Sarina Bakić: Kultura sjećanja ne cementira odnose među ljudima, već otvara vrata pomirenju i povjerenju

Profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Sarina Bakić sudjelovala je kao predavačica u dvodnevnoj biciklističkoj  posjeti  historijskim mjestima („ReCycle the Past Site Visits“)  održanoj prošlog mjeseca, tokom koje su desetine srednjoškolaca iz nekoliko gradova Bosne i Hercegovine posjetili i učili o mjestima stradanja civila  proteklog rata u Sarajevu, Srebrenici, Potočarima i Tuzli. Ova aktivnost organizovana je u okviru projekta “Mobilizing Youth for Reconciliation – Be the Inspiration” (Animiranje mladih za pomirenje – Budi inspiracija) koji je podržan od strane Agencije Sjedinjenih Američkih Država za međunarodni razvoj (USAID), a realizuje ga Nacionalni Demokratski Institut (NDI) u saradnji sa Inicijativom mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini (YIHR BiH) i Fondacijom INFOHOUSE (IH). Za Interview.ba Bakić je kazala da mladi ljudi današnjice treba da budu svjesni da se kultura sjećanja koristi kako bi se generacije mladih ljudi obrazovale, tako da se zločini nikada ne ponove, da se u društvu stvara atmosfera saradnje, prijateljstva, međusobnog uvažavanja i ljubavi. 

POMOĆI MLADIM LJUDIMA: „Iz razgovora s njima, osjetila sam umor i razočarenje u situaciju u našoj zemlji, ali i vjeru da se može živjeti “kao sav normalan svijet”. Mi, kao društvo im trebamo pomoći u tome, tako da ćemo raditi na ukazivanju i pokazivanju trajnih društvenih vrijednosti, ukazivati na greške, dati im potporu da se aktiviraju, dati im vjeru i mogućnosti da mijenjaju stvari u svom i tuđim životima.“

INTERVIEW.BA: Prva stanica u okviru biciklističke vožnje, na kojoj ste vi imalu ulogu predavača, bio je Historijski muzej u Sarajevu gdje su učenici imali priliku informisati se o stradanjima u Sarajevu tokom rata u BiH od 1992.-1995. godine. Održali ste im kratko predavanje o važnosti suočavanja s prošlim dešavanjima, a učenici su imali priliku pogledati stalnu izložebnu postavku sa eksponatima iz opkoljenog Sarajeva. Kakva je bila reakcija mladih?

BAKIĆ: Ono što je bilo najvažnije, a kada je u pitanju posjeta Historijskom muzeju u Sarajevu, jeste izrazita zainteresovanost učesnika za postavku „Sarajevo u opsadi“, s obzirom na to da su učesnici, naročito oni koji nisu iz Sarajeva, veoma malo ili nikako nisu znali o životu građanki i građana svih nacionalnosti i religijskih pripadnosti u opkoljenom Sarajevu. Naročito zbog činjenice, a koja se ogledala u svim projektnim aktivnostima, da ova generacija mladih ljudi nema direktno iskustvo rata. Najveći broj pitanja je bilo postavljeno s aspekta svakodnevnog života stanovnika Sarajeva, kako su prevazilazili teškoće života nametnute ratom, kako su se snalazili u nabavci vode, kako su sami pravili različita pomagala za što dostojanstveniji život. Mlade je najviše dojmila činjenica da kulturni život i obrazovanje u opkoljenom Sarajevu nije prestajalo, te smo zajedno zaključili kako je ova vrsta duhovnog otpora bila jedan od najvažnijih segmenata odbrane Sarajeva uopšte. Mnogo su zapitkivali o duhovnom stanju stanovništva i humoru stanovnika za vrijeme opsade. Bili su potreseni fotografijama, najviše fotografijama djece opkoljenog Sarajeva. 

INTERVIEW.BA: Nakon Sarajeva, posjetili ste Srebrenicu, gdje se desio jedan od najstrašnijih genocida moderne historije. Iz ovog gradića učenici su biciklima otišli i do Memorijalnog centra Potočari. Koliko je važno animiranje mladih u procesu pomirenja da  izađu iz škola, kuća i posjete mjesta stradanja i svjedoče izjavama učesnika strašnih stradanja?

BAKIĆ: Kultura sjećanja je jedan od najvažnijih segmenata obrazovanja mladih naraštaja u cijeloj Bosni i Hercegovini i regionu. Ona ne služi za stvaranje predrasuda i neprijateljstava prema drugom, već da se na adekvatan način mladi ljudi osvijeste o ratu, te da sukobi, konflikti i rat nisu nikada nijednom čovjeku donijeli bilo šta dobro. Mladi ljudi današnjice trebaju biti svjesni da kultura sjećanja ne predstavlja barijeru za bolju budućnost, da kultura sjećanja ne cementira odnose i nepovjerenje među ljudima, već da upravo suprotno, otvara vrata toliko potrebnom pomirenju i povjerenju. Kultura sjećanja koristi da se generacije mladih ljudi obrazuju tako da se zločini nikada ne ponove, da se u društvu stvara atmosfera saradnje, prijateljstva, međusobnog uvažavanja i ljubavi. 

INTERVIEW.BA: Posljednja stanica bila je Tuzla, a srednjoškolci su tom prilikom posjetili vječno počivalište žrtva masakra na Kapiji, nakon čega su se biciklima odvezli i do same Tuzlanske kapije. Kako vam se čini ideja „jedan vikend vožnje kroz prošlost BiH“ i šta je to što biste Vi u ovom susretu mladih sa prošlošću izdvojili kao najzačajnije?

BAKIĆ: Kao najznačajnije izdvojila bih činjenicu koliko su naši mladi ljudi pametni i dobronamjerni. Mnoga prijateljstva i kontakti su ostvareni ovim projektom. Oni će tu mrežu, što je sasvim prirodno i nadasve ljudski, širiti među svojim vršnjacima, ispričati svoja iskustva članovima svoje porodice, širiti pozitivnu atmosferu drugarstva i saradnje, prevazilaženja barijera koje mladi po svojoj prirodi odbacuju i ne vole. Vrlo je važno što su vidjeli mjesta na kojima su ubijeni ljudi, naročito mladi ljudi, kojima je oduzeta mogućnost za rast, razvijanje, za ljubav i život. Učinilo mi se da su mjesta koja su obišli potvrdili i koliko je Bosna i Hercegovina lijepa zemlja, za koju vrijedi raditi na njenom razvoju i boljitku. A to mi, stariji, s pravom očekujemo od naših učenika, studenata, svih mladih ljudi. Mogli smo uvidjeti iz razgovora s njima koliko su im obrazovanje i posao važni te koliko su otvoreni i vrlo upoznati sa svim manjkavostima društvenog i političkog sistema Bosne i Hercegovine. 

INTERVIEW.BA: Kada govorimo o obrazovnom sistemu, koliko je on efektivan kada je u pitanju suočavanje s prošlošću, s obzirom na to da imamo različite nastavne planove i programe u školama, a samim time i različite historije…da li se nudi poticajno okruženje u BiH za prevladavanje različitih mono-etničkih narativa?

BAKIĆ: Naš obrazovni sistem, mislim na cijelu Bosnu i Hercegovinu, nije efektivan u promoviranju elementarnih civilizacijskih vrijednosti, koja podrazumijeva suočavanje s prošlošću na jedan racionalan način, na jačanju razumijevanja prema drugima, a ne da podriva animozitete i produbljuje konflikte. Teško je govoriti o poticajnom okruženju u Bosni i Hercegovini, kada mi i danas u 21. vijeku imamo „zombije“ obrazovnog sistema tzv. dvije škole pod jednim krovom, gdje se sistemski, kako ideološki tako i fizički, naša djeca dijele/odvajaju, i segregacija društva se tako još više ohrabruje. Ona utiče na razvoj svakog pojedinca, njegov odnos prema drugome, njegov odnos i stav prema društvu i svijetu uopšte. Ljudi koji ne žele djeci dobro jesu najveći neprijatelji bosanskohercegovačkog društva i civilizacije uopšte. U segmentima obrazovanja, kada gledamo udžbenike i nastavne planove i programe, možemo naći eklatantne primjere indoktrinacije naših mladi ljudi preko obrazovanja, što je i najopasniji vid indoktrinacije. Sistemska i kvalitetna, nadasve dobronamjerna rješenja u ovoj oblasti, trebaju biti u fokusu pažnje i konkretnih aktivnosti. 

INTERVIEW.BA: Koja je to, po Vašem mišljenju, snaga mladih ljudi na putu ka trajnom pomirenju? Šta je odgovornost mladih u kontekstu pomirenja u Bosni i Hercegovini, a šta je odgovornost društva?

BAKIĆ: Još jednom ponavljam da je snaga mladih ljudi upravo u njihovoj mladosti, u njihovoj potrebi da uče i upoznaju nešto i nekoga novog, da šire svoje vidike i obogaćuju životna iskustva. Nadalje, iz razgovora sa ovim mladim ljudima, a veoma su mladi, osjetila sam umor i razočarenje u situaciju u našoj zemlji, ali i vjeru da se može živjeti “kao sav normalan svijet”. Mi, kao društvo im trebamo pomoći u tome, tako da ćemo raditi na ukazivanju i pokazivanju trajnih društvenih vrijednosti, ukazivati na greške, dati im potporu da se aktiviraju, dati im vjeru i mogućnosti da mijenjaju stvari u svom i tuđim životima. Ovdje prvenstveno mislim na sve oblike i stepene obrazovanja, potrebno je uključiti stručnjake koji će pomoći školama da se i same “trgnu” iz opšte nastale društvene letargije, te da obrazovanje učinimo odskočnom daskom u pravom smislu, te riječ za jačanje pomirenja i mira u društvu, tako da ćemo obezbijediti uslove za to. Nadalje, mladima treba omogućiti da vide kulturne i umjetničke sadržaje koje u svojoj osnovi nose ideju mira, ideju da se ratovi ne smiju više ponavljati, te da svi trebamo prihvatiti i naučiti važne lekcije iz svega: a to je da nijedan član našeg društva ne smije patiti. 

INTERVIEW.BA: Zašto je prema Vašem mišljenju važan projekat “Mobilizing Youth for Reconciliation – Be the Inspiration” (Animiranje mladih za pomirenje – Budi inspiracija)? 

BAKIĆ: Projekat kao što je ovaj pokazuje svoju svrsishodnost i vrijednost, svoju dubinu kako u edukacijskom tako i u komunikacijskom i socijalnom smislu. Mladi trebaju da se obrazuju, mladi trebaju biti dovoljno jaki da se izbore za svoje mjesto, a to samo mogu znanjem. Znanje omogućava širinu, dubinu pogleda, znanje omogućava razbijanje predrasuda, znanje najviše pomaže u samoaktualizaciji i samorealizaciji mladih, konkretnije, njihovih ličnosti. Društvo treba konačno ozbiljno shvatiti situaciju u kojoj se bosanskohercegovačke mlade osobe nalaze, da razbiju konačnu atmosferu straha, bespomoćnosti i besperspektivnosti. Društvo mora konačno sistemski rješavati svaku problematiku, naročito probleme koje se tiču mladih. Zbog nedostatka ozbiljnih i sistemskih rješenja na teritoriji cijele države, mladi odlaze ili žele da to urade, a toj činjenici se nijedno društvo ne smije ponositi.

Prethodna vijest

ISTINOM U GLAVU Dragan Bursać: Rato heroj, a ne zločinac!

Naredna vijest

Zvonimir Đukić – Đule: Želim da uvek budem dotaknut čarolijom muzike