„Ko je ubio Davida“? Najčešće je izgovoreno pitanje na ulicama Banjaluke, gdje već 299 dana građani traže pravdu i istinu za ubijenog 21. godišnjeg Davida Dragičevića. Međutim, odgovora još nema. Institucije su čini se zakazale u ovom slučaju, baš kao i u slučaju ubijenog sarajevskog mladića Dženana Memića. Ifet Feraget, advokat dvojice očeva u Bosni i Hercegovini koji traže razotkrivanje ubistva njihovih sinova Dženana Memića i Davida Dragičevića govorio je za Interview.ba o zabrani okupljanja na banjalučkom Trgu Krajine, zaštiti tužilaca neadekvatnim postupkom, raspadu međunarodnog tima, kao i uvjetima prebacivanja slučaja Davida Dragičevića u Tužilaštvo BiH.
NESTANAK DOKAZA: “Dokazi nestaju i to upravo upućuje dodatno na zaključak da je nekom u cilju da zataška ubistvo. U predmetu Memić je nestao komad laka, nestala je majica Alise Mutap i tako dalje. To su užasne stvari. Ono što me najviše boli jeste da se fokus skida s pitanja ko je ubio ova dva mlada momka i da mi pričamo sada koja je politička stranka pomogla, odmogla, vlast, opozicija… to su notorne gluposti.”
INTERVIEW.BA: Da li je postojao argumentiran pravni razlog da se građanima zabrane protesti na Trgu?
FERAGET: Kao legalista moram podvući da svi moramo poštivati zakon, bez obzira koliko nam se nešto sviđalo ili ne. Sasvim je sigurno da je Davor Dragičević izuzetno jakim argumentima probudio senzibilitet naroda, kako u Republici Srpskoj, tako i u Bosni i Hercegovini. Ista je situacija i s predmetom Dženan Memić u Sarajevu. Međutim, pitanje je da li vam to daje pravo na proteste, odnosno vlastima da zabrane te proteste? Rekao bih da niti vama daje pravo da protestvujete, a niti vlastima daje pravo da zabrane te proteste. Zašto? Zato što su zahtjevi građana legitimni i oni samo traže da država, Bosna i Hercegovina u ovom slučaju, ispuni svoju obavezu prema međunarodnim konvencijama koje su starije i imaju prioritet u odnosu na domaće zakone. To jeste da provedu istragu ubistva Davida Dragičevića. Oni to ne čine. Protesti se nastavljaju. Vlast je to tolerirala 274 dana. Nakon 274. dana, dokazano je da ne postoji nikakva druga namjera, te da se samo traži pravda. Ako vam vlasti nakon toga zabrane proteste na trgu i ako je ta zabrana legitimna, oni na to imaju zakonsko pravo. Nameće se sad pravno i moralno pitanje: zašto vlast adekvatnom i službenom istragom nije odmah u startu isključila mogućnost protestvovanja? Niko nema namjeru da protestvuje, a pogotovo na onaj način na koji je Davor to činio, ako zato ne postoji jak razlog. Ovdje je pitanje i prava, ali i morala. Prema mom mišljenju moralno je u potpunosti nedopustivo ono što se dešavalo u Banjaluci, dok pravno možemo analizirati ko je napravio grešku. Smatram da je prvu grešku napravila vlast.
INTERVIEW.BA: Kazali ste da Javno tužilaštvo Republike Srpske još uvijek nije otvorilo službenu adekvatnu istragu povodom otmice i teškog ubistva Davida Dragičevića. Šta nam to govori o radu institucija i interesa da se ovaj slučaj riješi?
FERAGET: Imamo istu situaciju i u Federaciji Bosne i Hercegovine i u Republici Srpskoj. Vrlo jednostavan odgovor glasi da nakon skoro tri godine pravne bitke, nakon što Vrhovni sud u Federaciji Bosne i Hercegovine donese odluku o žalbi u predmetu Dženan Memić, taj predmet dolazi u potpuno istu poziciju kao i predmet Davida Dragičevića u Banjaluci. Dakle, u jednu nultu poziciju u pogledu službene adekvatne istrage. Ovo nam govori da institucije u cijeloj Bosni i Hercegovini, u oba njena entiteta ne funkcionišu i govori nam da je pravosudna mafija naša realnost. Ovdje niko ništa ne traži specijalno, već samo adekvatan demant onoga što postoji sad kao nekakav osnov sumnje. Dakle, dokaze, informacije i činjenice provjeriti i zatvoriti slučaj ili optužnicom ili obustavljanjem istrage. U svakom slučaju traži se odluka tužilaca, ali da bi se to desilo morate nešto uraditi. Međutim, ništa se ne dešava, tapkamo u mjestu. Kada je u pitanju teško ubistvo, a ovdje u Banjaluci postoje elementi da se radi o teškom ubistvu i da je uključeno više lica, onda je bilo potrebno otvoriti takvu istragu na Republičkom javnom tužilaštvu, a ne na Okružnom tužilaštvu.
INTERVIEW.BA: Koji uslovi se moraju steći da slučaj David Dragičević bude prebačen u Tužilaštvo BiH?
FERAGET: Da bi Tužilaštvo BiH preuzelo slučaj ubistva Dženana Memića, a i Davida Dragičevića, mora biti izvršena procjena i moraju postojati dokazi da se radi o slučajevima koji su nanijeli štetu interesima Bosne i Hercegovine. Evidentno je da su ovi slučajevi postali poznati ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i šire. Evidentno je i to da su nanijeli i štetu, i da su svjetski mediji izvještavali o tome. Da bi Tužilaštvo BiH konačno preuzelo te slučajeve moraju se najprije ti slučajevi kroz odgovarajuću tužilačku odluku završiti pred tužilaštvom u Banjaluci, odnosno tužilaštvom u Sarajevu. Mislim da je bilo ishitreno i neprofesionalno to što je uradio predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Tegeltija kada je bio u Banjaluci i rekao da treba prenijeti slučaj. Ne može to tako, a pogotovo ne što je rekao da su iscrpljeni istražni mehanizmi u Republici Srpskoj. To nije tačno. U Banjaluci nisu još uvijek provjerene sve bitne okolnosti, ja to znam jer sam advokat Davora Dragičevića. Tek kad se ta istraga okonča na adekvatan način onda se donosi određena tužilačka odluka i na osnovu toga se onda može razmišljati da slučaj preuzme Tužilaštvo BiH.
INTERVIEW.BA: Jesu li tužioci koji su evidentno pravili greške u ova dva predmeta zaštićeni postupkom koji je neadekvatan?
FERAGET: Nisu. Tu je glavni problem. Ako pustimo da se ti postupci završe na ovaj ili onaj način to može trajati i duže, pa čak do 15 godina. Nakon tih 15 godina nekome će biti smiješno da procesuira tužioca. Dakle, tužilac koji krene svjesno u nekom suprotnom smjeru od onoga kojeg nalažu okolnosti slučaja, on zataškava ubistvo. To ne bi trebalo čekati da se odluči na vrhovnom, pa na ustavnom sudu, pa da se ukine odluka neka, pa da se vrati nazad, jer to su grozne stvari, vrlo teška krivična djela. To je u stvari pitanje koje ja želim da nametnem svojim radom na ovim predmetima. Zato što smatram da tužioci moraju raditi na predmetima, ali i da se istražuju i tužioci koji to svjesno ne rade. A ne da se pokrivaju ovim nezakonitim postupcima, jer to nam krade vrijeme. I to je onda ta tužilačka moć koja nije pravilno zakonom postavljena, odnosno nemamo osposobljenu tu njihovu odgovornost.
INTERVIEW.BA: Pričalo se mnogo i o prestanku rada međunarodnog tima advokata. Da li je pravi razlog razilaženje mišljenja člnova tima ili je postojao strah od kopanja do istine?
FERAGET: Jedan advokat je izašao iz tima i saopćio svoju analizu, to je bio advokat Nobilo iz Zagreba. Ja sam se tome odmah usprotivio i kod tužioca, zato što advokat ne smije da optužuje. To je zlatno pravilo i fundamentalni princip. Ako vi nemate povjerenja u svog advokata onda vi njemu nećete ništa ni reći. Ako mu već nešto kažete, a on to primi k znanju s namjerom da to primi i plasira u javnost, onda je to nešto što treba provjeravati, jer to ima ozbiljne posljedice. Drugom advokatu iz tog tima, a to je advokat iz BiH, Davor je otkazao punomoć. To je prava istina. Tu nema razilaska u mišljenju, nego mu je Davor saopćio da mu otkazuje punomoć zato što nije bio zadovoljan njegovim radom i njegovim istupima u javnosti. Četvrti advokat je na neki način podržao moj rad na predmetu, a kasnije iznosio neke neistine tipa ulica, politika, Davor su utjecali na raspad, na razilaženje…, a to nema veze s istinom. Naravno da su ljudi imali svoje razloge, neko je imao strah od kopanja do istine, neko drugi je imao druge, ali oni uopće nisu bitni. Bitno je samo to da smo mi, dok smo djelovali kao tim, podnijeli tri konkretna zahtjeva i da nismo dobili najvažnije dokaze i odgovore tužilaštva. Taman i da jesmo, nemamo pravo mi da pravimo analize za javnost. Te analize smo samo mogli predati Davoru. Tako radi profesionalni advokat. Zaključak koji se nameće sam po sebi jeste da nisu postojale poštene namjere kod svih članova tima. Ja sam bio i ostao uz Davora, njegov uvjet je bio da ja budem u tom timu.
INTERVIEW.BA: Dokazi nestaju, a odgovornih nema. Šta je sve do sada nestalo kada je u pitanju slučaj David Dragičević?
FERAGET: Nestao je izvještaj ljekara mrtvozornika bez da još uvijek znamo kako je to moguće i ko je zato odgovoran. Nestao je donji veš pokojnog Davida. Neki dokazi, iako su trebali biti, nisu još uvijek pribavljeni. Neki dokazi poput video snimaka koji su za kuću Rađena su potpuno nezakoniti. Sad se to sve skupa treba posmatrati kao jedan događaj. Sve skupa se treba tretirati kao jedan pokušaj zataškavanja ubistva. Nismo dobili odgovor niti na jedno od ovih pitanja, dakle dokazi nestaju i to upravo upućuje dodatno na zaključak da je nekom u cilju da zataška ubistvo. U predmetu Memić je nestao komad laka, nestala je majica Alise Mutap i tako dalje. To su užasne stvari. Ono što me najviše boli jeste da se fokus skida s pitanja ko je ubio ova dva mlada momka i da mi pričamo sada koja je politička stranka pomogla, odmogla, vlast, opozicija… to su notorne gluposti. Vi kada ste u nevolji onda se hvatate za svaku slamku. Žuti prsluci u Francuskoj, ja ne znam kojoj oni stranci pripadaju, ali sigurno neko od njih pripada, što svakako ne isključuje legitimnost njihovih postupaka. Ljudi su tražili da ne poskupi gorivo, zato što ne mogu živjeti. Ne odobravam sredstva u vidu nasilja, ali zahtjev je legitiman i država je taj zahtjev ispunila. Kod nas se to odmah politički uništava. Ovdje taj zahtjev država neće da ispuni.
Treba pravosudne institucije tjerati da odgovore na pitanje: štiti li nezakoniti postupak tužioce dok traje taj nezakoniti postupak koji su oni inicirali? Da pojasnimo, ako tužilac svjesno vodi neadekvatnu istragu (u predmetu Dženan Memić istražuje nepostojeću saobraćajnu nesreću umjesto ubistva, a u predmetu David Dragičević navodnu pljačku kuće i zadesni ili nezadesni pad u potok, umjesto ubistva), onda bi u skladu sa članom 2. Evropkse konvencije pozitivna obaveze države bila da u slučaju postojanja dovoljno dokaza u ova dva slučaja takve tužioce odmah porcesuira zbog lažnih istraga. U protivnom, lažnim istragama se krade vrijeme i onemogućava ili otežava rasvjetljavanje ubistava i tako sama država postaje saučesnik u ubistvu. Dobijamo formu savršenog zločina: ubijete, neadekvatnom istragom se pokrije, završili smo! Ipak smo pronašli savršeni zločin.
INTERVIEW.BA: Kome nije u interesu da se riješi problem ubijene djece u BiH i zašto se to zataškava od javnosti?
FERAGET: Odgovor se nameće sam po sebi. Istraga nije projektirana da zadovolji odgovore ni za Memića, ni za Dragičevića. Mogu oni biti razočarani rezultatima istraga. Međutim, moramo razlikovati nerasvijetljeno ubistvo, gdje ste sve pokušali da rasvijetlite, od onog koje je neistraženo. To je ogromna razlika. Kome nije u interesu da se provedu ta dva slučaja? Upravo okolnosti koje su poznate i okolnosti koje imamo. Čak možemo operisati i imenima, ali ih nećemo javno iznositi. Ako vi kao tužilac ne provedete službenu adekvatnu istragu onda i vas, kao produženoj ruci moćnika koji štite osobe na koje te okolnosti upućuju, stavlja u poziciju organiziranog kriminala, zataškavanja ubistva. Zato ja uvijek kažem znaju se ubice, jer su to oni na koje upućuje čitav niz okolnosti. Ako tužilac ne vodi tu istragu u onom smjeru kojem ga vode same okolnosti, onda je logično da on njega štiti, nema tu velike pameti.
INTERVIEW.BA: Koji su dalji koraci kada je u pitanju istraga ubistva Davida Dragičevića, na čemu ćete insistirati?
FERAGET: Moram insistirati da tužilaštvo, koje trenutno vodi tu istragu, na bilo koji način dođe do neke tužilačke odluke. Ne možemo reći, kao što je rekao Tegeltija, da su iscrpljeni istražni izvori, pa da se ide u Tužilaštvo BiH. Ako su iscrpljeni, onda Tužilaštvo donese adekvatnu odluku, napiše kakva je ta odluka, a ako nisu iscrpljeni treba što prije. Rokovi su istekli zakonski, već je trebalo poduzeti hitne mjere.
U predmetu Dženan Memić vraćamo se na početak nakon tri godine, imamo konačno dokaz da to nije bila saobraćajka što smo znali ispočetka, ali smo izgubili tri godine.
Tako da baš ne bih špekulirao šta se može desiti u predmetu Davida Dragičevića. U svakoj razvijenoj zemlji u ovakvim situacijama bili bi dovoljni jedni mirni protesti da neko stavi prst na čelo i kaže ovo sve moramo provjeriti i nakon što to uradite, pozovete oštećene, saopćite im rezultate. Kad demantujete Davora ili Muriza vi ste završili istragu, pa sviđalo se ili ne, tako je. Ja moram insistirati da se donese odluka u Banjaluci i apelujem na to.