Pisati o izborima, lokaciji Dodikove kancelarije ili novoj korupcijskoj aferi ovog petka? Novom EU upitniku, starim odgovorima novih lidera ili možda akcizama? Odlučno NE, iako nije 1948., kaže vaša kolumnistica i konačno stavlja pravo pitanje na agendu: Imamo li mi, udate žene, pravo na romantiku? Ili je za nas pravo na romantiku isto kao priča o ljudskim pravima “Sejdić i Finci” – postoji na papiru, ali je niko ne provodi u praksi.
Piše: Dženana Alađuz za Interview.ba
Šta je to i ima li danas romantike za jednu običnu, prosječnu, udatu ženu?
Kad se pojavila pjesma “Romantika” od Elementala sve sam gledala preko ramena gdje je onaj moj najdraži. Posebno kad pjevušim
“Teško je glumit manire fine,
Samo brijem kak da te skinem, tako si…mmm…dobar!”
I pored najbolje volje, a vjerujte album s vjenčanja držim pored uzglavlja ko Bibliju, ne mogu garantovati da sam samo i jedino na najdražeg mislila. Kako ga skidam i govorim mmmm…Ocu moje dvoje djece? Nosiocu kredita? Nakon svega što sam se nagledala za ovih 20 najtežih godina!! Uostalom on ima 43 godine. Otkad ja maštam o ljudima u 5toj deceniji života?
Najbolje je da krenem od definicije romantike, kako bih postavila neke realne parametre.
Lijep dan i boravak u prirodi udvoje? Ok..evo, zamišljam. I odmah sam u problemu: kod nas je priroda neprijatelj čovjeka. Mine ili otpad, biraj! A da ne spominjem što je puna nekih životinja koje smatraju da je to njihovo. Nije jednom se neka krava zaobadala prema nama dok smo misleći da smo u američkom filmu krenuli bosonogi da tražimo neku livadicu…
Bazen u dvoje? Jakuzzi? Ma ni govora. Nema tog bazena ili jakuzzija u Sarajevu u kojem sam bila, a da lakat do nas nije bila nečija mama ili daidžinica koja iznimno dobro vidi i u poznim godinama. Znate onaj tip žene koja nikad ne trepće dok gleda u vas.
Šetanje s rukom u ruci? Ne znam šta bih vam rekla na to. Mislim nemam dovoljno ruku za to, jedna je na mobitelu a druga davi jednog od potomaka kako bi spriječila da podleti pod auto. Mislite šetnja bez potomaka? Ma dajte molim vas…
Cvijeće kao iznenađenje? Zašto? Šta si skrivio? pitanja su koja se prirodno nameću. I svojom prirodom ubijaju svaku romantiku…
Večera za dvoje? U posljednje vrijeme fatam sebe kako gledam svaki jelovnik kao da mi je neprijatelj. Pasta s paradajzom 13 maraka. 13 MARAKA!!! Obična pasta koju umute? Postala sam, moja žalosti, kao ona majka iz Kustinog filma što je čitavu vožnju taksijem prekukala jer je umjesto taksi mogla platiti školjku jaja djeci…
Ako je definicija romantike “Sklonost nestvarnim sadržajima, sanjarenju i maštanju”, onda bolje da se razvedem odmah. Šta je to u bračnom životu jedne prosječne žene što nudi, što otvara vrata nesvakidašnjem bez velike opasnosti po taj isti bračni život?
Kad da sanjarimo – možda dok kuhamo pitu u jebenih 11 sati uveče znajući da će je poderati u roku od 3 minuta.
Nestvarni sadržaj? Jeste da je svaki prošireni porodični ručak veoma sličan prizoru iz Markezovog Makonda gdje se bake smanjuju na veličinu lopte a sva djeca nose ista imena…
Ali najpogubnija je vjerujem Mašta. Nakon svih bolesti grla, krajnika, proljeva, besparice, poljubaca krišom i javno datih, loših majstora, hemoroida, noći punih šutnje dok se grlimo kao brodolomnici, manje i najveće sreće…koje jedan običan, prosječan par prolazi, imamo li petlje maštati? Jer mašta je najveći neprijatelj bilo kojeg Sistema, pa i onog bračnog.
Šta nam preostaje? Koji dio dana, noći, koja aktivnost i gdje? Odgovore, dobri ljudi, šaljite na redakciju…
