Ljudima su rezani nosevi, lomljeni udovi, presijecane tetive, odsijecani polni organi prije strijeljanja. A strijeljani su najsrećniji. Ostai su ubijani klanjem, prelmlaćivanjem motkama, krampovima i ostalim poljoprivrednim alatkama. Žene i djevojke su bile primorane da gledaju ubijanje svojih najmilijih, a nakon toga su silovane.
Piše: Dragan Bursać za Interview.ba
A lažemo sami sebe!
Jer da se ne lažemo, već dva dana bi cijela Bosna i Hercegovina bila na nogama, a BiH se namjesto toga češka po stražnjici i zbija imbecilne šale sa padom austrijskog kancelara Sebastijana Kurca.
A zašto na nogama?
Pa zato što su srBske horde vandala (jer to nije mogao uraditi jedan čovjek) uništile spomen obilježje poginulim stanovnicima Briševa. Ali mi ne znamo ni gdje je Briševo, ni šta se tamo desilo, ni ko su vandali. Ništa mi ne znamo.
A Briševo je bilo predominantno hrvatsko naselje jugozapadno od Prijedora u koje su 24 jula ’92 u 9 časova izjutra umarširali četnici, preciznije do zuba naoružana Peta kozaračka brigada iz Prijedora i 6. krajiška brigada iz Sanskog Mosta, potpomognute lokalnim srpskim snagama iz obližnjih prijedorskih sela. Ulasku četnika, predhodilo je tepih- granatiranje Briševa.
I ono što se desilo nakon toga predstavlja najveće pojedinačno stradanje nevinog civilnog hrvatskog stanovništva u BiH u jednom danu. Na najsvirepiji način, u nekoliko sati je ubijeno 67 civila. Najmlađi je bio 14-godišnji Ervin Matanović, a najstariji 81-godišnji Stipo Dimač. U tom zvjerskom napadu zapaljeno je 65 kuća i crkva, a selo je doslovno zbrisano sa zemljom. Oni koji nisu pobijeni odvedeni su u zloglasne prijedorske logore.
Od odsijecanja ekstremiteta do silovanja
No, nije to ono najgore, najgori su načini ubijanja.
Ljudima su odsijecani ekstremiteti, lomljeni udovi, presijecane tetive, odsijecani polni organi prije strijeljanja. A strijeljani su najsrećniji. Oni ostali su ubijeni klanjem, prelmlaćivanjem motkama, krampovima i ostalim poljoprivrednim alatkama. Žene i djevojke su bile primorane da gledaju ubijanje svojih najmilijih, a nakon toga su silovane. Za silne ubijene pripremljeno je 15 masovnih grobnica. Bio je to jedan od prvih velikih organizovanih zločina u Bosni i Hercegovini i oficijelni početak etničkog čišćenja i genocida u konačnici.
I da, za ovo većina stanovnika moje zemlje ne zna! Jednako kao što ne zna da danas od predratnih 400 Hrvata Briševa, u mjestu živi svega nekoliko povratnika, Bogu i naordu iza leđa, daleko i zaboravljeno od svih. Ti mirni, tihi ljudi, koji su doživjeli i preživjeli potpuno istrijebljenje, kakvo se ne pamti na bilo kojoj mikrolokaciji, odlučili su praštati i živjeti.
Ovom prilikom, valja se podsjetiti riječi Ivana Atlije, kojem je ubijeno više članova bliže i dalje porodice. “Ubijali su koga su htijeli bez ikakvog razloga, jer su sve bili civili, pošto nije bilo nikakvih naoružanih formacija osim njih. Poslije toga tjednima su pljačkali kuće i palili one koje su ostale”.
Bilo je to potpuno istrijebljenje jednog malog mjesta u Bosni, za koje se izgleda ne zna.
Što će reći da su srBski zločinci uspjeli u namjeri totalnog etničkog čišćenja. A kad smo kod totalnog etničkog čišćenja, treba reći da su čitave porodice zatrte. Tako je Matanovića ubijeno 13, Buzuka 10, Ivandića devetero, Marijana sedmero, Mlinara i Komljena po petero…
U pokolju su npr. ubijeni otac Mladen Matanović, te dva sina: 16- godišnji Ervin i 18-godišnji Johan Matanović.
Uzaludan apel: Pustite nas da odemo!
Krvoprolića se prisjeća i Banjalučki biskup monsinjor Franjo Komarica, koji je te ’92 godine uputio dramatičan apel i srpskoj vojsci i svijetu: «Htjeli ste taj teritorij, imate ga. Zašto nas ubijate i mrcvarite, pustite nas da odemo»
Ni srpska strana, ni svijet nisu poslušali monsinjora Komaricu. Masakr je aminovan šutnjom, a Briševo je zbrisano sa lica zemlje.
Čoviću, gdje je Briševo?
E, sad ono najvažnije: Pitajte samozvanog vođu Hrvata u BiH, Dragana Čovića, gdje je Briševo i neće vam znati pokazati na karti. Ma pitajte ga, šta je Briševo, neće znati. Jer njega mrtvi, na najmonstruozniji način ubijeni sunardonici, odistinski ne interesuju. To je obična svjetina, koja živi i mre na teritoriji njegovog hababa Dodika, pa je prema tome nepostojeća. Bila i biće!
Ne vjerujete?
Evo konkretno, na obilježavanju 25. godišnjice stradanja stanovnika Briševa nije bilo nijednog predstavnika Hrvata iz Vlade RS-a, a preživjeli Briševljani najviše zamjeraju predsjedavajućem Predsjedništva BiH Draganu Čoviću što do sada NIKAD nije posjetio njihovo stratište.
Kažem, možda bi se Čović do neba drao i pričao o Briševu da to ide njemu u sitnošićarsku političku korsit. A trenutno ne ide. Zato i silni kvazihrvatski portali muče o mučeništvu svojih sunarodnika u Krajini. Ne uklapa im se smrt nevinih rudara, zemljoradnika i stočara u idilični brak sa Dodikom i njegovim srBskim kompanjonima. Zapravo, po njima, Hrvata nikada i nije bilo u Krajini! (sic!)
A za to vrijeme, svi mi živimo u hipnotičkom neznanju, neznanju o dešavanjima u našoj zemlji, u našem komšiluku.
Pa tako, kao što ne znamo za onog dječaka Ervina Matanovića od 14 ljeta koji je prvo mučen, a onda krampovima zatučen do smrti tog 24. jula ’92, e jednako tako ne znamo i za vandale koji su uništili spomen-ploču sa Ervinovim imenom.
A eto, prije dva dana, monstrumi zadojeni mržnjim, uništili su nedavno postavljeno spomen- obilježje pobijenim Briševljanima. Onako lagano, opušteno, jer im se može. I jer Briševo više NE POSTOJI!
I šta mislite da li su ovo varvarstvo osudili Čović, Dodik i resto državnorazbijačke bratije?
Šta mislite jesu li se oglasili silni i presilni mediji, portali, mreže i ostali telali nacionalistički?
Maravno da nisu!
I naravno da se sve zna i sve saznati može-od onog srBskog združenog upada u Briševo, preko maskara, do jučerašnjeg uništavanja spomen-obilježja.
Sve mi možemo i hoćemo, samo smo do zla Boga nezainteresovani i nijemi. A zbrisano Briševo pamti. Svaka slomljena riječ, svako slovo imena, iza kojeg stoji nevino ubijen čovjek u Briševu, gleda u nas i naše nečinjenje.
Na kraju, treba li napominjati- za ovaj masakr ni danas niko nije odgovarao.
