Uvijek rado viđen i Sarajlijama drag bend HLADNO PIVO, nastupio je drugu noć festivala Live stage, priredivši odličan štimung svim posjetiteljima. Mile Kekin kao i uvijek u svom duhovitom stilu komunicirao je s publikom, komentarisao majice bendova posjetilaca, šalio se na račun balkanskog mentaliteta, te u originalnom stilu najavljivao pjesme koje su se jedna za drugom redale od njihovih najstarijih do najnovijih pjesama sa do sada osam objavljenih studijskih albuma: „Pjevajte nešto ljubavno“, „Ne volim te“, „Na ovim prostorima“, „Sreća“, „Pitala si me“, „Teško je ful biti kul“, Samo za taj osjećaj“ i mnoge duge. Za naš portal frontmen benda Mile govorio je o svom odrastanju u Njemačkoj, o starijim i novijim punk generacijama, svojim pogledima na rokenrol i punk koji su obilježili jugoslovenski prostor, ali i politici.
INTERVIEW.BA: Rođeni ste u Njemačkoj, koliko Vam je taj dio Vašeg života ostao u sjećanju, šta najviše pamtite?
KEKIN: Naravno da imam sjećanje i da je bitno onoliko koliko djetinjstvo utječe na čovjekov razvoj. Sjećanja ranog djetinjstva su me oformila, odgoj tamo, prve ljubavi…I ta osjećanja pripadnosti i potrage za identitetom- jer si ti tu bez obzira na sve za njih stranac, pomogla su mi da se na kraju formiram kada sam počeo pisati pjesme.
INTERVIEW.BA: Vi ste ’71. godište. Punk je krenuo 1976. godine. S obzirom na to da je Hladno pivo počelo kao pankerski bend i pretpostavljam da ste bili fan nekih od tada aktuelnih bendova kao klinac, preko svoga odrastanja do možda i danas, koliko možete povući paralelu između punka na Zapadu i punka na ex-jugoslovenskim prostorima? Da li se on kao takav po nečemu razlikovao?
KEKIN: Da, ja sam odrastao na punk bendovima, djelomično na tome, a djelomično na nekim protestnim pjesmama i autorima kao što je Dylan, nisam dakle bio punker isključivo. Kada bih sada morao povući paralelu između Ramonesa, Dead Kennedysa, svih tih bendova kao velikana nekog svjetskog punka i naših punkera, mogu reći da smo mi puno zaostajali izuzev Zabranjenog Pušenja na primjer. Njihov album „Das Ist Walter“ meni je totalni punk album, samo što smo mi uzeli tu formu i prebacili je u nešto svoje. Nismo htjeli samo imitirati strane punk bendove, nego smo htjeli pjevati o našim temama na naš način. Punk je jedan od muzičkih pravaca koji nam je puno pomogao jer nismo znali svirati na početku. Našli smo se kao klinci gdje ja nikad nisam stao pred mikrofon, bubnjar nikada nije bubnjao, basist nikad nije svirao bas i punk nam je dao da mi to možemo reproducirati, tako da nam se, kada smo npr. prvi put svirali s Ramonesima činilo da mi to možemo bolje odsvirati.
INTERVIEW.BA: Da li postoje razlike u mentalitetu Njemačke u odnosu na Hrvatsku koja je sada također u Evropskoj Uniji i u kojoj mjeri su one izražene?
KEKIN: Razlika je evidentno velika, mentalitet mislim dosta utječe na sve, tako i na ekonomski razvoj. Pridržavanje zakona i reda npr. vjerojatno pomaže svim tim naprednijim zemljama da bolje napreduju, a kod nas je zakon nažalost uvijek bio nešto relativno, od one famozne Titove izjave da se „zakona ne treba držati ko’ pijan plota“, pa je to utjecalo, mentalitet na sve to utječe, i na radne navike, i na pridržavanje reda i zakona. Mada meni sada glupo zvuči da ja kao punker koji bi trebao da zagovaram neko rušenje zakona, stalno se nešto bunim, pričam o redu i disciplini, ali iskreno, teško je da ćemo uspjeti napraviti neke pomake u tome.
INTERVIEW.BA: Koliko se rokerska raja u Hrvatskoj, alternativci danas razlikuju od vremena kada ste Vi bili mladi?
KEKIN: Mi sad već više nismo alternativa. Hladno Pivo je bend za koji već sad svi znaju, ne bih baš rekao mainstream, ali za nas sada zna i jako puno ljudi koji ne slušaju tu vrstu muzike, a kamoli da su alternativni. Teško je donijeti tu procjenu koliko su današnji alternativci drugačiji nego što smo mi bili, ali drugačija je tehnologija, sada informacije puno brže dopiru, mi kad smo izdali album trebalo je godinu-dvije da dođe do publike, a sad stisneš klik i dođe ti ta pjesma u bilo kojem dijelu svijeta da živiš. Mislim da je današnjim alternativcima dosta lakše prezentirati svoju muziku jer imaju You Tube, imaju internet, a s druge strane mislim da je teže jer ima puno veća količina muzike s kojom moraš konkurirati, gdje se moraš dokazati. Puno toga se razlikuje, ali i dalje vjerujem da je opet najbitnija dobra pjesma i da će to uvijek ostati najbitnija stvar.
INTERVIEW.BA: Ima li danas skinheadsa u Hrvatskoj kao što ste o njima pjevali u svojim pjesmama, da li više nego ranije? Šta mislite o narastanju radikalne desnice u Evropi i koliko se ovakvi procesi odražavaju na Hrvatsku?
KEKIN: Što se skinheadsa tiče, mislim da njih ima sada manje u Hrvatskoj, jer su postali mainstream, obukli košulje i kravate, imaju frizure kao neki naši političari koji su puno ekstremniji u nekim svojim izjavama nego što su to bili skinheadsi. To je dokaz da ekstremna desnica jača u Evropi, i kod nas i općenito, to je zabrinjavajuće jer znamo kamo desnica vodi, da uvijek vodi u nove ratove, a ja nisam spreman za takvu torturu.
INTERVIEW.BA: Svoje pitanje ću nadovezati na prethodno- Jeste li dakle, konkretno Vi imali neki fizički okršaj sa pripadnicima ove subkulture, jer je opštepoznata stvar da se u pravilu „skinheadsi“ i punkeri ne podnose zbog njihovih oprečnih ideologija, te da ovi prvi odvajkada napadaju ove druge? Kako je nastala stvar vezana za same početke Hladnog piva kao benda i parodija „Zakaj se tak’ oblačiš“?
KEKIN: Pjesma „Zakaj se tak’ oblačiš“ je istinita, inspirirana stvarnim događajem našeg gitariste koji je jednom tako stradao zbog jedne majice i kožne jakne, ali vidim da je sada u Nišu isto tako nedavno zboden jedan dečko zbog odijevanja, u Italiji je to isto tako postalo sada aktuelno kako im je desnica ojačala, pa su malo češće napadi na sve one koji se malo drugačije oblače i naravno to je zabrinjavajuće.
INTERVIEW.BA: Poznajete li Džonija Štulića i šta mislite o njegovom odnosu prema rodnoj Hrvatskoj?
KEKIN: Džonija Štulića ne poznajem lično, ali naravno, njegova lirika je utjecala na ono što ja radim. On je bio na neki način pjesnik grada i njegove pjesme su isto tako utjecale, naročito u nekim mojim fazama na moju želju da isto tako opišem grad u svojim pjesmama, tu noćnu atmosferu usamljenika po opskurnim kafićima. To je jedno vrijeme bila moja inspiracija.
INTERVIEW.BA: Jeste li ostali u kontaktu sa prijateljima iz Bosne po Vašem preseljenju iz Tuzle u Zagreb, ima li među Vašim prijateljima muzičara iz drugih bendova?
KEKIN: Što se tiče mog kontakta sa muzikantima u Tuzli, ne mogu izdvojiti baš puno kontakata, dosta sam u kontaktu sa jednim prijateljem iz osnovne škole koji isto tako ima bend i tu i tamo se čujemo oko toga, ali ja sam gotovo stalno na putu od „Vardara do Triglava“ i cijelo vrijeme upoznajem ljude, tako da se nađemo ovako kada negdje sviramo, ali većina mojih prijatelja je, kada sad bolje razmislim, van muzike. Ovim poslom kada se baviš je normalno da upoznaješ ljude. Prvi susret koji sam zadnji obavio je sa Šemsom iz Brkova, on i ja odemo često na tržnicu skupa, obojica imamo klince…
