Građani BiH svakodnevno svjedoče raznim ispadima političara koji obnašaju važne funkcije na različitim nivoima vlasti. Nepoznavanje teme o kojoj se govori, neelokventnost, cinizam spram vrlo osjetljivih socijalnih pitanja pa čak i govor mržnje, sastavni su dijelovi javnih istupa naših predstavnika. Međutim, ni biračko tijelo nema visoke kriterije i spremno je oprostiti mnogo više od lošeg javnog nastupa i bahatosti. Adis Hasaković, stručnjak za političku komunikaciju i vlasnik Media Content Management (MCM) agencije za strateško komuniciranje i PR, govori za Interview.ba o važnosti istraživanja prije komuniciranja, savjetovanju političkih aktera, njihovim lapsusima, govoru mržnje, tenzijama, Dodiku, komunikaciji na Balkanu….
DODIK SAMO SLUŠA SVOJE BIRAČKO TIJELO: „Dugo se mislilo da je Dodik vješt populist, pa onda manipulator, itd. Ja mislim da je on kao političar vrlo dobro saslušao svoje biračko tijelo, shvatio šta oni žele i šta im treba, i da je na osnovu toga kreiravši najprije političku strategiju, i komunikaciju prilagodio tim ciljevima“.
INTERVIEW.BA: Kojim političarima u Bosni i Hercegovini je potreban dobar PR, posebice ako svjedočimo izjavama „imate luđaka na slobodi“, „borba protiv antifašizma“, „sa 200 KM se sasvim normalno može živjeti u Bosni i Hercegovini“?
HASAKOVIĆ: Svim političarima su potrebni savjetnici u tom smislu. I to ne bi trebalo biti danas neka tajna. Političari su usljed novih tehnologija i velikog broja kanala komuniciranja primorani danas komunicirati javno puno više. S druge strane mogućnost direktne komunikacije pozornicu čini puno jasnijom, vidljivijom, nema više zadnjih mjesta, svi sjede u prvim redovima. Treba razlikovati lapsuse, mada je i njih moguće kontrolirati, od uvreda i bahatih izjava koje udaraju na čast i obraz pojedinaca ali i socijalno najranjivijih dijelova društva. Neka taj koji je to izjavio proba živjeti mjesec dana od 200 KM. Ipak, mene najviše zabrinjava govor mržnje. Zašto se toleriše govor mržnje i zašto tužilaštva ne reagiraju nije mi baš najjasnije. Također, zašto javnost i zašto građani nisu odlučniji i ne pokazuju više hrabrosti u osudama govora mržnje? Ovo je postao ozbiljan problem koji neće biti moguće riješiti tek tako. Govor mržnje je krivično djelo koje možda izgleda bezazleno ali predstavlja opasnost i izaziva puno gora krivična djela i zločine, a najteži je genocid.
INTERVIEW.BA: Ko je zlatni primjer u Bosni i Hercegovini iz svijeta politike kada je u pitanju javni nastup?
HASAKOVIĆ: Ja ga ne vidim. Previše smo opsjednuti politikom. Previše je te nekakve pojavne, ad hoc komunikacije u formi reakcija. Premalo se bavimo korisnim temama. Nema proaktivne komunikacije, inicijativa, novih vrijednosti. Tenzije su prevelikog intenziteta. Vrlo malo toga je pozitivnog i dobrog u komunikaciji. Komuikacija nije matematika. Minus i minus u komunikaciji daju još veći minus. U takvom ambijentu javni nastup je u drugom planu.INTERVIEW.BA: Kako vi objašnjavate fenomen Milorada Dodika, čovjeka koji je čini se od svih političkih lidera u BiH najspretnije ovladao javnim prostorom?
HASAKOVIĆ: Dugo se mislilo da je Dodik vješt populist, pa onda manipulator, itd. Ja mislim da je on kao političar vrlo dobro saslušao svoje biračko tijelo, shvatio šta oni žele i šta im treba, i da je na osnovu toga kreiravši najprije političku strategiju, i komunikaciju prilagodio tim ciljevima. Ne znam da li će teme otcjepljenja entiteta RS, vraćanje ingerencija i nadležnosti sa države na entitet, protivljenje ulasku u NATO, “arlaukanje” mujezina sa minerata, vječno biti na dnevnom redu kod većine birača u RS-u. Ipak, mislim da će Dodik imati uspjeh u tom smislu sve dok mu Dejtonsko uređene Bosne i Hercegovine to omogućava. S druge strane, mislim da mu je komunikacija znatno lošija od vođenja politike, ali je i tu postigao osnovni cilj – razumijevanje. Njegovi birači ga odlično razumiju. U komunikaciji sa drugima, on je beznadežan slučaj. Niti on koga razumije, niti njega neko razumije. Previše je kontradiktornog. U suštini, on se “zaklinje” u Dejtonski sporazum, a priprema odcjepljenje entiteta RS, koji međutim postoji isključivo u okvirima istog tog Dejtonskog sporazuma i nikako drugačije?! Njegova komunikacija je čisti konflikt. Ali, eto, i tu kao profesionalac i neko ko voli izazove vidim šansu da se stvari poprave.
INTERVIEW.BA: Na Balkanu se stoljećima njeguje kult vodje i pristup „čvrste ruke“ u politici. Koliko ovakva percepcija političara u bh. javnosti zasjenjuje ono što oni govore i čine?
HASAKOVIĆ: Dobro ste to primijetili. Prijeratni beogradski punk band Disciplina kičme je pjevala “Buka u modi”. Buka u komunikacijskom smislu proizvodi neminovno “šumove”, što dovodi do pomanjkanja razumijevanja među akterima komunikacije. Buka je najbolje sredstvo propagande, ali ne i komunikacije. Tako je bilo i ostalo na Balkanu. Ko je bio (naj)glasniji, a glasniji na Balkanu znači jači, njega se slušalo, njemu se vjerovalo. Nekada milom, a nekada silom. Balkan se na žalost ne može pohvaliti demokratskim nasljeđem. Nemamo mi ovdje tu neku naviku da mirno saslušamo sagovornika sa kojim se slažemo, a kamo li sa nekim koga ne poznajemo dovoljno, ili smo suprotnog stava. Neće to ići tako jednostavno. Trebat će puno vremena da se nadoknadi izgubljeno. Ako uspijemo u ovih sljedećih 100 godina proći na Balkanu bez rata i to vrijeme iskoristimo da počnemo slušati i uvažavati jedni druge možda nam se posreći. Možda će zvučati pregrubo, ali mi bismo se na Balkanu zapravo morali početi učiti normalnoj komunikaciji. Od rođenja, porodice, vrtića, škole, fakulteta, pa do radnog mjesta, stadiona, ulice, i političkog mitinga. Komunikologija bi trebala ući u nastavne planove i programe na svim razinama.INTERVIEW.BA: Zbog čega naši građani godinama „opraštaju“ i ponovo daju glasove ljudima koji su imali ispade koji bi ih u nekim drugim evropskim državama koštali političke karijere?
HASAKOVIĆ: Bosna i Hercegovina mora čim prije postati građanski uređena država. Konstitutivnost je postala smetnja razvoju u svakom pogledu – demokratskom, političkom, ekonomskom, kulturnom, itd. Ne dokinemo li konstitutivnost kao komunisitičko, dakle nedemokratsko nasljeđe koje je temeljeno na kolektivitetu naroda, a ne na pojedincu, tj. građaninu kao suverenu sa svim njegovim pravima i na teritoriji cijele države, mi ćemo nazadovati. Birat ćemo sve lošiju vlast, jaz između nas i naprednih demokratskih društava koje navodite u Vašem pitanju bit će sve veći, razlika u razvijenosti ekonomskoj, kulturnoj i svakoj drugoj, nedostižna. Ovakvo rigidno shvatanje konstitutivnosti mi nismo imali niti u socijalističkom periodu Bosne i Hercegovine. Kako je npr. moguće da porez za kladionice bude prvorazredno pitanje vitalnog nacionalnog interesa, a da pravo na bosanski jezik učenika u entitetu RS to ne bude?! Konstitutivnost se pretvorila u svoju suprotnost, najviše šteti konstitutivnim narodima, o ostalima (ustavna kategorija – nevjerovatno) da i ne govorimo. Zato, da bismo mogli primjenjivati standarde i vrijednosti koje imaju demokratska društva, trebamo i sami kreirati za početak demokratske okvire. Ja ne tvrdim da bi tada sve procvjetalo, ali makar bi imali konačno normalne okvire za napredak, rast i razvoj. Ovo što sada imamo nije sloboda, niti pojedinca, niti naroda, niti ostalih, niti tržišta, niti protoka roba, niti ideja. Zato je to neravnopravna utakmica sa naprednim svijetom. Zato ne možemo kao država i zajednica brže naprijed. Zato smo u konačnici zapeli i sa komunikacijom. Građansko društvo je garant opstanka i razvoja svih građana. Zašto bi to onda moglo smetati bilo kojem narodu. S druge strane, naravno da je potrebno imati taj balans građanskog i nacionalnog, sa zagarantovanim pravima koja prirodno pripadaju svakom narodu. S tim u vezi, mislim da se premalo vode takve diskusije. Političar koji bi istrajavao u ovakvoj komunikaciji objektivno, posevećeno i naoružan argumentima, sa sadržajem koji je pozitivan i potreban, donio bi novu vrijednost u komunikaciji, i ne bi trebao brinuti za svoj javni nastup.
