Širenje lažnih vijesti putem internet portala i pojava tzv. divljih portala su postali dio medijske svakodnevnice u našoj zemlji. Osim što se ne zna ko finansira ove portale, ne zna se ni ko radi na njima, a njihovi sadržaji su u većini slučajeva neistitniti ili krajnje senzacionalistički. Na to su upozorili i građani Bihaća takom druženja u okviru projekta „Čitaj više, misli više“, koji finansira organizacija Heinrich Boll Stiftung, a implementira Fondacija INFOHOUSE. Izvršna direktorica Vijeća za štampu Ljiljana Zurovac za Interview.ba govorila je o zakonskoj regulativi koja se ne primjenjuje u našoj zemlji, osobito kada je riječ o komentarima na portalima kojima se širi, između ostalog, i govor mržnje.
INTERVIEW.BA. Šta je uslovilo pojavu divljih portala i ko snosi odgovornost lažne vijesti?
ZUROVAC: U BiH nikakvim dokumentom nije riješeno pitanje obaveze registriranja web portala, tako da je to jedan od uzroka. Dobro je da imamo slobodu korištenja interneta i da svako može slobodno otvoriti bilo kakav podstranicu, websajt ili blog, to znači da može slobodno komunicirati sa cijelim svijetom. Međutim, ono što je ogroman problem kod nas je što ljudi smatraju da je internet izvan zakona i da tu možeš raditi šta hoćeš, a da nemaš nikakve odgovorosti niti nikakvih posljedica za ono što radiš, međutim to nije tačno. Sve što postaviš na internet, to je javno i snosiš odgovornost za ono što si napisao, te postavio. Ako su krivična djela u pitanju, to znači govor mržnje, huškanje, prijetnje, možeš biti priveden, predat tužilaštvu i da budeš osuđen za to što si napravio. To je problem kod nas jer ni tužilaštvo niti policija još uvijek ne shvataju opasnost od širenja govora mržnje, dezinformacija, huškačke retorike prema osobi ili određenim grupacijama ili kakve grozne posljedice to može imati na fizičkom planu, pa ne rade koliko bi trebalo. Zapravo su tek sada počeli da idenficiraju osobe koje u anonimnim komentarima na portalima postavljaju komentare govora mržnje, prijetnje i slično, a trebalo bi u biti da imamo mnogo primjera presuda takvim osobama za ono što rade.
INTERVIEW.BA: Koliko smo dosad imali slučajeva privođenja identificiranih osoba koje su prijetile putem komentara u online sferi?
ZUROVAC: Imali smo nekoliko slučaja privođenja idenficiranih osoba koje su upućivale prijetnje prominentnim osobama iz javnog života i pravosuđa i internacionalnih organizacija i to je dobro, ali ne bi trebalo biti ograničenje samo kada su te osobe prozivane, kada su im upućene prijetnje li govor mržnje, već da to bude praksa.
INTERVIEW.BA: Iako postoje zakoni u BiH oni se toliko ne sprovode u praksi. Koliko to doprinosi da građani putem online medija koriste govor mržnje? S druge strane koliko medijski profesionalci krše svoje kodekse?
ZUROVAC: Naš svijet nije glup, ali koristi situaciju kada nema sankcija i misli da može šta hoće. Jedan od primjera ovih dana je i komentar na jednom od anonimnih portala koji kaže: „Ja dođem na portal, istresem iz sebe sve živo što mogu, i odo, znam da mi niko ništa ne može“. Znači, sve dok ti niko ništa neće, ti ćeš raditi šta hoćeš, što ne bi trebalo. Budući da imamo krivične zakone na državnom, entitetskom i Brčko distrikt nivou, po kojima se može uredovati po potrebi kada su u pitanju postavke uredničkog sadržaja novinarskih tekstova. Primjer su izvještavanje o migrantima, a osim toga, izvještavanja o teškim saobraćajnim nesrećama sa tragičnim posljedicama, gdje da li zbog trke za klikovima ili nečim drugim, urednici ne razmišljaju o tome da moraju empatično i sa suosjećanjem prići izvještavanju o takvim situacijama, prema žrtvama, porodici i prijateljima koji ostaju iza tih žrtava. Imali smo i drastično kršenje kodeksa medija kod takvih izvještavanja. Prije svega, moramo biti odgovorni prema sebi, prema javnosti i znati da sve što smo napisali, ima određenu posljedicu koju nosi sa sobom, bilo pozitivno ili negativnu. Nažalost, kod nas je ta druga uglavnom. Moramo i biti svjesni toga da ništa nije bez posljedice, a da mi možemo uzročiti jako puno loših stvari lošim pisanjem.
INTERVIEW.BA: Pozitivno je da i bh. građani prepoznaju tzv. divlje portale sa lažnim vijestima. S druge strane, veliki broj građana prati ovakve portale. Na koji način čitaoci mogu prepoznati lažne vijesti?
ZUROVAC: Uvijek se pitam zašto građani čitaju portale na kojima nema nikakve idenfikacije, niti kontakt telefona, kamoli da znaju ko stoji iza tog portala, ko je vlasnik, urednik ili novinar. Prihvataš svjesno da te neko laže, manipulira, podmeće ti informacije koje su neprovjerene i ti to gutaš i dijeliš na Facebooku i tako se brukaš. Građani moraju biti svjesni da ne mogu prihvatati sve što im se servira, moraju biti vrlo kritični o tome šta i gdje čitaju, kakve vijesti prihvataju, i da razmisle kada pročitaju da li je to stvarno tako, da provjere ako imaju fotografiju koja je očito izmanipulirana, iskombinirana, napravljena da se servira pogrešna informacija. Mora se i razmisliti ko je i sa kojim ciljem napravio, pažljivo tekst pročitati, ne samo naslov i podnaslov, i odmah reagirati, vidjeti kada je objavljen, jer puno tekstova se izvuče iz Bog zna kojih arhiva i servira kao današnja vijest, a tako se pravi panika. Tako se donose pogrešni zaključci, manipulira svješću ljudi koji nažalost svjesno pristaju na to.
INTERVIEW.BA: Vijeće za štampu je skoro radilo anketu za emisiju „Vaš glas u medijima“, gdje su reporteri diljem BiH pitali građane koje izvore informacija najviše prate i zašto. Kakvi su bili odgovori?
ZUROVAC: Odgovor je bio sve više i više internet portale, a jako puno odgovora je imalo i nastavak: „znamo mi da oni lažu, da nisu profesionalni, ali to je najlakše jer mogu da ih izlistam na telefonu“. To je porazno, moramo biti svjesni da ne smijemo pristajati na laži u ovakvoj kompliciranoj zemlji koja je stalno na rubu nekog konflita, pristajati na to da te neko svjesno manipulira i podmeće pogrešne informacije i usmjerava u pogrešnom pravcu prema drugima i drugačijima, što je izuzetno opasno. Ovo što se događa sa migrantima i izvještavanjem i načinom komentiranja o migrantima, ne samo u Bihaću već svuda u BiH, je stravično, da ne kažem da smo koliko jučer, mi bili ti migranti koji su hodali po svijetu i nismo znali gdje ćemo. Nema empatije i ljudskosti, ubila se, trči se samo za senzacijom i sitnom zaradom po cijeni drugih ljudi i njihovih sudbina za koje nas očito baš briga. Prošle godine, Vijeće za štampu je sa još tri organizacije radilo na nacrtu zakona o transparentnosti medijskog vlasništva, koji bi uz zakon o oglašavanju, trebao uskoro ići u parlamentarnu proceduru. Nadamo se da će biti usvojen jer nam fali i da će on biti osnova da se taj problem donekle riješi.
INTERVIEW.BA: Spomenuli ste i usvajanje zakona. Postoji li politička volja da se ovakvi portali sankcionišu ili suzbiju?
ZUROVAC: Ne baš, primjetili smo tokom izbora prošle godine da je ova situacija anarhije na internet portalima zdušno korištena od svih većih političkih partija. Preko noći su desetine tih divljih portala otvarani i na njima su servirane svaki dan manipulativne vijesti i informacije, klevetničke i lažne, o prominentnim ljudima iz civilnog društva. Što je najgore od svega, neke od zvaničnih agencija su preuzimale vijesti sa takvih portala i prenosile ih kao zvanične, što je prestrašno i može dovesti u pitanje opstanak slobode izražavanja, što se masovno zloupotrebljava kod nas, kao i sloboda interneta. Možda je nekome i u cilju da se internet zatvori i da Bosna i Hercegovina, koja sada ima apsolutnu slobodu pristupa svim izvorima informacija, bude zatvorena i da budemo u rangu neke policijske države ili države koja drži informacije pod kontrolom. Borimo se protiv toga, međutim, da bismo se izborili, nama treba maksimalna pomoć i razumijevanje građana koji prave haos na prostoru. Taj prostor im urednici tako zdušno otvaraju da bi mogli iznijeti svoja kritična mišljenja. Ako se zatvore komentari, onda će čitaoci govoriti: „E pa više nam ne date da izražavamo mišljenje!“. Građani moraju biti svjesni svoje odgovornosti.
INTERVIEW.BA: Koji su neki Vaši savjeti za građani i medije kako da se ponašaju u medijskom prostoru?
ZUROVAC: Što se tiče medija i kolega novinara na internet portalima, moraju biti svjesni da su odgovorni za sve sadržaje na svom portalu. Ne može se reći da se brine samo o novinarskom i uredničkom sadržaju, a da nema veze što građani postavljaju jer je otvoreno za građane. U posljednje vrijeme ponavljam informaciju koja mora doprijeti do svijesti, a to je da je Sud za ljudska prava u Strazburu izrekao jako puno presuda protiv medija koji su zadržavali komentare sa govorom mržnje i huškačke retorike na svojim portalima. Počelo je od slučaja Delfi protiv Estonije i ima puno drugih slučaja. Sadržaji govora mržnje nemaju nikakvu toleranciju, tu nema razumijevanja, za razliku od drugih presuda i slučaja. Kada su tužbe protiv medija u pitanju, Sud za ljudska prava uvijek nastoji ići u korist medija, štiteći slobodu informiranja, ali nema pardona kada su u pitanju prijetnje, govor mržnje i huškanje, tada se kažnjava medij. Moramo biti svjesni da se odgovornost stalno ističe i da bez odgovornosti, sloboda koju imamo neće biti održana. Dragi građani, utuvite si u glavu da ne možete raditi šta hoćete jer je prostor slobodan i otvoren, napišite svoje kritičko mišljenje, kakvog god da je, ali da je u pismenoj formi sa argumentima i u pristojnoj komunikaciji, a ne da sve bolesti uma istresete u komentarima i da zagađujete javni prostor.
Ovaj tekst je urađen u okviru projekta “Čitaj više, misli više“, koji se sprovodi uz podršku Heinrich Boll Stiftung organizacije u BiH, a implementira ga Fondacije INFOHOUSE. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost redakcije.
