Dragan Čović ide u Rusiju da navija za Hrvatsku o trošku BIH građana. Tačno da nas nema, trebalo bi nas izmisliti!
Piše: Dragan Bursać za Interview.ba
Jer eto, Draganu se namjestilo «smrtno neodložno» pa mora posjetiti Rusku Federaciji između 25 i 27. juna, baš u terminu kada hrvatska reprezentacija igra s Islandom, vjerovatno odlučujuću utakmicu za nastavak Svjetskog prvenstva.
Džoker čerupaj građane
Kako zgodno! Kakva slučajnost. Pa nije imenjak, jadni kriv što se to tako natrefilo. A kako otići na utakmicu, pardon u «smrtno ozbiljnu diplomatsku posjetu»? Kao što rekoh, tu je džoker čerupaj građane. Pa je tako u dokumentima Službe za protokol i ceremonijal navedeno da se radi o službenoj posjeti člana Predsjedništva. Jakako nego službenoj, neće se čovjek iz svog džepa bahatiti. Imate li vi pojma rajo, koliko su cijene otišle gore zbog Mundijala u Rusiji.
Nego, sve ovo pišem dok gledam krajolike čuvenog Kantona 10, Čovićevog ljutog uporišta, izbrisanog natalitetnog područja ili jednostavnije rečeno vukojebine.
Gledam tako ova prostranstva od Drvara preko Grahova, Kupresa i Glamoča do Livna. Pa tu se, ljudi moji, u kolo mogu uhvatiti Tokio sa Šangajem i zbirnih 50 miliona stanovnika, a da se nikada ne sretnu. A u nas ne možeš sastaviti 10 hiljada ljudi. Staro, škrbavo, kljakasto, usamljeno…Tutnje vjetrovi kroz ova polja, lijepo da dobijete napad agorafobije. Zaustavi me policajac, neće ništa, ni mita, niti mi provjerava dokumenta, kaže dosadno mu. Na moju površnu konstataciju kako je malo zajebano ići autom kroz ova prostranstva, nema ljudi, ali eto malo je sigurnije kada se uđe u neki od pobrojanih gradića, upita me zašto je sigurnije? Velim, ima ljudi, neko će mi pomoći oko probušene gume ili će mi dati čašu vode.
Neće, nema ni tamo nikoga, odbrusi suvo policajac naslonjen na škodu. Nema u tim selima i kasabama nikoga.
Vozim se dalje, gledam kuće, šta kuće, škrbave komade betona, tenkovskim granatama izrovane. Na svakoj drugoj piše «Za dom spremni». Kuće nisu za dom spremne. Nisu ni za kurac, iskren da budem. Ruine stoje, zijaju i ruže prelijep krajolik. Čega se kod dotaknemo, sjebemo, mislim u sebi i za sebe.
Pa se ošinem pitanjem je l’ ovaj zadnji rat vođen za teritoriju ili ljudstvo?
Eto vam teritorije veliki Srbi, Hrvati i Bošnjaci, pa se jebite do besvijesti! Imate teritorije za šest naroda po deset milona stanovnika. Minimum! A šta, nema vas, izumirete, jede vas kuga bjela? Kažete zajebalo vas rukovodstvo koje vas je tjeralo da kosti ostavljate po vukojebinama? Aha! Pa da, sve je jasno!
Bjelotehnički rat
Nije ovaj rat zadnji vođen za nekakvo održanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta. A jok. Ovo je bio rat za bijelu tehniku male kućanske aparate. Razmislite samo malo. U zadnjem našem divljačkom klanju ubijeno je ili nestalo oko 100 hiljada ljudi. Ne znam da je uništeno stotinjak veš mašina, televizora ni toliko. Videorekorder sve i jedan preživio. Kažete vaš nije? Pogledajte malo bolje kod komšije. Ma sigurno vam ga je pripazio dok ste bili na «nagradnom odsustvu».
Ovaj rat je pored bjelotehničkog imao i socijalni karakter. Trebalo je «socijalno» prevesti pojedine portire, švercere i ine kroz tranzicijsku baru u današnje milionere i trebalo je dvadesetak familija učiniti mentalnim i gruntovnim vlasnicima zemlje. Nisu to posve pametne porodice, niti su im potomci neki svijetli kraljevići. Jedan je, eto bio čuvar trezora u ratnom periodu, drugi je držao nešto malo robova u svojoj fabrici, a treći se bavio švercom cigaretama. Pa su opet tri najmoćnija čovjeka zemlje naše.
Nego, zašto se ono ratovalo još?
Izvinjavam se svim patriJotama koji iskreno vele kako je branjen ustavni poredak Bosne i Hercegovine u zadnjem ratu. Možebitno je ponegdje i branjen, ali obranjen nije sigurno. Pa garanti mira su nam dvije zemlje koje su izvršile agresiju na BiH. (sic!)
Drvar bez Tita, a Grahovo bez Bosne
I evo, o tome nam svjedoči taj famozni Kanton 10, ma najbosanskija oblast u zemlji. Ovdje sa svake kuće visi šaho…, ovaj zastava BIH, konvertibilna marka je jedino sredstvo plaćanja, BIH pasoš jedina putovnica, Dragan Čović, vlasnik ljudi i nekretnina najveći bosanski unitarista. Ne treba trošiti riječi o 100% povratku stanovništva…Dabome, veze ovo nema sa Bosnom i Hercegovinom. Bosanskije i Hercegovačkije se čovjek osjeća u Zagrebu nego u Bosanskom Grahovu, koje više i nije bosansko. Kao što je i od Drvara Tito pobjegao. Pa više je Bosanaca i Hercegovaca i Zagrebu, nego u Grahovu i Drvaru. U Grahovu i Drvaru, naime, nema nikoga i ničega. Nema niti onih veš mašina, niti videorekordera.
Pa za sve naivne ili da ne upotrijebim grublju riječ, dakle za sve koji su branili ili misle da se ratom branio famozni ustavno-pravni poredak, od srca želim da navrate u Kupres, Drvar, Grahovo, Glamoč…Ako je igdje unižena BIH, ako je igdje srušen ustavno-pravni poredak ove zemlje, to je onda u Kantonu 10.
Vozim se tako i opet mi u mislima Dragan Čović, koji za vaše novce, vas rajo koja plaća sve moguće i nemoguće kmetije ide da se bahati na Mundijal. Nema tu vaše zemlje, nema tu vašeg sastava, ali takva vam sudbina u ustavno-pravnom poretku BiH, koji ste vi branili.
Ništa, drugovi-gospodo, glasajte za njih tako škrbavi, stari i usamljeni. Baš je lijepo vidjeti kako priroda preuzima ljudskih ruku pogan po poljima našim. Zajebano malo ako pukne guma, ali krajolik, a tek vazduh, milina jedna!
Svima nama treba jedno kolektivno mašinsko pranje. Od nas samih prvo. Ostalo će doći po sebi.
