Učenici Muratović i Imamović: Obilazak mjesta stradanja u BiH iz proteklog rata svrstati u obaveznu aktivnost u školama

Biciklistička posjeta historijskim mjestima („ReCycle the Past Site Visits“) kroz Sarajevo, Srebrenicu, Potočare i Tuzlu organizovana je prošlog mjeseca u okviru projekta “Mobilizing Youth for Reconciliation – Be the Inspiration” (Animiranje mladih za pomirenje – Budi inspiracija) koji je podržan od strane Agencije Sjedinjenih Američkih Država za međunarodni razvoj (USAID), a realizuje ga Nacionalni Demokratski Institut (NDI) u saradnji sa Inicijativom mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini (YIHR BiH) i Fondacijom INFOHOUSE (IH). Učenici srednjih škola iz nekoliko bosanskohercegovačkih gradova posjetili su mjesta stradanja civila iz proteklog rata. Među njima bili su i Fatima Muratović iz Mješovite srednje škole Bugojno, te Adnan Imamović iz gimnazije „Meša Selimović“ Tuzla. Za Interview.ba ovi sedamnaestogodišnjaci govorili su o tome kako su se osjećali kad su posjetili Potočare, zbog čega bi mladi iz svih krajeva Bosne i Hercegovine trebali posjetiti mjesta stradanja civila u cijeloj državi, te o tome kakvu budućnost žele.

OBAVEZNA AKTIVNOST U ŠKOLI: „Smatram da bi mladi trebali da posjećuju Potočare i sva ostala mjesta stradanja da bi uživo vidjeli dokaze proteklog rata i sve ono što je ostalo iza njega. Potočari su, nažalost, mjesto gdje ja nisam imala priliku otići do sada, a smatram da bi bilo jako dobro da se obilazak ovih mjesta stradanja svrsta u obaveznu aktivnost u školi.

INTERVIEW.BA: Učešćem u biciklističkoj vožnji, koja je organizovana u sklopu USAID Projekta Budi inspiracija, imali ste priliku posjetiti neka od mjesta stradanja civila iz proteklog rata. Krenuli ste iz Sarajeva, a zatim ste bili u Srebrenici, Potočarima i Tuzli. Za vaše vršnjake, koji se nisu mogli pridružiti, kakve biste utiske željeli prenijeti? Šta je to što ste novo naučili i šta će vam najviše ostati u sjećanju?

MURATOVIĆ: Ono što bih ja željela prenijeti svojim vršnjacima koji su propustili ovu edukativnu biciklističku vožnju jesu dobri utisci i nešto novo naučeno i viđeno. Većinu informacija koje smo dobili od profesorice, koja je držala historijske lekcije, sam znala, ali će mi u sjećanju ostati njeno objašnjavanje i pojašnjavanje detalja iz nekad opkoljenog Sarajeva.

IMAMOVIĆ: Utisci su izuzetno pozitivni jer ovaj projekat osigurava posjete određenim mjestima u našoj domovini za koje niko sa sigurnošću ne može reći da bi ih sam posjetio. Shodno tome, stičemo mnoštvo iskustava i znanja o određenim stvarima koje su se desile u prošlosti. Također, uz činjenicu da veliki broj mladih direktno participira u ovom projektu, druženje s njima osigurava lakoću putovanja i uživanje u zajedničkom druženju, razmjenu iskustava, informacija i slično, te svakako zajedničko komentiranje naučenih stvari.

INTERVIEW.BA: Da li smatrate da je ova aktivnost bila bolji način učenja o prošlosti BiH, u odnosu na ono što učite u sklopu časova historije? Zbog čega?

MURATOVIĆ: Da, ova aktivnost je bila bolji način učenja o prošlosti BiH. Mi smo kao srednjoškolci kroz zanimljiv i neinvazivan način učili o svojoj historiji, za razliku od klasičnog odnosa profesor-učenik u kojem isključivo profesor iznosi svoje znanje, stavove i mišljenja. 

IMAMOVIĆ: Smatram da je ovo mnogo bolji način učenja o historiji BiH, s obzirom na to da u školskim udžbenicima skorašnja historija naše države nije ispisana te se, samim tim, uopće na nastavi i ne uči o tome.

INTERVIEW.BA: U julu je punih 24 godine od strašnog zločina koji se desio u mjestu Potočari kod Srebrenice. Mjesto koje ste imali priliku posjetiti i u sklopu biciklističke vožnje. Kako ste se osjećali i kakve su bile reakcije ostalih učenika?

MURATOVIĆ: Osjećala sam se tužno i zgroženo jer sam prvi put vidjela Potočare uživo. Šokirala sam se kad sam vidjela sve nišane, svu bjelinu koja se ondje nalazi. Reakcije su najčešće bile slične mojoj, naravno, popraćene tišinom.

IMAMOVIĆ: Ovo mi je bila prva posjeta Memorijalnom centru Potočari. Nikad do sada nisam imao priliku da prisustvujem emitovanju  izuzetno potresnog filma vezanog za dešavanja u Srebrenici i Potočarima. Tom prilikom smo se informisali o najgorim ljudskim osobinama koje su proizilazile iz neosnovane mržnje.

INTERVIEW.BA: Koji su razlozi zbog kojih bi mladi iz svih krajeva Bosne i Hercegovine trebali posjetiti Potočare, ali i sva ostala mjesta stradanja civila u cijeloj državi?

MURATOVIĆ: Smatram da bi mladi trebali da posjećuju Potočare i sva ostala mjesta stradanja da bi uživo vidjeli dokaze proteklog rata i sve ono što je ostalo iza toga. Potočari su, nažalost, mjesto gdje ja nisam imala priliku otići do sada, a smatram da bi bilo jako dobro da se  obilazak ovim mjestima svrsta u obaveznu aktivnost u školi – u okviru predmeta Historija.

IMAMOVIĆ: Mnogi ljudi pogrešno tumače sva ova dešavanja jer misle da se zaboravom i prelaskom preko svega može doći do pomirenja. Naprotiv, uzajamnim priznanjem i prihvatanjem činjenice da se u Srebrenici desio genocid, a što je jednostavno pokazivanje ljudskih osobina i humanosti, može se doći do prirodnog i već našim djedovima poznatog suživota svih naroda na prostoru BiH.

INTERVIEW.BA: Da li cijenite da mlade nepoznavanje stvarnih činjenica o prošlosti BiH ponekad može udaljiti jedne od drugih, te da li ovu aktivnost smatrate korisnom na putu trajnog pomirenja?

MURATOVIĆ: Mislim da se ovaj problem u velikom dijelu već prevazilazi i da mladi, poznavajući svoju historiju i upoznavajući drugog i drugačijeg, prelaze preko barijera predrasuda i osude. Ova aktivnost je bila jedna od onih koje vode ka putu pomirenja u našoj zemlji.

IMAMOVIĆ: Živim u Tuzli, gradu koji po pitanju zajedničkog života, saradnje i pomirenja treba da bude primjer ostalim gradovima u Federaciji i Republici Srpskoj, ali i primjer samog funkcioniranja Bosne i Hercegovine kao države. Ipak, ja ni po kojem kontekstu nisam primijetio netrpeljivosti, tenzije ni bilo kakvu vrstu udaljenosti mladih po pitanju etničke pripadnosti.

INTERVIEW.BA: Budućnost Bosne i Hercegovine je u rukama mladih, to je sigurno. Kakvu budućnost vi predviđate?

MURATOVIĆ: Ja svakako želim da budućnost bude krojena rukama mladih koji su sposobni i snalažljivi te rukama onih koji će svoj posao obavljati iz ljubavi prema ovoj zemlji. Smatram da je odgovarajuća grupa mladih u našoj zemlji itekako sposobna da je „dovede u red“.

IMAMOVIĆ: Iskreno, ja trenutno ne vidim direktan prosperitet Bosne i Hercegovine na bilo kojem polju. Predviđam da će se tek za generaciju ili dvije moći nešto postići po pitanju izgradnje jake države i doma, ukoliko ne postanemo država staraca i penzionera.

Prethodna vijest

Sejo Sexon: Kvalitetni i dobri ljudi na kraju najčešće završe u ludnici, a ludaci vode

Naredna vijest

Mile Kekin: Jačanje ekstremne desnice vodi ka novim ratovima, a ja nisam spreman za takvu torturu