Glumica, kolumnistica, humanitarka i majka. Sve ove riječi, niti jedna manje i niti jedna više, opisuju Vedranu Seksan. Upravo zbog toga, ona je žena koja se užasava stereotipa, otvorena je te potpuno svjesna sebe i okoline. U inspirativnom intervjuu za interview.ba Vedrana Seksan je govorila o sebi, svojoj porodici, položaju žena i društvenoj tradiciji koja nam navodno donosi sreću.
GDJE JE OVDJE SREĆA? “Često slušam o tome kako smo mi, srećom, još uvijek uspjeli sačuvati porodicu i tradicionalnu ulogu žene u njoj. Digresija – moram reći da kad se okrenem oko sebe, pitam se gdje je u ovome u čemu živimo sreća. Na stranu što se pojam porodice promijenio i mijenja se, ali se uvijek naježim na pominjane društvene tradicije generalno, a ove koja se tiče žena posebno. Tradicionalnu i najvažniju ulogu žene kao stuba kuće i porodice. Sve ostalo, valjda, vodi u raspad porodice i, konsekventno, raspad društva”.
INTERVIEW.BA: U jednom od Vaših tekstova ste napisali da ste se kao djevojčica najviše divili onim vršnjakinjama koje su se znale tući i koje su mogle prebiti bilo kojeg dječaka, a da ste se kao žena divili jakim ženama. Čemu se divite danas i jeste li žena kakva ste kroz život željeli postati?
SEKSAN: Pa, radim na tome. Izbjegavam svođenje računice, nemam univerzalni model kakva bih trebala biti, trudim se da slušam sebe i budem otvorena da mijenjam ono što shvatim da treba mijenjati, ma kako to bilo bolno ili teško. Uvijek se divim i ženama i muškarcima koji, ne ponižavajući nikoga, poštuju sebe.
INTERVIEW.BA: Šta Vam je prioritet – profesionalni ili privatni život?
SEKSAN: Teško mi je to dvoje stavljati na vagu. I jedno i drugo sam ja. Ali je mit da je u svakom trenutku moguće imati oboje i da je u svakom trenutku oboje jednako.
INTERVIEW.BA: Šta mislite o ženama u BiH? Mislite li da bi trebale biti, više ili manje, majke i supruge ili pak, manje ili više, predsjednice države, načelnice općina, direktorice kompanija?
SEKSAN: Morale bi moći biti šta god požele. I morale bi imati pravo da se predomisle. Često slušam o tome kako smo mi, srećom, još uvijek uspjeli sačuvati porodicu i tradicionalnu ulogu žene u njoj. Digresija – moram reći da kad se okrenem oko sebe, pitam se gdje je u ovome u čemu živimo sreća. Na stranu što se pojam porodice promijenio i mijenja se, ali se uvijek naježim na pominjane društvene tradicije generalno, a ove koja se tiče žena posebno. Tradicionalnu i najvažniju ulogu žene kao stuba kuće i porodice. Sve ostalo, valjda, vodi u raspad porodice i, konsekventno, raspad društva. Opasno je, licemjerno i tužno to “ili – ili”.
Vjerujem u potpuno ostvarene žene koje su odabrale da budu domaćice, supruge i majke i sretne su u tome, kao što vjerujem u potpuno ostvarene žene koje su odbrale da ne budu majke ili supruge nego su se profesionalno pronašle, ili one koje su i jedno i drugo.
Ne vjerujem u tradicionalne uloge. Užasavam ih se. Vjerujem u pravo na izbor.
INTERVIEW.BA: Vi ste novinarka, kolumnistica, glumica i majka. Kako odgajate svoju kćerku?
SEKSAN: Voljela bih reći isto kao i sina. Ali nije tako. Jer dok njega učim da bude dio tima i da je važno učestvovati, njoj sam uvijek govorila da se ne boji biti solista i da je bitno pobijediti. Možda zato jer znam da će ih život ovdje učiti drugačije. Oboje učim da misle svojom, a ne mojom ili nečijom glavom, da donose vlastite odluke, prave svoje izbore uz obavezno upozorenje da se svaki izbor i odluka plaćaju. I da moraju biti spremni na to da su neke cijene jako visoke. I uvijek imam na pameti rečenicu da djeca ne poslušaju uvijek ono što govorite, ali uvijek ponavljaju ono što radite.
INTERVIEW.BA: Pored svega, nađete nekako vremena i za volontiranje. Biblioteka za slijepa i slabovidna lica u BiH predložila Vas je 2015. godine za Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva i obrazožila to tvrdnjom da cijelu deceniju dolazite u biblioteku i čitate knjige slijepim i slabovidnim osobama. Pomažete onima koje je država zaboravila?
SEKSAN: U cijeloj toj priči oko Biblioteke za mene je uvijek suština bio bahati odnos države prema jednoj instituciji kulture. Apsurd njene uhvaćenosti u sivu zonu kafkijanskih zakona Dejtonskog ustava. Potpuno ignorisanje njene važnosti, što je sudbina koju dijeli sa još šest institucija kulture od državnog značaja, ali i svim kulturnim institucijama čija bitnost počinje i prestaje dijeljenjem po političkom ili nacionalnom ključu. Po sudbini tih institucija, ako već ne po svemu drugom, jasno je kakva je ovo država.
Svi smo kao ljudi potpuno obespravljeni, iako su svim nivoima vlasti puna usta priče o jednakosti svih građana. Uzeto nam je građansko i svako drugo dostojanstvo, generalno.
Ali je populacija slijepih osoba ovakvom nebrigom dodatno ponižena. Rad svih nas volontera, jer ja tu nikako nisam jedina osoba, valjda je pokušaj da se, u okviru svojih mogućnosti, borimo za to da ne živimo u društvu poniženih.
INTERVIEW.BA: Na šta ste u svom životu najviše ponosni, profesionalno ali i privatno?
SEKSAN: Do sad sam ustala svaki put poslije pada. I na pad gledala kao na nešto korisno.
ZAMISLI 2018!
INTERVIEW.BA: Hajmo zamisliti 2018. godinu i rezultate izbora, prva slika Parlamenta BiH i Vijeća ministara. Koliko njih na slici su žene, koji procenat?
SEKSAN: Ne razmišljam na taj način. Jasno mi je da zahtjevi za procentualnom zastupljenošću predstavljaju poticaj i vjerovatno ohrabrenje ženama da se bave politikom. Međutim, mislim da dokle god se bavimo procentima žena u politici, ove ili one nacije i populacije u ovoj ili onoj sferi javnog života, školovanja, kulture ili bilo čega drugog, znači da je nešto suštinski pogrešno. Dokle god se prebrojavamo ne živimo u društvu jednakih mogućnosti koje se podrazumijevaju za sve. Osim deklarativno. Teško se mirim sa životom u takvom hipokritskom društvu. Ne mijenja se svijest, ne mijenja se suština, pa su sve eventualne promjene kozmetičke prirode.
INTERVIEW.BA: Ako biste birali tri žene za članice Predsjedništva, koga biste birali?
SEKSAN: Iskreno, sanjam o danu kada će u Predsjedništvu sjediti samo jedna osoba. Muškarac ili žena, to mi je manje bitno. Sanjam o državi bez nacionalnog ključa. I kada bi i ako bih ikada išta mogla zaista izabrati, izabrala bih to.
INTERVIEW.BA: Dajte nam jedan razlog zašto glasati za ženu?
SEKSAN: Zato jer je kompetentna, jer želi da radi za one koji su je birali, ne daje nerealna obećanja i ne spominje naciju, tradiciju i vitalne nacionalne interese. Samo nikako samo zato što je žena. Ili muškarac. Ili, možda i najgore, “naš(a)”.
OVAJ INTERVJU PUBLICIRAN JE UZ PODRŠKU FONDACIJE HEINRICH BOLL
