Više desetina mladih iz Sarajeva, Tuzle, Zenice, Maglaja i Travnika je tokom maja u Zenici, a u okviru USAID-ovog projekta „Budi inspiracija,“ kojeg implementira Nacionalni Demokratski Institut (NDI) u saradnji sa svojim lokalnim partnerima YIHR BiH i Fondacija INFOHOUSE, prefarbalo neprihvatljive i uvredljive grafite sa nacionalističkim sadržajima i transformirali ih u svojevrsni umjetnički mural. Ulični umjetnik sa diplomom mašinskog inžinjera Faruk Čeliković iz Zenice bio je team lider ove grupe mladih i nakon kreativne radionice za učenike zajedno sa Deninom Šehovićem i Eminom Lagumdžijom, kreativnim timom INFOHOUSE-a, transformisao „zidove mržnje“ u prostor promovisanja ljubavi i pomirenja. Za Interview.ba ovaj Zeničanin koji je u svijetu grafita više od 15 godina govorio je o važnosti uklanjanja poruka mržnje za suživot i budućnost mladih, koliko ovakve akcije mogu osvijestiti mlade i biti ključ međusobnog pomirenja, kao i o tome kako se putem farbanja zidova može prkositi govoru mržnje.
OFARBAJMO ZIDOVE MRŽNJE! “Mladima smo pokazali da oni svojim primjerom, naravno legalno i kroz određene projekte, mogu prvenstveno uljepšati svoje okruženje, a potom i prekriti poruke mržnje na zidovima koje su jako štetne.”
INTERVIEW.BA: Nakon rata u Bosni i Hercegovini, na zidovima zgrada u mnogih bh. gradovima često osvanu poruke mržnje. Koliko je važno da se one uklone?
ČELIKOVIĆ: Važno je da se uklone jer nam one poput nekih reklama usade u podsvijest i mijenjaju nam samu percepciju shvatanja toga. Ukoliko se konstantno pišu uvredljivi grafiti protiv ljudi drugačije seksualne orijentacije ili protiv nacionalnih manjina i drugih nacionalnosti, te ako to niko ne mijenja i ne prekriva, postat će nam normalno i počet ćemo razmišljati na taj način.
INTERVIEW.BA: USAID-ov projekat Budi inspiracija i njegova Paintback akcija promovišu razumijevanje i pomirenje. Da li je po Vašem mišljenju ovakva akcije zaista uticala na svijest mladih i pomirenje?
ČELIKOVIĆ: Super je bilo to što su mladi iz različitih krajeva i različitih nacionalnosti bili na ovoj akciji koja može mnogo uticati na način njihovog razmišljanja. Zapravo, najbitnije je da su shvatili da nema drugačijeg razmišljanja kada se udruže u nekom zajedničkom cilju koji će donijeti opće dobro za sve nas. Bitno je da se ljudi upoznaju, da vide da se ne razlikujemo „mi“ i „oni“, „oni“ i „mi“, nego da smo svi jednaki. Ipak, koliko god da na mlade utiče njihovo okruženje, oni putovanjem, druženjem i upoznavanjem drugih kultura i običaja mogu značajno promijeniti svoje razmišljanje. To im je bio moj jedini savjet.
INTERVIEW.BA: Koja je snaga poruke koju šalje ulična umjetnost?
ČELIKOVIĆ: Na Paintback akciji smo mladima kroz prezentacije pričali o snazi poruka koje se šalju kroz uličnu umjetnost. U svijetu postoje primjeri tih umjetnika koji su u mnogo čemu značajni jer su svojim djelima uticali na svijest javnosti. Hiljadu puta će se spomenuti Banksy koji je svojim aktivizmom pokušao da osvijesti samu javnost na koorporativno društvo, na gaženje običnog malog čovjeka i potlačene članove društva. Čak je išao i u Palestinu, te na zidovima koje razdvajaju Gazu i Izrael pokušao proširiti vidike javnosti tako što je slikao o tome. Kod nas je isto tako bilo jer smo mladima na radionici pokazali da oni svojim primjerom, naravno legalno i kroz određene projekte, mogu prvenstveno uljepšati svoje okruženje, a potom i prekriti poruke mržnje na zidovima koje su mnogo štetne.
INTERVIEW.BA: Da li ste u našim gradovima nailazili na socijano – angažovane poruke na zidovima?
ČELIKOVIĆ: U usporedbi s drugim gradovima u Evropi u kojima sam bio, mogu reći da kod nas nema tih nekih socijalno – angažovanih poruka. Nažalost, većinom su zastupljene uvredljive poruke, odnosno grafiti na zidu. Pisanjem takvih poruka i vrijeđanjem drugih i drugačijih, ne diže se nivo kreativnosti koji mi od mladih tražimo jer bi svaka mlada osoba trebala da ispolji svoju kreativnost, ali pisanjem nekih smiješnih ili socijalno – angažovanih poruka, ne na ovaj način. Kod nas mladi ljudi i dan danas žive tim jednoličnim životom, ne kreću se, ne uživaju, ne istražuju neke nove stvari.
Ipak počinje i kod nas da živi kultura murala. Mladi pokušavaju da izraze svoju kreativnost na javnim mjestima. Uprave gradova nas podržavaju u tim naumima i dozvoljavaju nam da, ukoliko je nešto u ruševnom stanju, a mi imamo jednu lijepu ideju, to odradimo. Podržavaju nas i međunarodne organizacije jer veliki je uspon te kulture murala u svijetu. To je trenutno velika industrija gdje mladi ljudi na taj način zarađuju i dobijaju sponzorske ugovore. Sve u svemu, ukoliko nešto lijepo izgleda i nosi lijepu poruku svidjet će se svima.
Ovaj tekst je urađen u okviru projekta “Bosna i Hercegovina: Animiranje mladih za pomirenje – Budi inspiracija”koji se sprovodi uz podršku USAID BiH, a implementira ga Nacionalni demokratski institut BiH (NDI BiH) uz podršku YIHR BiH i Fondacije INFOHOUSE. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost redakcije.
