BiH je u skladu sa Ugovorom o energetskoj zajednici preuzela određene obaveze u oblasti energetike (električna energija, gas, životna sredina, obnovljivi izvori energije, energetska efikasnost). Međutim, dosta toga je ostalo neriješeno i ponekad se čini da država ne pristupa toliko ozbiljno problemima koji ugrožavaju životnu sredinu. Trenutno, EU pruža pomoć za izradu propisa u oblasti enetgetske efikasnosti, te ulaže stalne napore, pod uslovom postojanja političke volje, za usklađivanje postojećih propisa sa najboljom praksom u EU te izradu državne strategije za energetiku i zakona o gasu. BiH znatno kasni u izvršavanju svojih obaveza i rješavanju problema kada su u pitanju oblasti životne sredine i klimatskih promjena, koje su bitne za svakog građana, ali i koje nam omogućavaju da budemo korak bliže Evropskoj Uniji. Koliko su obnovljivi izvori energije bitni za zdravlje građana, ali i za ekonomski rast države kao i sa kojim se problemima suočava BiH za interview.ba govori direktor REIC-a Vedad Suljić.
RUDNICI SU NAJVEĆI DUŽNICI ZA PIO/MIO „Sve to dovodi da je energija iz ovih izvora jeftinija, ali ovakav način nije održiv i on sigurno neće trajati dugo. S jedne strane tu su pritisci Energetske Zajednice (čiji je BiH osnivač i član), te s druge strane tržišni uslovi. Tržište je jedini sud koji će reći ko može ostati u ovoj tržišnoj utakmici, zatim sve prognoze, sva saznanja i istraživanja ukazuju na to da će obnovljivi izvori energije pobijediti ovu utakmicu.“
INTERVIEW.BA: Zašto je energetska strategija bitna za BiH i njeno stanovništvo?
SULJIĆ: Energetika je jedan od važnijih privrednih sektora naše države, značajno doprinosi bruto domaćem proizvodu, te upošljava direktno desetine hiljada radnika, a indirektno još više. Bosna i Hercegovina energiju značajnim dijelom dobiva iz fosilnih goriva, iako smo u tom segmentu uspješniji od nekih razvijenih zemalja. Međutim, naša velika energetska postrojenja, prije svega termoelektrane na ugalj, se nalaze na raskrsnici. Jedan put vodi ka obnovi i/ili izgradnji novih termoenergetskih postrojenja, a drugi se odnosi na snažnije oslanjanje na obnovljive izvore energije. I jedno i drugo valja platiti. Ali, ako odaberemo prvi put to znači da smo u koliziji se politikom Evropske Unije, dakle one kuće u koju težimo ući. Nadalje BiH je od marta 2016. godine potpisnik Pariškog sporazuma, koji također predviđa postepeno isključivanje termoelektrana iz upotrebe. Kada je riječ o energiji građani su ti koji na kraju krajeva plaćaju, investiraju, (ne)sarađuju, (ne)prihvataju, (ne)profitiraju i na kraju troše tu energiju. Dakle, građani su ti koji će osjetiti promjene kakve god one bile, tj. odrazit će se na njihov kvalitet življenja. Iz ovog razloga unaprijeđnje kvaliteta življenja građana treba biti osnovni cilj energetske strategije, a sve ostalo su samo alati na tom putu.
INTERVIEW.BA: Zašto BiH nije ozbiljno pristupila izradi strategije?
SULJIĆ: Svi političari ističu da je energetika stub razvoja, da bez nje nema napretka itd. Sa tim dijelom konstatacije se slažem, ali zašto država kojoj je taj sektor toliko bitan nije izdvojila vlastita sredstva i ista uložila u izradu strategije. To bi omogućilo značajniji angažman domaćih eksperata, koji bi ako ništa zdušnije i emotivnije uradili strategiju, jer ipak je pravimo za sebe i njome krojimo jedan segment vlastite budućnosti. Umjesto toga novac je obezbijeđen od Ambasade Velike Britanije koja je angažovala PWC, odnosno firmu iz Velike Britanije. Uz dužno poštovanje prema ovoj kući i angažovanim ekspertima, strategija nije urađena kako je javnost očekivala (prije svega Akademija). Strategija je urađena za vrlo kratko vrijeme i uglavnom se radilo sa radnim grupama koje su činile vladine institucije. Sve ovo je dovelo do toga da strategija obiluje faktološkim i konceptualnim pogreškama u pojedinim segmentima, što je rezultat korištenja studija i izvještaja starijih više od deset godina i sl.. Mi smo ukazivali na ove stvari, organizovali sastanke sa PWC-om, razgovarali sa državnim institucijama, sa EU Delegacijom u BiH, organizovali okrugle stolove i sl. Međutim, strategija je data u dalju proceduru bez organizacije bilo kakve javne rasprave i uključivanje drugih aktera koji nisu učestvovali u njenoj izradi (akademija, nevladin sektor, eksperti, privreda i dr.) već je samo objavljena na web stranici ministarstava. Sve ovo izaziva nezadovoljstvo i gnjev javnosti da se jedan tako bitan dokument izradio, prije svega, na netransparentan način.
INTERVIEW.BA: Koju su strateški prioriteti za energetski sektor definisani Strategijom i šta je budućnost bh. energetike?
SULJIĆ: U proteklom periodu su izrađene entitetske strategije (za FBiH nova, za RS ažurirana) i okvirna državna strategija. Niti jedna od njih nije eksplicitna kojim putem ići, već definiše moguće pravce razvoja sektora energetike. Imajući u vidu ovakav pristup ne može se reći da ćemo imati jasnu viziju čak i kad se usvoje ovi dokumenti. S te strane mi smo i sada i nakon usvajanja ovih dokumenata na istom, tj. lutamo. Postoji veliki lobij na strani fosilnih goriva (ugalj, plin i nafta) da strategija i dalje bude oslonjena na ove energente, dok s druge strane postoji lobij da se BiH okrene ka obnovljivim izvorima energije. Sva globalna dešavanja i strategije EU i njenih članica ukazuju na snažno oslanjanje na obnovljive izvore energije. Primjera radi mnoge zemlje članice EU daju i dalje subvencije za termoelektrane, ali da bi se one ugasile. S druge strane i naša država daje subvencije da bi one rasle. Dakle, i jedni i drugi dajemo subvencije za termoelektrane samo što zemlje EU finansiraju njihovo zatvaranje, a mi njihovo življenje. Vjerovanja sam da će obnovljivi izvori energije biti dugoročna budućnost naše države, jer s njima stvaramo nove vrijednosti koje mogu doprinijeti ekonomskom rastu države.
INTERVIEW.BA: Energetski zaokret i zaštita okoliša često se prezentuju kao teret umjesto kao mogućnost za ekonomski razvoj jedne zemlje. BiH na putu je za EU koja ima izrazito visoke okolinske standarde. Možemo li se ovako približiti Evropskoj porodici?
SULJIĆ: Energetski zaokret ide ruku uz ruku sa zaštitom okoliša i to je jedini ispravan način. Ovo je iz razloga što ovakav pristup omogućava sinergijske efekte koji zajedno daju veće koristi za društvo. Danas ova perspektiva djeluje skupa i ona zaista jeste, ali to ima svoje opravdanje. Postojeće tehnologije koje koriste fosilna goriva imaju dug vijek eksploatacije i one su dobrim dijelom ili u cijelosti amortizovani. Zatim su se ove tehnologije duže istraživale i kriva učenja je u ovom trenutku na njihovoj strani, a povrh svega država ih snažno subvencionira, bilo javno ili putem skrivenih subvencija. Najbolji primjer su vam rudnici koji su najveći dužnici za PIO/MIO. Sve to dovodi da je energija iz ovih izvora jeftinija, ali ovakav način nije održiv i on sigurno neće trajati dugo. S jedne strane tu su pritisci Energetske Zajednice (čiji je BiH osnivač i član), te s druge strane tržišni uslovi. Tržište je jedini sud koji će reći ko može ostati u ovoj tržišnoj utakmici, zatim sve prognoze, sva saznanja i istraživanja ukazuju na to da će obnovljivi izvori energije pobijediti ovu utakmicu. Do prije deset godina za isplativost postrojenja koji koriste sunčevu energiju je bila neophodna cijena od cca 1 KM/kWh, dok je ona danas cca 0,08 KM/kWh. Mnoge tehnologije, a prije svega one koje koriste sunčevu energiju, energiju vjetra i biomasa imaju tendenciju pada troškova ulaganja i održavanja, što poboljšava njihovu isplativost. Djelatnostima koje su oslonjene na fosilna goriva biće potrebni novi, inovativni, modeli biznisa. Uzmite u obzir da jedna od najvećih naftnih kompanija – Shell, ima strategiju po kojoj će do 2100 svega 20ak% svog biznisa zasnivati na nafti i plinu, a ostalo na obnovljivim izvorima energije. Drugi primjer promjene i adaptacije biznisa su Telekom operateri koji su prošli i prolaze jednu tranziciju u kojoj je internet značajno uzdrmao njihov osnovni biznis, a to su usluge zvanja i slanja kratkih poruka. Danas telekomi nude usluge gledanja televizije, slušanja radija, surfanja internetom itd., tj. adaptirali su se i kreirali nove vrijednosti i nova tržišta. Na isti način će se trebati ponašati termoelektrane, samo što je za promjenu njihove djelatnosti potrebno znatno više godina, a prije svega volje. Planiranje energetike na duži period od političkog mandata može omogućiti našoj državi da uhvatimo korak sa Evropom, te na taj način i naša ostala privreda bude konkurentna na tržištu EU.
