Ulični umjetnik Faruk Čeliković: Poruke mržnje na zidovima poput reklama mijenjaju svijest

Od malih nogu zaljubljenik u hip – hop kulturu i dugogodišnji ulični umjetnik Faruk Čeliković bio je koordinator druge Paintback akcije, koja se u okviru projekta “Budi inspiracija” nakon Mostara, održala i u Zenici. Mladi iz pet gradova Bosne i Hercegovine su imali priliku farbati zidove mržnje koji ih dijele s ciljem promovisanja ljubavi i pomirenja, a Čeliković je ponudio idejno rješenje i nadgledao sav proces rada. Za Interview.ba ovaj Zeničanin govorio je o važnosti uklanjanja poruka mržnje za suživot i budućnost mladih, koliko ovakve akcije mogu osvijestiti mlade i biti ključ međusobnog pomirenja, kao i o tome kako se putem farbanja zidova može prkositi govoru mržnje.

OFARBAJMO ZIDOVE MRŽNJE! “Mladima smo na radionici pokazali da oni svojim primjerom, naravno legalno i kroz određene projekte, mogu prvenstveno uljepšati svoje okruženje, a potom i prekriti poruke mržnje na zidovima koje su mnogo štetne.”

INTERVIEW.BA: Nakon rata u Bosni i Hercegovini, na zidovima bh. zgrada iscrtane su poruke mržnje. Za suživot i budućnost mladih koliko je važno da se uklone?

ČELIKOVIĆ: Važno je da se uklone prvenstveno zbog toga što je to naša svakodnevnica, što prolazimo pored tih dijelova grada i svaki dan vidimo takve poruke. One nam se poput nekih reklama usade u podsvijest i mijenjaju nam samu percepciju shvatanja toga. Ukoliko se konstantno pišu uvredljivi grafiti protiv ljudi drugačije seksualne orijentacije ili protiv nacionalnih manjina i drugih nacionalnosti, te ako to niko ne mijenja i ne prekriva, postat će nam normalno i počet ćemo razmišljati na taj način.

INTERVIEW.BA: Paintback akcija promoviše ljubav i pomirenje. Farbaju se zidovi mržnje koji nas dijele. Da li po Vašem mišljenju ovakve akcije mijenjaju svijest mladih i utiču na njihovo međusobno pomirenje?

ČELIKOVIĆ: Super je bilo to što su mladi iz različitih krajeva i različitih nacionalnosti bili na akciji koja može mnogo uticati na način njihovog razmišljanja. Zapravo, najbitnije je da shvate da nema drugačijeg razmišljanja kada se udruže u nekom zajedničkom cilju koji će donijeti opće dobro za sve nas. Bitno je da se ljudi upoznaju, da vide da se ne razlikujemo mi i oni, oni i mi, nego da smo svi jednaki, te da je to samo način razmišljanja našeg okruženja i političkih vrhova koji žele da zavade kako bi trajno ostali na vlasti u ovakvom sistemu koji samo njima odgovara. Ipak, koliko god da na mlade utiče njihovo okruženje, oni putovanjem, druženjem i upoznavanjem drugih kultura i običaja mogu značajno promijeniti svoje razmišljanje. To im je bio moj jedini savjet.

INTERVIEW.BA: Koja je snaga poruke koju šalje ulična umjetnost?

ČELIKOVIĆ: Na Paintback akciji smo mladima kroz prezentacije pričali o snazi poruka koje se šalju kroz uličnu umjetnost. U svijetu postoje primjeri tih umjetnika koji su u mnogo čemu značajni jer su svojim djelima uticali na svijest javnosti. Hiljadu puta će se spomenuti Banksy koji je svojim aktivizmom pokušao da osvijesti samu javnost na koorporativno društvo, na gaženje običnog malog čovjeka i potlačene članove društva. Čak je išao i u Palestinu, te na zidovima koje razdvajaju Gazu i Izrael pokušao proširiti vidike javnosti tako što je slikao o tome. Kod nas je isto tako bilo jer smo mladima na radionici pokazali da oni svojim primjerom, naravno legalno i kroz određene projekte, mogu prvenstveno uljepšati svoje okruženje, a potom i prekriti poruke mržnje na zidovima koje su mnogo štetne.

INTERVIEW.BA: Da li se u Vama budi revolt kada prođete ulicama gdje su upečatljive poruke mržnje? Kakav poriv dobijete?

ČELIKOVIĆ: S obzirom na to da sam mnogo putovao po Evropi, mogu reći da kod nas nema tih nekih socijalno – angažovanih poruka. Nažalost, većinom su zastupljene uvredljive poruke, odnosno grafiti na zidu. Pisanjem takvih poruka i vrijeđanjem drugih i drugačijih ne diže se nivo kreativnosti koji mi od mladih tražimo jer bi svaka mlada osoba trebala da ispolji svoju kreativnost, ali pisanjem nekih smiješnih ili socijalno – angažovanih poruka, ne na ovaj način.Kod nas mladi ljudi i dan danas žive tim jednoličnim životom, ne kreću se, ne uživaju, ne istražuju neke nove stvari. Svakodnevnica im je ista, internet, kafići i nargile i to je sve u njihovom životu i upravo zbog toga se ovakve stvari dešavaju.

INTERVIEW.BA: Koliko ovakve akcije mogu promijeniti mišljenje ljudi o uličnoj umjetnosti, s obzirom  na to da ona nije u velikoj mjeri zastupljena u BiH?

ČELIKOVIĆ: Ja iz iskustva mogu reći da dobijamo različite komentare, nekad se nekom nešto sviđa, nekad ne, ali ipak počinje da živi kultura murala. Mladi pokušavaju da izraze svoju kreativnost na javnim mjestima. Uprave gradova nas podržavaju u tim naumima i dozvoljavaju nam da, ukoliko je nešto u ruševnom stanju, a mi imamo jednu lijepu ideju, to odradimo. Podržavaju nas i međunarodne organizacije jer veliki je uspon te kulture murala u svijetu. To je trenutno velika industrija gdje mladi ljudi na taj način zarađuju i dobijaju sponzorske ugovore. Sve u svemu, ukoliko nešto lijepo izgleda i nosi lijepu poruku svidjet će se svima.

Ovaj tekst je urađen u okviru projekta “Bosna i Hercegovina: Animiranje mladih za pomirenje – Budi inspiracija”koji se  sprovodi uz podršku USAID BiH, a implementira ga Nacionalni demokratski institute BiH (NDI BiH) uz podršku YIHR BiH i Fondacije INFOHOUSE. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost redakcije.

 

 

Prethodna vijest

Mersiha Lisica: Kriza je i u UAE, ne nasjedajte na slatke ponude za posao

Naredna vijest

ISTINOM U GLAVU Dragan Bursać: Zbrisano Briševo