Entitet u kojem obitava ideolog SNSD-a, Rajko Vasić, koji poziva na drugi srebrenički genocid je zapravo bašča i plodno tlo za hiljade Vjerica Radeta.
Piše: Dragan Bursać za Interview.ba
I dok se potpredsjednica Skupštine Srbije i Srpske Radikalne Stranke zločica Vojislava Šešelja u svom stilu narugala kostima ubijenih u srebreničkom genocidu, i dok je narod onako ljudski izrevoltiran pojašnjavao na istim tim mrežama šta bi radio s nepatvorenim zlom koje se odaziva na ime Vjerica, nekako ispod radara gotovo svima su promakle dvije svari.
Vjerica po zakonu
Prva, Vjerica je tu gdje jeste zahvaljujući glasačima. Budimo precizni, zahvaljujući 4,5% ljudi u Srbiji koji su izašli na izbore. A to je ogroman broj. To su ljudi koji se u potpunosti slažu sa morbidnim izjavama Radete i njenog šefa Šešelja. To je ta fašistička legalna rulja, koja je podvijenog repa sačekala da se stiša huk na društvenim mrežama, a onda koliko danas krenula u kontraofanzivu. Danas, baš na dan sahrane Hatidže Mehmedović.
Da se podsjetimo, koliko god otrovno bilo, Vjerica veli: “Čitam umrla Hatidža Mehmedović iz udruženja biznismenki Srebrenice. Ko li će je sahraniti. Muž ili sinovi?”
Ovu monstruoznost na prvu ne treba komentarisati, niti analizirati. Jer je toliko zastrašujuća, da bi svaki komentar pojačao njenu radijaciju. No, desničari, kako se uljuđeno zovu fašisti, već su osmislili koncept po kojem se mrtva djeca Hatidžina, zajedno sa ubijenim suprugom šetkaju po Americi. I kao da to nije po sebi dovoljno zlo, oni daju ovoj paradigmi nastranoj apsolutnu istinitost o kojoj se ne dvoji. “Dabome da su živi, to svi znaju”, e to je prevlađujući fašistički narativ. Pa je tako Vjerica nesrećnica, po njima samo potvrdila “opštu datost”.
Rezervni točak od 200 kila
A zašto postoji ova nakaradna “opšta datost”? Za demontiranje ovoga zla, za početak, trebala bi funkcionisati pravna država, ili preciznije pravne države, a koje bi upravo zbog genocida u Srebrenici trebale uvesti Zakon o zabrani negiranja zločina i genocida. A on ne postoji!
Naprotiv, na negiranju genocida grade se predizborne kampanje, ali se grade i čitavi mitomanski narativi u kojima se laž uz teorije zavjere prevodi u istinu. Pa je onda izvjesnost, u ovom slučaju Vučićeve Srbije, baš izvjesnost afirmativnog gledanja na Vjevericinu misao. Ne zaboravite, Vučić je mentalno i ideološki otpao sa Šešeljeve sise, zadojen je odavno tim totalitarnim fašističkim mlijekom i ne pada mu na pamet da se riješi rezervnog točka od 200 kila i prateće opreme za reparaciju nacionalističkog tkiva.
Ono što imamo sad je iskakanje Vučićeve kerberke Radete u javni eter sa onim što odista misli. Ne samo o Hatidži, ne zavaravajte se. Taj narativ, ako bude do kraja ogoljen, ispričaće vam jednu od najmonstruoznijih priča na svijetu. A ona glasi, jedina je šteta što u Srebrenici nisu pobijeni SVI, jer mrtva usta ne govore. A Hatidža je za života uradila više na istini od mnogobrojnih NVO ubleha. Zato i jeste Hatidža “nezgodacija” i trn u oko svakog srBskog fašiste. I živa i mrtva. Zato i jeste taj bolesni koncept teorije zavjere sklopljen oko nje i njene pobijene familije. Jer, da je nakon genocida ćutala, možda bi joj narečeni srBski fašista poput Radete i priznao da su djeca ubijena. Ovako ne!
Monstruozno je to, ali je dužnost demaskirati zlo. A demaskirati ga i uprijeti prstom u njega jeste pobjeda, ali sliči Pirovoj. Jer, upravo zbog nepostojanja gore navedenog Zakona o zabrani negiranja zločina i genocida, konkretno Vjerici Radeti se neće desiti NIŠTA. Pa je onda u tom svjetlu potpuno infantilno slaviti ukidanje njenog tviter naloga.
Upamtite, iza Vjerice stoje mnoge istomišljeničke vjeverice pod patronatom i zaštitom države Srbije.
Ko je Radeta i zašto znamo sve o njoj?
Što nas dovodi do druge stavke ove anatomije zla. U Srbiji postoje makar pojedinci ili (doduše rijetke) političke partije koje su javno osudile monstruoznost potpredsjednice srbijanske Skupštine. Sa druge strane u entitetu Republika Srpska, osim doslovno par portala, ovu vijest NIKO nije niti prenio. Pa po principu, ono što se nije desilo ne može se niti komentarisati, ovaj entitet opet ugušio u mediokrotetskoj sramoti, tišini i licemjerju.
A tek to ne treba da čudi. Entitet u kojem obitava ideolog SNSD-a, Rajko Vasić, koji priziva na drugi srebrenički genocid je zapravo bašča i plodno tle za hiljade Vjerica Radeta. Pa za boga miloga, sa ovom monstruoznom rečenicom, Radeta bi uzela izbore u Republici Srpskoj. Evo, ko će me demantovati? Niko, jer se niko niti ne bavi Radetom na taj način. Jer se njeno zapišavanje kostiju ubijenih u srebreničkom Genocidu nije ni desilo u RS-u. Jer stanovništvo RS-a ništa ne zna o Vjerici, ali je zato jako sklono da pojasni kako je ista protjerana iz Sarajeva, kako je tamo završila pravo, kako je ova rođena Livanjka, zapravo neshvaćena…
Majku ti jebem, koliko podataka za neobaviještene građane! Pa onda u realnosti rastavljanja fašista na proste faktore, dolazimo do jednostavne spoznaje-svi znaju sve i dabome, svi se slažu sa Radetom:
Jer nije bilo srebreničkog genocid, jer je tamo poneko ubijen, jer su logori, od Prijedora do Foče bili kampovi hotelskog tipa, jer nije protjerano nesrpsko stanovništvo iz gotovo svih gradova u RS-u, nego je samo otišlo zbog Alije, jer nisu uništene gotovo sve džamije, nego ih nikada nije ni bio, jer je bio rat, pa eto jebi ga, nekom se i otelo malo da pobije, ali ništa strašno i vi ste nas…
Eto to je taj narativ!
A Vjerica je samo onaj prvi mungos koji je podigao glavu iz svog brloga, pa su ga naivni tek u julu 2018. detektovali.
I na koncu, možda ne morate znati ko je Vjerica-monstrum, ali morate znati kako funkcioniše sistem koji stvara monstrume i kako funkcioniše sistem koji ignoriše monstrume. O tome se ovdje radi. Pa vam onda neće biti iznenađenje što neke druge Vjerice, sličnih htijenja i nakana uzimaju izbore lopatom.
