Ovogodišnji i prvi festival Live stage, koji će Sarajevo zasigurno pamtiti, u nadi da će kao takav postati tradicionalan, otvorila je u petak 26. jula, kultna sarajevska i ex-jugoslovenska grupa Zabranjeno pušenje pjesmom „Pos’o, kuća, birtija“ sa albuma „Agent tajne sile“. Zatim su se redale publici uvijek drage i omiljene pjesme i vječni hitovi iz opusa još prijeratnog Pušenja poput: „Balade o pišonji i Žugi“, „Bos ili hadžija“, „Šokiraš me“, „Guzonjin sin“, „Kažu mi da novog frajera imaš“, pa do poslijeratnih pjesama „Jugo 45“, „Karabaja“ , kao i onih sa najnovijeg albuma „Šok i nevjerica“, „Kupi nas Ali“ i mnogih drugih. Dvor Sučić, poznatiji kao Sejo Sexon prije nastupa za naš portal govorio je o nekim od najpoznatijih pjesama ove grupe, trenutnim projektima na kojim rade, te njihovom novom albumu „Šok i nevjerica“.
NAJDRAŽI HIT: „Balada o Pišonji i Žugi“, jer je dugačka, jer je nezgrapna, nepraktična i sve ono što hit ne treba da bude, a postala je hit”.
INTERVIEW.BA: U pjesmi „Na straži pored Prizrena“ govorite o apsurdu rata, da „zbog sumnjive slave i tuđih grijeha ginu mladi lavovi“, jeste li Vi služili vojsku tamo?
SEXON: Ona nije uopšte vezana za Prizren, to je više neki tok svijesti…Taj događaj se desio na jednom svjetioniku kod Herceg Novog gdje sam ja služio mornaricu, i tada se prvi put uplašio ježa koji je napravio veliku buku i kada sam ja stavio metak u cijev jer ovaj nije reagovao na upozorenje, mislio sam tada da ću morati ubiti čovjeka jer nije reagovao na upozorenje (smijeh). Onda sam više puta razmišljao o svojim prijateljima koji su zaista služili vojsku na Kosovu, a bilo je tamo i nekih mojih prijatelja iz razreda, pitajući se šta bih ja uradio ako bih morao biti u situaciji da nekome oduzmem život, pošto imaš 18 godina, tako da je ova pjesma više varijanta – šta bi bilo kad bi bilo.
INTERVIEW.BA: Osim što je očigledno taksista, Šeki iz pjesme „Šeki is on the road again“ doima se kao neki zeznut tip. Je li on stvaran lik iz predanja naše čaršije i je li bio bezopasan ili sa potencijalno ili stvarno kriminalnim bacgroundom?
SEXON: Šeki je naš bivši bubnjar koji je dosta izostajao s proba vozajući taksi i prodajući kafu i najlonke, tako da je to pjesma vezana za njegov alter ego i njegov život mimo muzike (smijeh)“.
INTERVIEW.BA: Koja je Vama lično najdraža pjesma Zabranjenog pušenja?
SEXON: „Balada o Pišonji i Žugi“, jer je dugačka, jer je nezgrapna, nepraktična i sve ono što hit ne treba da bude, a postala je hit. Kada bih nekome trebao reći kako se ne piše hit, onda je to „Pišonja i Žuga“, to je promjena tempa, 6-7 minuta traje… Danas je primjenjiva jer je more prilično skupo (smijeh) i daleko ljudima. Ja sam bio ove godine, moja je majka odatle i imamo kuću.
INTERVIEW.BA: Koji su trenutno aktuelni projekti na kojima radite?
SEXON: Radimo jedan film o Skenderiji i o Zabranjenom pušenju, vezano za naš jubilej koji je bio zimus. Italijani su se zainteresirali za tu priču o našem životu i svirci koja je vezana za ovu zgradu, prostor, pošto smo tu imali i probe, tu smo vježbali, tu je taj Dom mladih koji nam je prvi davao neku šansu. Oni su se zainteresovali za to da istorija zgrade bude vezana na neki način za tu našu karijeru i kako se naši životi isprepliću sa istorijom zgrade, to je dokumentarac na temu „Godišnjica Skenderije – godišnjica Pušenja“.
INTERVIEW.BA: Šta mislite o tome da se Vaše pjesme koriste za špice serija komercijalnog karaktera, koje okupljaju širi auditorij i nerokersku publiku svih uzrasta?
SEXON: Koliko god ljudi konzumira muziku na ovaj ili onaj način, mislim da nema loših mjesta za muziku.
INTERVIEW.BA: Izdali ste novi album „Šok i nevjerica“, koja pjesma na albumu Vam je bila najveći izazov da je napišete?
SEXON: „Gospođa Senada“ mi je bila ovako interesantna, izazov za pisanje. Ova pjesma je priča o tome kako svi neki normalni ljudi ispadaju danas na kraju ludi. Ljudi koji se jedva snalaze, koji žive po nekim ljudskim i poštenim, dobrim principima ispadaju na kraju van trenda i van sistema. Danas kvalitetni i dobri ljudi na kraju najčešće završe u ludnici, a ludaci vode.
Bend Zabranjeno pušenje nastao u podrumu zgrade u Fuada Midžića u sarajevskom naselju Koševo davne 1979. godine, oformila su tada dva tinejdžera, prijatelja i komšije koji su zajedno pohađali Drugu gimnaziju u Sarajevu, 16-godišnji Nenad Janković (poznatiji kao dr. Nele Karajlić) i 18-godišnji Davor Sučić, alijas Sejo Sexon, te kao takvi zauvijek obilježili muziku jugoslovenskog rokenrola i novog vala.
Vječno zapamćeni kao rodonačelnici i osnivači novog talasa ovih prostora, od tada do danas, prelomili su brojne turbulencije u svojoj muzičkoj karijeri koja život znači, od svima već poznate priče o ratnom razilaženju nekada dva dobra druga Neleta i Seje, koje je izrodilo i dvije verzije Zabranjenog Pušenja- sarajevsku i beogradsku, pa do promjene postave benda koji u našoj i nama dragoj sarajevskoj varijanti danas djeluje u šestočlanom sastavu.
Pod originalnim i vrhunskim vodstvom njegovog frontmena Davora Sučića, alijas Seje Sexona, pjevača i gitariste, bend danas čine i dugogodišnji bubnjar benda Branko Trajkov, gitarista Toni Lović, bas-gitarista Dejan Orešković, violinista i klavijaturista Robert Boldižar, te jedina pripadnica ljepšeg spola u bendu, saksofonistica i flautistica Lana Škrgatić, a bend je nedavno izdao i novi album „Šok i nevjerica“ čijih je 14 pjesama sa zanimljivim gostima na albumu poput Sassje i Damira Imamovića, prošle godine završeno sa snimanjem u zagrebačkom studiju „Plavi film“.
