Bosanskohercegovački reprezentativci u sjedećoj odbojci vratili su se kući s osvojenom srebrenom medaljom na Svjetskom prvenstvu u Holandiji. Selektor reprezentacije Mirza Hrustemović govorio je za Interview.ba o tome koliko je zadovoljan rezultatima koje su postigli naši reprezentativci, ali i o problemima koji su ih pratili na putu do titule.
BEZ KONKRETNE PODRŠKE „Hrvatski paraolimpijski komitet kada je vidio da su ugrožena prava invalidnog sporta napravili su žalbu prema Strazburu koja je usvojena. Tada sam mu rekao da ako su se vodili pravilnikom iz Hrvatske da su trebali ići do kraja, jer sad bi mi njih trebalo da ih tužimo pa da dobijemo u Strazburu? Ovdje se primjenjuju neka pravila koja ne bi funkcionisala u uređenim sistemima.“
INTERVIEW.BA: U borbi do finala Svjetskog prvenstva u Holandiji savladali ste Irak, Egipat, Poljsku, Rusiju i Brazil, ko je bio najteži protivnik i zašto?
HRUSTEMOVIĆ: Morao bih se osvrnuti na redoslijed pravljenja grupa. Poredak je trebao biti po skupinama sasvim drugačiji gledajući snage reprezentacija. Četiri grupe su bile. Domaćin Holandija imala je pravo biti nosilac jedne grupe. Osim Irana, Brazil i Egipat bili su nosioci grupe. Rezultatski reprezentacije kao što je BiH i Rusija su morali biti nosioci grupa. Samim time Rusija je kao druga u izvlačenju pripala grupi s Iranom, a mi kao reprezentacija grupi u kojoj je Egipat bio nosilac. Ove dvije grupe su se križale što je prouzrokovalo da najkvalitetnije reprezentacije budu u zoni A i D, dok su u B i C bile reprezentacije daleko nižeg rejtinga, tako da su u tim grupama do polufinala došli veoma lako, a BiH je to odvelo da toga smo tvrdo odigrali s reprezentacijom Egipta. Nismo htjeli podcijeniti ovu utakmicu, ali nas je iznenadio njihov kvalitet. Onda smo išli na biti ili ne biti u četvrtfinalu na reprezentaciju Rusije, koja nam je prošle godine na Evropskom prvenstvu u Poreču nanijela poraz. Tako jakog protivnika imati u četvrtfinalu bilo je ili ideš dalje ili se vraćaš kući. Ova utakmica je bila jedna vrsta prekretnice po mom mišljenju jer sigurno bi u slučaju poraza počele putem nezadovoljstava da se dešavaju neke stvari koje bi nanijele štetu konceptu sjedeće odbojke. Utakmica s Rusima je bila veoma bitna maltene u nizu od 1999. godine otkad sam na kormilu reprezentacije BiH mogu je svrstati u jednu od veoma bitnih, pa čak i je u rangu utakmice s Olimpijade u Londonu. Otišli smo dalje u polufinale, misleći da smo prebrodili jake Ruse, a tamo nas je dočekala jedna izuzetno tvrda utakmica s Brazilcima. Htjeli smo u finale s Iranom bez nekog pritiska, međutim Iran je imao jednog igrača koji je 2.47 m visok i svaki put kada on dolazi na mrežu odvoje se tri- četiri poena, bez njega mi i Iran bismo bili tu negdje.
INTERVIEW.BA: Kada ste igrali s Rusima je li postojala dodatna motivacija za revanširaju za neočekivani poraz u polufinalu prošlog Evropskog prvenstva u Poreču?
HRUSTEMOVIĆ: Sigurno jednim dijelom. Nismo navikli gubiti, ali čovjek kada realno sagleda, reprezentaciji Rusije se može samo čestitati na toj utakmici. Rusi su to finale prije finala u Poreču odigrali tako da ne vjerujem da će moći ikada ponoviti takvu utakmicu, što je jednim dijelom pokazalo četvrtfinale u Holandiji. Rezultat je bio 3:1 (25:13 25:20 17:52 25:23) da smo otišli na 2:2 u taj-brejku vjerovatno bi prednost bila na njihovoj strani.
INTERVIEW.BA: Šta je nedostajalo da savladate i Iran, koji segment igre je zakazao najviše?
HRUSTEMOVIĆ: Još od Poreča su počele da se dešavaju neke stvari koje nam nisu išle u prilog. Nismo htjeli to da naglašavamo. Došla su nova strožija pravila. Recimo kod nas u prvoj šestorci imali smo samo jednog minimalca to je bio Asim Medić, a onda su ta nova strožija pravila uradila to da su nam minimalci Mirzet Duran i Safet Alibašić. Morali smo da se zahvalimo jer u ekipi mogu biti samo dva minimalca, a u igri jedan, tu smo ostali bez Medića i bez jednog od dvojice koje sam spomenu prethodno. To nas je malo u smislu kvaliteta bacilo unazad, a onda se desilo da smo međuvremenu ostali bez alternativnog dizač Adnan Kešmer. Iz prve šestorke Čamčar je povrijedio koljeno, pa je bilo pitanje da li operisati ili ne, pa smo ga čuvali do četvrtfinala. Kapiten je slomio prst prije finala pa je igrao pod blokadom tako da je bilo tih svih dešavanja, i onda kada saberemo i oduzmemo, dobro smo živu glavu izvukli!
INTERVIEW.BA: Branili ste zlato osvojeno prije četiri godine u Poljskoj, je li to možda predstavljalo dodatni pritisak?
HRUSTEMOVIĆ: Nije. Poslije te četiri godine svašta se izdešavalo. Više smo i zaboravili da smo svjetski prvaci jer svake godine u tom periodu budu dva evropska i jedno svjetsko prvenstvo, kao i olimpijske igre, tako da s te strane nismo imali neki pritisak da moramo odbraniti svjetsku titulu. Kada pogledamo unazad, dva puta smo bili prvaci Evrope, svijeta i olimpijski pobjednici mislim da se rijetko ko može pohvaliti tim podatkom, barem što se tiče naše države.
INTERVIEW.BA: Srebrena medalja za Bosnu i Hercegovini i veoma dobar rezultat. Koliko ste vi kao kapiten zadovoljni?
HRUSTEMOVIĆ: Zadovoljan sam i prikazanom igrom i motivacijom, mada uvijek ostaje ono da ko izgubi finale nekako bude tužan, a onaj ko se bori za treće mjesto raduje se. Nema razloga da se mi ne radujemo s ovim plasmanom jer kupili smo vrijeme. Pred nama je Evropsko prvenstvo, olimpijada, kvalifikovali smo se za Olimpijske igre u Tokiju. Samo dvije prezentacije ovog svjetskog prvenstva su mogle da dobiju kvalifikaciju i sama ta činjenica govori koliko je bilo bitno biti u finalu, jer osam ekipa učestvuje na olimpijskim igrama. Sjedeća odbojka ima tri igrača iz mlađe kategorije koji su među 12, najverovatnije će upasti još jedan umjesto Kešmera, koji je izgubio status reprezentativca.
INTERVIEW.BA: Kakve su dalje aktivnosti…šta nas to očekuje u narednom periodu u sjedećoj odbojci?
HRUSTEMOVIĆ: Liga kreće u septembru, uvijek se dešavaju neki turniru. Nakon što se liga završi i odigraju se oni turniru koji imaju u našoj državi, pripremat ćemo se za početka evropskog prvenstva gdje ćemo dati maksimalnu minutažu mlađim igračima koje sam naveo.
INTERVIEW.BA: Koliko se novca izdvaja za sjedeću odbojku, da li bi to moglo biti bolje?
HRUSTEMOVIĆ: Ako krenemo od zakonskog osnova Vijeće ministara BiH je donijelo odluku da je Zakon o sportu izjednačen s pravima validnih i invalidnih, i to bi bilo samo pravo koje je važeće na papiru, međutim, u realnom sektoru to nije tako. Kada su Hrvati osvojili četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Poreču ostvarili su zakonsko pravo da svaki mjesec do olimpijskih igara njihovi igrači s tim rezultatom dobijaju po 2.000 kuna, a vjerovatno je taj iznos bio veći za treće, drugo i prvo mjesto. Kada se pravio Zakon o sportu u BiH, pitao sam Salmira Kaplana, koji je bio ministar sporta na federalnom nivou, kojim su se pravilima vodili prilikom donošenjem Zakona? Oni su rekli da su radili na sličan način kao u Hrvatskoj. Međutim, Hrvatski paraolimpijski komitet kada je vidio da su ugrožena prava invalidnog sporta napravili su žalbu prema Strazburu koja je usvojena. Tada sam mu rekao da ako su se vodili pravilnikom iz Hrvatske da su trebali ići do kraja, jer sad bi mi njih trebalo da ih tužimo pa da dobijemo u Strazburu? Ovdje se primjenjuju neka pravila koja ne bi funkcionisala u uređenim sistemima. Opstajemo tako da Kanton Sarajevo maksimalno pomaže kako reprezentaciji tako i klubovima. Vlada FBiH je prije donijela odluku da BH Telecom i Elektroprivreda BiH participiraju godišnje u aktivnostima reprezentacije. Borba je da se pokriju osnovni troškovi. Kada sublimiramo situaciju opstajemo, a da smo uređeni sa zakonima kao što ima Hrvatska i Srbija, da ne idemo dalje, situacija bi bila onakva kakva bi trebala da bude.
INTERVIEW.BA: Koliko ste zadovoljni podrškom građana? Kako bi građani BiH podržali nogometaše da su se vratili s takvim uspjehom?
HRUSTEMOVIĆ: To je nekad malo komplikovano s obzirom na to da mi dugo trajemo. Do građana nije! Da neko hoće da uđe u organizaciju dočeka građani bi se sigurno odazvali, međutim, mi nekada komplikovano odemo i vratimo se. Ne volimo da kukamo i da se žalimo, totalno smo prizemni i bukvalno se snalazimo. U zadnje vrijeme kada se borimo za rezultate vraćamo u kasnim satima, ne možemo da kažemo da odaziv građana ne bi konkretan, a možda i mi bježimo od te organizacije.
