Nakon posljednje svirke održane ljetos u Slozi, grupa Van Gogh je ponovo upriličila radost Sarajlijama svojim koncertom pred oko 10.000 posjetilaca drugu festivalsku veče Live stagea. Vrhunskom dvosatnom svirkom, u markantnim sjajnim odijelima i nevjerovatno pozitivnom energijom njihovog frontmena Zvonimira Đukića- Đule, Van Gogh je po ko zna koji put potvrdio svoj kvalitet. Posjetioci su uglas pjevali pjesme kao što su “Mama”, “Anđele moj brate”, “Za godine tvoje” i mnoge druge. Za Interview.ba Đule je govorio o tekstovima nekih od najpoznatijih pjesama ovog benda, ali i posljednjem albumu „More bez obala“.
INTERVIEW.BA: Da li je slikar Van Gogh uvertira u Vašu priču grupe Van Gogh?
ĐULE: Poštujemo Van Gogha i njegovu pravu predstavu na jedan iskrivljeni i obojeni posebnim bojama način, tako da je i sam bend dobio ime umnogome po ovome slikaru. Divan je bio način na koji je on predstavljao izmišljene ljude, i sve što je radio, bilo je i tada vredno pažnje, samo nije bilo dovoljno onih koji su tada umeli da prepoznaju njegovu vrednost i posebnost. To je bila inspiracija da ’80-tih godina kao i mnogi drugi koji su već tada stvarnost krenuli da ulepšavaju, i mi na jedan lucidan način, notama i stihovima tu svoju stvarnost slikamo. Mi smo samo želeli da to bude jedna istinita i prava slika, slika na našim notama i obojena našim senzibilitetom.
INTERVIEW.BA: Vaša pjesma „Delfin“ sa albuma „HODI“ izdatog ’96. godine moja je omiljena pjesma. Šta ste željeli poručiti onako impozantnim spotom u dugim bijelim haljinama i stihovima „Ova zemlja nema nikoga osim mene (i tebe) i milion tona teškog sunca“… Je li ona bila nagovještaj vremena koja dolaze?
ĐULE: Pesma „Delfin“ je poruka da sačuvamo sebe. Ona jezikom simbolike govori o zagrljaju i o zajedništvu. Ona nosi tople note, harmoniju i sklad koji postoje u muzici onako kakvi bi bilo dobro da zauvek postoje i među ljudima.
INTERVIEW.BA: Istoimeni album i pjesma „Tragovi prošlosti“ iz ’86. godine dosta su primjenjivi na godine koje su uslijedile, a koje su nam donijele raspad bivše države, ratove ’90-tih, post-ratnu tranziciju, globalizaciju, evrointegracijske procese… da li je pjesma „Tragovi prošlosti“ politički angažovana, jer, u vremenu u kojem je ona nastala se dobro živjelo?
ĐULE: Pesma „Tragovi prošlosti“ je bila i ostala naš prvi singl, pesma koja je svojom porukom na neki način i nagovestila tu našu beskompromisnost da dostojanstveno hodamo kroz vreme, dolazimo iz nekog prošlog vremena i oduvek nam je želja bila da prenesemo dobri glas iz vremena iz koga mi potičemo, iz pozitivnog vremena, i delimo taj glas sa decom kako u današnjem tako i u sutrašnjem vremenu“.
INTERVIEW.BA: Da li je pjesma „Zemlja čuda“ Vaša refleksija na događaje ’90-tih?
ĐULE: Zemlja čuda je jedan ljubavni poklič, pesma koja je na jedan poseban, do tad za nas nesvakidašnji način, u nekim čudnim godinama u kojima smo se našli, bila poziv da se zagrlimo, da se dotaknemo i da ne odustanemo od zajedništva.
INTERVIEW.BA: Gdje je Vaša „zemlja čuda“, Vaše mjesto iz snova gdje biste voljeli biti da niste tu gdje jeste?
ĐULE: Moja zemlja čuda je u svetu muzike, želim uvek da budem neobuzdan, neumeren, a ne bahat, da uvek budem dotaknut čarolijom muzike i svega onoga što muzika na svom putu i nosi.
INTERVIEW.BA: Vaš posljednji album nosi naziv „More bez obala“. Da li je ideja za naslov inspirisana razmišljanjem o pronalaženju puta u današnjem vremenu? Gdje mi ljudi možemo pronaći utočište i spas od potonuća u vlastitim morima bez obala?
ĐULE: More bez obala je jedna metafora za slobodu, za rušenje tih ograda, granica, za kidanje svih barijera u nama i oko nas. To je poziv da svaki čovek pronađe svoj spas i svoje utočište pred zlom i strahovima kojima je okružen.
