIEW.BA: Koliko Vam je simulacija Međunarodnog suda pomogla da bolje razumijete dešavanja iz prošlosti? 

PAVLETIĆ: Prisustvovali smo predavanjima o Međunarodnom-krivičnom sudu u Jugoslaviji, slušali o povijesti, s timovima u koje smo podijeljeni, te radili na zasebnim dijelovima prava. Ja sam bila sudac na slučaju Friedrich Flick te prošli kroz slučaj i koncept kojim bi trebalo da se služimo prilikom suđenja. Sve to je pomoglo da bolje razumijemo prošlost za bolju budućnost.

KATIĆ: Prije svega, drago mi je da sam sudjelovala u nečemu što je mi je donijelo novo iskustvo i nova poznanstva. Iz cijelog procesa ćemo, sigurna sam, izaći s novim mišljenjima o događajima iz prošlosti za kreiranje bolje budućnosti.

INTERVIEW.BA: Da li škola koju pohađate omogućuje dovoljno znanja o sukobima s područja bivše Jugoslavije?

PAVLETIĆ: Na MICC sesijama naučila sam jako puno, od čega mnogo  stvari koje ne mogu naučiti u školi i to ne samo o ljudskim pravima, pravu i već i jako puno od drugih ljudi koji sudjeluju zajedno sa mnom na sesiji, o njihovoj kulturi, vjeri i sličnome. 

KATIĆ: Škole ne pružaju dovoljno znanja i mogu reći da sam zadovoljna količinom znanja koje nam prenose treneri na sesiji. To je bio prvi razlog zbog kojeg sam poželjela sudjelovati, da bih naučila nešto novo.

INTERVIEW.BA: Prema vašem mišljenju, da li je pomirenje naroda bivše Jugoslavije potrebno ili su već pomireni jedni s drugima?

PAVLETIĆ: Smatram kako je jako potrebno. Kolektivno moramo naučiti iz grešaka iz povijesti i zajedno naći kompromis, pronaći način da se razumijemo.

KATIĆ: Itekako, to je naš konačni cilj i pouka sesije. Nikada ne zaboraviti zločine, ali čvrsto krenuti u bolju budućnost. Jedni drugima moramo pružiti priliku.

INTERVIEW.BA: Dolazite iz Karlovca, gradića u Hrvatskoj. Postoji li u vašem okruženju netrpeljivost? 

PAVLETIĆ: Svakako da postoji. Vjerujem da toga ima u svakoj od država bivše Jugoslavije, to je tema koja je postala ”opća kultura”. Predrasude su tu, pamtit ćemo ih još dugo. Ono što ja smatram jeste da prošlost ne smijemo zaboraviti, ali ni dopustiti da se ponovi. Na tome moramo raditi. Jasno je da smo svi drugačiji, ali ne na loš način. I da smo svi isti, opet se ne bi slagali. Potičem multikulturu i smatram da je jako pozitivno što sam danas upoznala ljude druge vjere, ljude koji pričaju slično, a opet toliko je različitih riječi u našem jeziku.

KATIĆ: Pojedinci koji insistiraju na tome još uvijek postoje. Još se osjeti poslijeratna tenzija. Izražavanje  mišljenja protiv pripadnika naroda koji su proveli određeno nasilje nad Hrvatima još uvijek postoji.

INTERVIEW.BA: Ako biste imali priliku da opet sudjelujete u jednoj od ovih aktivnosti da li biste to učinile i zašto? 

PAVLETIĆ: Ponovo bih sudjelovala na ovako impresivnim sesijama, jer ovo je prilika kako za putovanje i stjecanje prijatelja, tako i za podizanje svijesti za rješenje problema među ljudima. Kroz druženje i zabavu smo naučili mnogo, a to želim i drugima.

KATIĆ: Naravno, ovo je izvrstan način za upoznavanje novih ljudi i jedno predivno iskustvo. Mi mladi želimo pokazati da se možemo zbližiti i funkcionirati zajedno. Želimo srušiti međusobne predrasude o narodima Jugoslavije.

Ovaj tekst je urađen u okviru projekta “Bosna i Hercegovina: Animiranje mladih za pomirenje – Budi inspiracija” koji se  sprovodi uz podršku USAID BiH, a implementira ga Nacionalni demokratski institute BiH (NDI BiH) uz podršku YIHR BiH I Fondacije INFOHOUSE. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost redakcije.

 

Prethodna vijest

Phil Rees: Bio mi je pištolj uperen u stomak, vozio sam se u autu s talibanima, pričao s liderom Al Quaide…

Naredna vijest

POVRATAK OTPISANE Dženana Alađuz: 25 je dobar broj, za centimetre ali ne i za političare