Gledam oko sebe i ne mogu čudom da se načudim koliko sam glupa.
Piše: Dženana Alađuz za Interview.ba
Nisam sigurna postoji li uopšte gradacija koja tu moju glupost može iskazati u omjeru koji zaslužuje. Da je moja glupost osoba, pojela bi Hulka za doručak. Popela se na Hum, zgrabila prvu plavušu i lupala se o dlakava prsa.
Sve oko mene, ali baš sve, pokazuje mi gdje živim. U vječnoj gangsterskoj sapunici gdje je zlikovac zaista zlikovac i svi, zahvaljujući njegovim crnim debelim obrvama i pakosnom osmijehu odmah znaju da je on zlikovac. Gdje su dobri ljudi glupi kao ja, i stalno nasjedaju na spačke tog istog zlikovca, dok se on bogati na toj istoj gluposti.
Dugo vremena mi je bila bitna duhovna nadgradnja i to me je zajebalo. Dok sam ja odbijala jesti meso drugi su oštrili zube. “Nož jednostavno ne pruža istu satisfakciju, Dženana.” Ja meditiram, drugi ordinira. Ja za JMBG a oni za IMT.
Suočena sa vlastitom glupošću počela sam gledati oko sebe, imam li neke druge assests koji mi mogu pomoći da penziju dočekam u miru i blagostanju. Duha mi više ne treba glava mi je od njega natekla kao da je punjena helijumom.
Moji kumovi? Bibliotekar i veterinar. Ponavljam bibliotekar i veterinar! Takvi me kumovi sigurno neće postaviti u Vladu, nabaciti posao stoljeća ili ubaciti u VSTV. Moju kuglicu niko neće hladiti, ni u frižideru, niti među nogama.
Šta mi mogu ponuditi? Srediti kućnu biblioteku za dž ili cijepiti protiv bjesnila možda?
Ok, križamo kumstvo. Roditelji, porodica?
Ništa ni od toga. Tata je bio jedini direktor velikih firmi koji je u penziju otišao u isti stan veličine 3 sa 3 kojeg je imao i prije imenovanja. Njegov sat je znate…sat. Jedan funkcionalan objekat koji otkucava vrijeme a ne sentimente.
Mama kao daktilografkinja može mi u amanet ostaviti samo pisaću mašinu. Kad bi bila njena.
Šira porodica? Jedini Alađuz koji se probio u ratu nije mi ništa!!!!
Jedino mi preostaje ljubavnik. Ili ljubavnica. Za mene je ljubav ljubav, a i tako što bi rekao Woody Allen povećavam sebi šanse za 50%. Na žalost i tu je mrka kapa. Kad su mene htjeli ja sam jel te se duhovno uzdizala i uzdisala za Najdražim. A sad kad bih ja htjela, nisam interesantna. Kažu da mi ni plavi pramenovi ne pomažu da izgledam mlađe od svojih 44 godine. U dobre dane kažu mi da sam baš simpatična osoba koja zrači onako baš…
Je l i vi mrzite kad vam kažu da ste s i m p a t i č n i? Kad čujem da zračim, bacila bih se s mosta, pa nisam Černobilj da zračim! Koja još fatalna žena zrači??? Ona je fatalna baš zato što sasvim sigurno nije s i m p a t i č n a!
Doduše ako ću biti poštena ženska moram reći da osim fatalnog izgleda fali mi još jedna elementarna osobina koju svaka dobra ljubavnica mora imati. Sposobnost da trpi svakakva sranja.
Uglavnom, kako vidim, ostaje mi nastaviti duhovno se uzdizati.
