Kristina Ljevak: U slučaju da budem izabrana za generalnu direktoricu TVSA, angažovala bih nezavisnu revizorsku agenciju da utvrdi na šta se trošio budžet posljednjih 5 godina

Za samo mjesec dana rada kao v.d. direktorica TV SA Kristina Ljevak izazvala je Sarajevo da pokaže kakav je on danas grad. Širok i uskogrudan, podmukao i velikodušan, jake desnice i vaspitane ljevice, pod blagom sjenom nekadašnje multietničnosti… Izbor ove novinarke, feministice, LGBTI aktivistice na poziciju koju je do posljednjih izbora tradicionalno svojatala SDA izazvala je sve, od šestorke do portira, da daju svoje mišljenje  da li je Ljevak pogodna za direktoricu ili ne. Do sada sposobnost se nije dovela u pitanje, već samo onaj čuveni kriterij- pogodnost.  I prije nego što je njen program rada ocjenjen od strane Nadzornog odbora, desničarski mediji pokrenuli su javni linč jer im se ne sviđa njeno ime, njeno porijeklo, kao i otvoreni aktivizam za ljudska prava. Šta Ljevak kaže na sve ovo, da li je znala u šta se upušta, ko i kako proizvodi program vrijedan 4,5 miliona KM, te kako planira pratiti prvu bh.paradu ponosa u septembru…čitajte na Interview.ba.

LJEVAK: Došla je i podrška svih ljudi koji su na mom primjeru pomislili da je moguće doći do profesionalnih rezultata, bez rođačkih i nekih drugih veza. Također je došla podrška i od ljudi iz struke i kulturnog života, koji su u tome vidjeli spas za obim produkcije posvećene umjetnosti. Intimno mi je bila najbitnija podrška mama sa djecom sa poteškoćama u razvoju, jer kada su me one nazvale, shvatila sam da je sve što sam uradila do sada u životu imalo smisla. Ne treba mi podrška nijednog političara i političarke, a ako se majke djece sa poteškoćama u razvoju obraduju da će konačno njihovi problemi biti vidljiviji, to mi je najveći kompliment.

INTERVIEW.BA: Kristina, već mjesec dana si v.d. generalna direktorica TVSA. Do kad planiraš ostati na toj poziciji?

LJEVAK: Dok ne budu rezultati konkursa. Konkurs je zatvoren 29. juna, do kada su mogle stizati prijave za tri rukovodeće pozicije. Pretpostavljam za nekih mjesec dana će se znati rezultati, intimno, voljela bih da to bude koliko sutra. 

INTERVIEW.BA: Da li si se uopšte prijavila na konkurs?

LJEVAK: Prijavila sam se  i  zadovoljna sam svojom misijom i vizijom koju sam priložila uz konkursnu dokumentaciju. Planiram da ona bude dostupna javnosti, bez obzira da li ću biti imenovana ili ne. 

INTERVIEW.BA: Kako je došlo do toga da postaneš v.d. generalna direktorica?  

LJEVAK: Kao i sve priče i moja je počela jednog dana kada su me pitali iz Naše stranke da li bih prihvatila ovu poziciju, s obzirom da je to mjesto raspodjelom šestorke „pripalo“ Našoj stranci. 

INTERVIEW.BA: Jesi li ti njihova članica?

LJEVAK: Nisam. Prijedlog o mom imenovanju stigao je i iz nekih nestranačkih i meni vrlo bliskih krugova. 

INTERVIEW.BA: Da li si znala u šta se tačno upuštaš kad si prihvatila njihovu ponudu? 

LJEVAK: Ta je ponuda koincidirala sa nekim drugim okolnostima, koje su mene kao racionalnu i ateističnu osobu navele da pomislim da postoje „znakovi.“ Četiri i po godine, nakon svjesnog izbora da napustim Federalnu televiziju, bila sam van televizije. A onda mi je to počelo nedostajati. U vrijeme kada mi je stigla ponuda, imala sam pregovore sa još dvije televizijske kuće. Kad je stigla i ova, treća ponuda, pomislila sam „ ako si se već odlučila vratiti se na televiziju, možda je ovo najbolje rješenje“. Poznajući atmosferu u Sivom domu, bez obzira o kojem mediju govorimo, znala sam u šta se upuštam. Moj jedini strah je bio, s obzirom na narušen imidž kuće i loše međuljudske odnose,  sam posao na televiziji. 

INTERVIEW.BA: Ko je u stvari najviše protiv tebe? Neki mediji navode da je to  SDA koja je nezvanično dugo godina držala kontrolu nad ovom kućom a neki čak i Dino Konaković, predstavnik Naroda i pravde u šestorci?

LJEVAK: Za početak, ako govorimo o SDA i linču koji je kreiran iz njihovih medija, mislim da je riječ o njihovoj Općini koja je imala najviše utjecaja na uređivačku politiku TVSA. Zgrada se nalazi preko puta televizije, tako da komunikacija nije otežana (smijeh). Kako su se dešavali određeni moji profesionalni potezi na televiziji, tako su odmah dolazile i reakcije. Bez namjere da pravdam SDA, jer to je posljednje što želim učiniti, ne možemo govoriti o kompletnoj SDA strukturi koja je protiv mene. Mislim da u šestorci niko pojedinačno protiv mene, već samo da su pogriješili u procjeni, tj. da nisu dovoljno informisani.

INTERVIEW.BA: Šta misliš da je tvoj najveći problem kod tih fašista: što nemaš muslimansko ime, što si LGBT aktivistica ili što si feministkinja?

LJEVAK: Kad je riječ o desničarskim portalima i drugim vrstama desničarskih medija smatram da je najveći problem ime i LGBT aktivizam, a sigurno i feminizam. Kada sam popunjavala prijavu za konkurs za generalnu direktoricu TVSA, smijala sam se samoj sebi. Uz sve ostale dokumente, trebam priložiti i kratku biografiju. Tu sam istakla kako sam LGBT aktivistica i feministica i pitala sam se postoji li osoba koja se prijavljuje za posao u javnom preduzeću a koja to ističe u biografiji. Ali, meni zaista ništa od toga ne može biti važnije. Davno sam čula prekrasan savjet od Vedrane Rudan, koju sam pitala kako se nosila sa otkazima na početku karijere. Ona mi je odgovorila da je nju činjenica da ne misli da je privilegovana jer je novinarka,  spašavala od gorčine i straha. Upravo je to moja prednost jer svijet koji je meni važan, okruženje do čijeg mišljenja mi je stalo, imat će jednak odnos prema meni, nebitno da li sam kasirka ili generalna direktorica.

INTERVIEW.BA: Ako znamo da je utjecaj desničarskih stranaka i dalje iznimno jak, koliko možeš vjerovati konkursnoj komisiji da će donijeti nepristrasno, nezavisno mišljenje?

LJEVAK: Komisija se, prema mojim informacijama, sastoji od tri člana/članice koji trebaju provjeriti samo regularnost prijava i da li su svi dokumenti u koverti. Odluku donosi Nadzorni odbor TVSA, i ja se također pitam prema kojim metodama? Mi u korumpiranim, javnim ustanovama na višim nivoima, imamo ta famozna testiranja, odnosno barem postoji ta procedura… Ja zaista ne znam u ovom slučaju kojim kriterijima se rukovode. Ako recimo neko ima isti stupanj obrazovanja, pa možda čak i isti radni staž i vrijeme provedeno na rukovodećim pozicijama, šta nas to razlikuje? Ako bude izabrana osoba koja ima bolje reference od mojih, ja ću joj čestitati.  

INTERVIEW.BA: Kako izgleda tvoj jedan radni dan, imaš li vozača, sekretaricu, biznis karticu…?

LJEVAK: Moj radni dan zvanično traje osam i po sati, nekada znam i duže ostati, ali znam i otići ranije ako imam sastanaka mimo zgrade. Imam i vozača, što je također dio neobičnosti mog novog ritma življenja. Ne mislim da je nužno da generalni direktor ili direktorica ima vozača, ali to je bila dosadašnja praksa i nečije radno mjesto, pa za početak ne dižem revoluciju zbog toga. Nakon dolaska na posao, moja preljubazna šefica kabineta me dočeka sa čajem, i to je jedini napitak koji popijem na tu famoznu reprezentaciju. Nisam uzela business karticu, ona je na sigurnom, i tako je bolje posebno s obzirom na neizvjesnost dužine mog boravka na ovoj poziciji. Zatim se brinem – za opstanak šuma. Naime, toliko papira potpisujem i to sve u 3 primjerka dnevno da se zaista brinem šta će ostati od šuma.

INTERVIEW.BA: Čitaš li pažljivo šta potpisuješ, da ne potpišeš u neznanju na primjer neki zahtjev za paušal? 

LJEVAK: Čitam naravno i to neke dokumente po više puta. Imam tim kojem vjerujem kad mi donesu papire na potpis ali i dalje čitam…Da odgovorim na pitanje o radnom danu…Prvih radnih dana me dočekala atipična situacija. Godišnji odmor urednika koji sam nazvala egzodusom. Zatekla sam u programu samo urednicu web portala, a u desku samo urednicu vijesti. Sve se to dešava u pola devet ujutru, kada u jednoj redakciji treba da vrvi sve! Saznala sam tad da se sastanci deska ni inače ne održavaju. 

INTERVIEW.BA: Kako onda nastaje program?

LJEVAK: Po inerciji i zahvaljujući ličnoj odgovornosti ljudi koji nemaju privilegije beskonačnih bolovanja.

INTERVIEW.BA: Budžet TV SA iznosi oko četiri i po miliona KM godišnje. Na šta se tačno troši?

LJEVAK: U slučaju da budem izabrana, angažovala bih nezavisnu revizorsku agenciju kako bi napravili analizu barem u prethodnih pet godina na šta se troši budžet. Trenutno je 109 uposlenih (od kojih je 30 posto uvijek na bolovanju). Tvrde kako je taj novac dovoljan samo za plate i hladni pogon, a dio se izdvaja i za kupovinu programa iz vanjske produkcije. Šta je sa prihodom od marketinga, šta je sa razlikom u novcu koji se isplaćuje umanjeno tokom bolovanja za plate? U svojoj prijavi na konkurs sam navela da se treba napraviti ozbiljna analiza realnih programskih potreba, i onoga što se kupovalo do sada. Ukoliko ja budem izabrana za direktoricu, tako će se i kupovati u budućnosti. 

INTERVIEW.BA: Da li je „egzodus“ okončan? 

LJEVAK: Uredništvo je na čelu sa glavnom urednicom programa bilo na tom godišnjem egzodusu, pod opravdanjem da moraju po zakonu iskoristiti stari godišnji odmor do 30. juna. Međutim neko je morao potpisati odluku o njihovom nesinhronizovanom odlasku na odmor, što je jasna poruka prethodnog menadžmenta meni. Neki ljudi su se vratili, što sam shvatila kao znak podrške, neki su sa godišnjih odmora slali planove programa koje planiramo realizovati. Već je drugi dan mog angažmana bila drugačija slika i sastanci u pola devet ujutro su postali redovni. Koordinatorica tih sastanaka je inače vrlo brzo od strane jednog desničarskog portala optužena za homoseksualnu veza sa mnom ili kako oni to zovu „homoseksualni aktivizam.“ 

INTERVIEW.BA: Kakve odluke možeš donositi kao v.d. generalna direktorica?

LJEVAK:  Da sam drugačijeg  temperamenta, možda bih donosila neke radikalne odluke, pa bi se neko kasnije morao pozabaviti time.  Moj cilj je da detektujem probleme u ovoj fazi i da zajednički dođemo do određenih formata koje bismo realizovali u jesenskoj programskoj šemi. Tokom vremena prethodnog menadžmenta informativni program je bio prioritet. Slažem se, ali ne možemo imati dva centralna dnevnika sa ovim kapacitetom, kao što je bio slučaj prije. BH dnevnik je prestao sa emitiranjem. Svoj intimni stav sam iznijela i uredniku tog dnevnika, koji je novinarstvo očigledno učio na drugačijim školama od mojih. 

INTERVIEW.BA: Ukoliko budeš izabrana na konkursu, kako će TV SA pratiti prvu bh. Paradu ponosa?

LJEVAK: Uživo!

INTERVIEW.BA: Ko Ti daje podršku na ovoj poziciji?

LJEVAK: Među prvim ljudima koji su mi čestitali i ponudili pomoć bili su direktor programa N1 Amir Zukić i Al Jeezera Balkans Tarik Đođić. Oni su bili svjesni gdje sam došla, s kakvim kapacitetima raspolažem Tu je i podrška v.d.direktora Filmskog centra Sarajevo Jasmina Durakovića, koji je i moj bivši direktor FTV-a, koji je rekao da će nam FC putem Protokola o saradnji dati na emitiranje dio fundusa tog centra, posebno dokumentarnog filma. Došla je i podrška svih ljudi koji su na mom primjeru pomislili da je moguće doći do profesionalnih rezultata, bez rođačkih i nekih drugih veza. Također je došla podrška i od ljudi iz struke i kulturnog života, koji su u tome vidjeli spas za obim produkcije posvećene umjetnosti. Intimno mi je bila najbitnija podrška mama sa djecom sa poteškoćama u razvoju, jer kada su me one nazvale, shvatila sam da je sve što sam uradila do sada u životu imalo smisla. Ne treba mi podrška nijednog političara i političarke, a ako se majke djece sa poteškoćama u razvoju obraduju da će konačno njihovi problemi biti vidljiviji, to mi je najveći kompliment. 

INTERVIEW.BA: Iz ove perspektive gledano, da li bi se vratila živjeti u Sarajevo 2019 kao što si početkom 2000-tih? Da li je ovo još ono nekadašnje Sarajevo?

LJEVAK: U Sarajevo sam se vratila 2000. godine, zahvaljujući Visokoj školi novinarstva Media plan koja mi je promijenila život. Moja mama nije bila sretna jer živim u Istočnom Sarajevu i htjela je da idem u Italiju, ali ja nisam htjela da idem iz ove zemlje i Media plan je bila moj argument za „neodlazak“. Zahvaljujući toj školi i predavačima i predavačicama, shvatam da je novinarstvo jedina stvar koja me zanima. Godinu dana kasnije, zahvaljujući Media plan-u, odlazim u Berlin na studijski boravak i tamo srećem prekrasnu ženu, porijeklom iz BiH a koja je radila na jednom radiju. Ponudila mi je posao i da ostanem u Berlinu ali ja imam 21 godinu i volim Sarajevo najviše na svijetu. U tom trenutku vjerujem da će u glavnom gradu BiH uvijek biti bolje. Nakon povratka u Sarajevu bilo mi je dovoljno da sjedim u Imperijalu, kojeg nažalost danas više nema ili da sjedim u Velikom parku i razmišljam kako sam sretna i ponovo u svom gradu. Danas, 2019. godine, razmišljam da pitam sve te prijatelje koji se vraćaju ljeti na „Dane Sarajeva u Sarajevu“ kako ja zovem susrete sa prijateljima koji već odavno ne žive ovdje, o mogućnostima mog odlaska. Drugu opciju nemam. Šta mi ostaje nakon ovog iskustva, da se učlanim u SNSD i postanem profesionalna Srpkinja? Ili da budem freelancerica, da radim tri posla, a da od imovine i dalje imam samo laptop? A imam skoro 40 godina i  20 godina staža. 

Prethodna vijest

Tanja Topić o blokadama u vlasti: Naši političari kompromis vide kao slabost, jer su klasičan tip „macho“ političke kulture

Naredna vijest

ISTINOM U GLAVU Dragan Bursać : Nada i Mustafa