Stomatolog, glumac, TV i radio voditelj, humanista. Sve ove riječi, niti jedna manje i niti jedna više, opisuju Almira Ćehajića Batka. Za Interview.ba, Batko je, iz jednog drugačijeg ugla, govorio o stanju u Bosni i Hercegovini, o bh. političarima ali i o njegovoj eventualnoj kandidaturi za člana Predsjedništva BiH.
PREDSJEDNIČE, IDEŠ LI S NAMA? „Ja bih tražio mandat od godinu dana. To ne bi bila nikakva diktatura, ali bi se taj mandat poštovao. Znači za tu godinu dana odluke predsjednika bile bi usuglašen i sprovedene. Znam da bi ova država za godinu dana bila uvažavana i da bi imala dobre komšije, te da se ne bi svađali oko raznih budalaština. BiH bi za kratko vrijeme bila jedna od najdivnijih i najboljih zemalja na svijetu. Ja sam predsjednik Djevičanskih ostrva BiH i volio bih da ljudi vide naše rezultate.”
INTERVIEW.BA: Bili ste u stranci Kokuza, ovo je izborna godina, hoćete li se kandidovati za Predsjedništvo BiH?
BATKO: Nisam se nikada kandidovao za člana Predsjedništva BiH, niti ću. Jedino članstvo koje sam imao u životu bilo je u fudbalskom klubu Željezničar. Roditelji su me učlanili dan poslije nego što sam se rodio. Kad sam dobio ime 28. septembra 1962. godine tog časa sam postao član Želje. Kandidovao bih se za člana Predsjedništva BiH da je ova država malo uređenija, te da ima jednog predsjednika i da to nije po nacionalnom ključu. Kad se kandiduješ u ovoj državi sve je napravljeno da se već kandiduješ po nacionalnom ključu, ti se ne možeš kandidovati kao čovjek, kao građanin, nego se moraš kandidovati u ime nekog naroda, a to je pogrešno. Stranka Kokuza je jedna genijalna priča, koja je nastala u radio-emisiji i ja sam je nazvao tako. Šalili smo se sve do momenta dok nismo vidjeli stotine ljudi ispred zgrade radija koji su govorili predsjedniče ideš li s nama. Stranka je završila u dugovima, jer za izlaske na izbore treba deset do dvadeset hiljada. Nije imala za kafu i kiflu, a za promidžbu je dobila više od 50.000 glasova u ovoj državi. Izborni zakon u ovoj državi treba promijeniti, ali dajte meni da ja predložim izmjene, a ne još crnje, nacionalnije i tako dalje. Ovo je država konstitutivnih naroda, ali ja pozivam sve konstitutivne narode da kažu da li im je lijepo u ovoj državi? Dakle, nikada se ne bih kandidovao u ime nekog naroda, ne zato što ne poštujem tu priču, nego zato što će jednom doći dan kad će ljudi shvatiti da je građanin, njegova sigurnost, priča i individualna sreća, zapravo sreća svih ljudi koji žive.
INTERVIEW.BA: Možete li se zamisliti kao predsjednika i koja bi bila vaša prva odluka?
BATKO: Mogu se zamisliti kao predsjednika. Ja bih tražio mandat od godinu dana. To ne bi bila nikakva diktatura, ali bi se taj mandat poštovao. Znači za tu godinu dana odluke predsjednika bile bi usuglašen i sprovedene. Znam da bi ova država za godinu dana bila uvažavana i da bi imala dobre komšije, te da se ne bi svađali oko raznih budalaština. BiH bi za kratko vrijeme bila jedna od najdivnijih i najboljih zemalja na svijetu. Ja sam predsjednik Djevičanskih ostrva BiH i volio bih da ljudi vide naše rezultate, naš odnos između Hrvata, Srba i Bošnjaka. Da vide naše akcije koje su u vezi sa svim narodima i narodnostima i da vide naš stav i poštovanje. Mi smo poštovaniji van granica naše države, nego u njoj.
INTERVIEW.BA: Ostanimo za trenutak u Predsjedništvu BiH. Da ste član Predsjedništva, koga biste prvog posjetili? Erdogana, Vučića ili Kolindu?
BATKO: Ne bih išao Erdoganu, imamo mi ovdje hvala Bogu toliko Turaka. Na TV-u ne možeš program okrenuti, a da nema njihovih serija. Turci nam snimaju seriju o Aliji Izetbegoviću. Smatram da smo mi sposobni snimiti seriju.
Ne bih išao u Brisel, niti bih otišao na sve te destinacije gdje bi se nacionalno žalio i isplakivao na grudima, nego bih pozvao bukvalno nesvrstane.
BiH treba biti jedna divna i otvorena država u kojoj bi dali šansu našoj proizvodnji, stočarstvu, poljoprivredi itd. Ne bih se ponašao kao babo Atif kome je dosadila politika i koji je otišao, pa će se vratiti kad mu bude čejf. Ja bih napravio najgostoprimljiviju državu koja bi u turizmu bila najbolja i pozvao bih sve te važne likove da dođu u Sarajevo, Banja Luku i Mostar, pa da zajedno prođemo priču. Kad ova država doživi da predsjednik Predsjedništva BiH bilo koje nacionalnosti ode u druge gradove i primi ove visoke političare onda će ona biti sretna.
INTERVIEW.BA: Da ste član Predsjedništva BiH da li biste primili Kurza?
BATKO: Prvo bi premijera Sebastian Kurza primio/la premijer/ka BiH. Sanjam o državi u kojoj bi ministrica vanjskih poslova bila Amra Silajdžić, a Svetlana Cenić premijerka. Ja ne govorim sada u političkom smislu, nego u stručnom, treba nam niz žena koje nikada ne bi pozivale na rat, koje su stručne, pametne i reprezentativne. Postavio bih na funkciju one koji/e stvarno znaju govoriti jezike, a ne da idu s 15 prevodilaca.
Primio bih Kurza zbog ove države sto hiljada puta. Trebali bi da primimo Sebastina Kurza. Mi kao država, nas tri i pol miliona svako večer u sedam i pola osam primamo Kurza, nesvjesno, od naših političara.
INTERVIEW.BA: Hajmo sada iz Predsjedništva BiH na Djevičanska ostrva. Imamo kolegicu u redakciji koja vas pasionirano prati svako jutro i ispričala nam je kako joj je neobično da jedan dan ugostite gosta iz domena politike, a onda o njemu ili njoj govorite da je međed. Međutim, on/ona se opet odazovu Vašem pozivu za gostovanje, kako to postižete?
BATKO: Definitivno smatram da s čovjekom nešto nije u redu ako se odluči baviti politkom. Ljude političare prepoznaješ u prvom razredu osnovne škole. Oni nisu raja i ne dijele užinu. Moram reći da jedan manji broj ljudi nisu klasični političari. Oni shvate da jedino kroz politiku mogu pomoći, pa se krenu baviti politikom i odmah prestanu, primjer su glumci, sportisti i neki likovi koji se bave svim i svačim drugim. Ti moraš biti potpuno jedan drugi mentalni sklop da bi se bavio politikom.
Gosta iz domena politike opet uspijevam dovesti u emisiju zato što znamo i on i ja da je on međed.
Iz najveće pristojnosti prema gostu, kad ti dođe u kuću, moraš se ponašati ljubazno, ali mu ne podilaziš, nego ga pitaš ono što bi ga pitao na rođendanu ili nekom skroz opuštenom mjestu. Definitivno ne mogu shvatiti ljude koji nemaju empatiju i način da shvate da nije BiH Sarajevo, Mostar i Banja Luka, nego da ima puno divnih manjih mjesta i sela, kako ih oni nazivaju vukojebinama odakle su i došli. Moji razgovori iza kamere s bilo kim nisu ništa drugačiji, potpuno su isti. Ljudi dolaze u moju emisiju zato što pokušavaju da kažu nešto što nikada u nekim intervjuima ne bi rekli.
INTERVIEW.BA: U Pressingu ste govorili o tome kako su vam ljudi u jednom periodu života okrenuli leđa, prvo vlast, pa svi ostali. Kako vas danas ljudi gledaju?
BATKO: Svi ljudi u ovoj državi su zaista divni i tu nema dvojbe. Bitno je šta izvučeš iz čovjeka i na koji način. Svako se može pretvoriti u zvijer za pet minuta ako sagovornik ili neka društvena pojava izvuče iz njega sve najgore. Dakle, mi imamo svoju dobru i lošu stranu. Ja sam milion puta slušao o sebi najcrnje i najgore stvari od ljudi koje nikad nisam sreo u životu, s kojim nisam imao prostora da progovorim nijednu riječ, ne u svoju odbranu, nego sam htio da ih pitam zašto to rade, zašto su takvi? S druge strane ima armija ljudi iz kojih se moji postupci i moja priča izvlači, ono što je u stvari najbolja priča na svijetu, a to je biti čovjek! Mi ponekad u ovom surovom društvu zaboravljamo da smo ljudi. Ne postoji više nijedna stvar na ovom svijetu koja nije oblačena, nijedan intervju koji se neće pojaviti i reći najcrnje stvari o svijetu. Siguran sam da trebamo biti prije svega dobri ljudi. Ja se znam naljutiti, pa svako od nas zna, hiljadu puta sebe preispitam za stvari koje sam loše uradio svjesno ili nesvjesno. Ne treba veličati stvari koje si uradio dobro, uradi ih sutra i podstakni ostale ljude da urade tako dobre stvari.
INTERVIEW.BA: Dosta humanitarnih akcija u BiH popraćeno je negativnim komentarima. Vi ste humanitarac, jeste li imali negativnih iskustava?
BATKO: Jesam. Sve je to lopovluk, jedna strašna priča, interes i otimanje od jadnog svijeta. Sve je to napravljeno da se ljudi na jadan način obmanu, da se izvuče od njih korist. Znam ga ja, on je ovakav, on je onakav itd. Mi nismo bili u priči u vezi s malim Arslanom zato što se mi nikada ne namećemo. Mišljenja sam da naša organizacija i svi ovi ljudi nisu jedini koji u određenom momentu staju u odbranu djece i odraslih, pa bilo bi apsurdno da jesmo. Ja sam bio ponosan na akciju za Arslana, ali sam bio šokiran da se njegova majka jučer morala pravdati kako je armija ljudi pomogla, a s druge strane postojali su tu i zli komentara da ona krade novac. Ako neko nešto uradi za tebe, to ne znači da može kupiti tvoj život. Ove zle priče iniciraju oni koji su najmanje pomogli.
Ko misli da je lako organizovati ove akcije neka on pokuša. Toliko je onih zvijezda koje su izašle poslije oseke i koje će sunce spržiti. Uzmite vi jednu zvijezdu, pa je vratite u more. Bilo je puno loših iskustava kada su u pitanju humanitarne akcije, ali zašto se ne okrenemo i pogledamo ljude koji su sada dobro i klince koji su zdravi i idu u školu, to je pobjeda! Zato ostavite majku da ostane uz svoje dijete, ostavite našu organizaciju i sve ove koji pomažu ili izađite i pokušajte biti čovjek.
