D.B, prijaviteljica korupcije: Kolegice šute jer se boje odmazde

D.B iz Sarajeva odlučila se Mreži ACCOUNT prijaviti pokušaj kršenja zakona prilikom imenovanja novog v.d direktora u Osnovnoj školi „Fatima Gunić“. U vrijeme kada je situacija došla do tog momenta da nema drugog izlaza. I uspjelo je. Međutim, ovo je samo jedan od primjera iz mreže korupcije koja je prisutna u školstvu – politički i lični interesi, kupovina radnih mjesta. Sve o čemu se zna, ali se šuti. Bez razmišljanja o tome kakve su posljedice po djecu i šta bi sve prijavljivanje nezakonitosti i koruptivnih radnji moglo promijeniti. Ovo je njena priča.

KORUPCIJA JE JAVNA TAJNA „Kolegice šute jer se boje odmazde. I naravno, nikada niko neće priznati da je dao pare da bi radio, a javna je tajna da se u toj školi zapošljavalo samo ako si dao pare. Kako jedna osoba u aprilu može pričati da će raditi u određenoj školi, a tu još nije upražnjeno radno mjesto, kolegica  „iznenada“ odlazi u penziju u augustu i po konkursu prime baš tu osobu . Naravno, dogovor sa direktorom je postignut ranije“. 

INTERVIEW.BA: Vi ste ste odlučili prijaviti pokušaj kršenja zakona pri zapošljavanju u sarajevskoj školi ‘Fatima Gunić’ i time spriječili korupciju. Je li vam bilo teško odlučiti se na ovaj čin, je li vas bilo strah?

D.B: Da, u momentu sam se odlučila na ovaj korak i nije me strah. Popunila sam formular i poslala. Nakon dva dana nisam ni znala šta sam napisala jer je to bilo u trenutku kada sam shvatila da sam „došla do zida“ i da dalje nema.

INTERVIEW.BA: Odluku o nezakonitom imenovanju na mjesto v.d direktora pokušao je provesti odbor škole. Šta se krije iza čitave priče? Lični interesi, porodične veze, politika?

D.B: Mislim da su u pitanju lični interesi koji su dobro „podgrijani“ i koje podržava stranka na vlasti, a samim tim i resorni ministar. U nekoj drugoj školi su vjerovatno porodični ili politički. Po zbornicama se ne priča ništa ali se u četiri oka  priča svašta.

INTERVIEW.BA: Zbog čega je vama bilo stalo da prijavite ovaj slučaj Antikorupcijskoj mreži ACCOUNT?

D.B: Tokom proteklih par godina obraćala sam se na više adresa ali nije bilo rezultata. Inspekciji su svezane ruke ili se tako čini? Direktor plati kaznu (od sredstava škole) i opet nanovo. Odučila sam da probam i na ovaj način jer sam čitala rezultate koje je Mreža ACCOUNT objavljivala.

INTERVIEW.BA: Da li ste se nakon prijave korupcije našli u bilo kakvoj opasnosti odnosno da li je iko uspio prozreti da ste baš vi osoba koja je izvršila prijavu?

D.B: Ma ne. Opasnosti nema. Pojedinci u foteljama su suviše zabavljeni „igranjem Boga“ da bi obraćali pažnju na agoniju kroz koju armija prosvjetnih radnika prolazi svakog augusta i septembra. Ne misle da ih nešto može pomjeriti, i tako…svako od nas se bori na svoj način. Neko angažuje advokate, neko šalje milion pisama inspekciji i onda je pitaju : “Gospođo da nije do vas? Vi se stalno nešto žalite na konkursnu proceduru?“, neko šalje u Transparency International, neko nastupa javno.

INTERVIEW.BA: Je li ovo zapravo jedini slučaj koji povezan sa korupcijom u ovoj osnovnoj školi ili je bilo još sličnih, s obzirom da iza svega stoji školski odbor, dakle, više ljudi?

D.B: Nije jedini slučaj. Nažalost. Negdje su komisije ucijenjene od strane direktora. Znam da je prošle godine u pojedine škole došla telefonska instrukcija iz Ministarstva ko treba biti primljen na pojedina radna mjesta na neodređeno. Ako direktor ne postupi po naređenju, Ministarstvo ima raznih mogućnosti da opstruira rad njemu i školi. Sve fino i u rukavicama.

INTERVIEW.BA: Jeste li upoznati sa sličnim slučajevima na području Kantona Sarajevo odnosno ima li korupcije u obrazovanju i na šta se ona odnosi?

D.B: Korupcija postoji u dosta škola. Pojedini kolektivi su jedva dočekali ili čekaju smjenu direktora da malo odahnu. Najčešće se namještaju radna mjesta. Poznajem nekoliko ljudi od  kojih je traženo da plate za određeno radno mjesto, ima svega. Kolegice šute jer se boje odmazde. I naravno, nikada niko neće priznati da je dao pare da bi radio, a javna je tajna da se u toj školi zapošljavalo samo ako si dao pare. Kako jedna osoba u aprilu može pričati da će raditi u određenoj školi, a tu još nije upražnjeno radno mjesto, kolegica  „iznenada“ odlazi u penziju u augustu i po konkursu prime baš tu osobu . Naravno, dogovor sa direktorom je postignut ranije.  Srećom nisu svi korumpirani, a u  pojedinim kolektivima je zadovoljstvo raditi. Žao ti bude kada ministarstvo baš na to mjesto pošalje tehnološki višak .

INTERVIEW.BA: Zbog odmazde ili različitih drugih razloga ljudi se boje prijaviti bilo šta što asocira na korupciju ili kršenje zakona. Zašto je važno odvažiti se i uraditi to?

D.B: Važno je prijaviti jer to je oblik borbe za pravo na rad. Oblik građanske neposlušnosti. Kada bi svi prijavili svaki oblik korupcije i svaku mutnu radnju prilikom zapošljavanja, mnoge stvari bi se brže rješavale ili do njih ne bi došlo. Također, smatram da treba primjereno novčano kazniti (da lično pate) počinioce ovih djela i naravno suspendirati ih sa poslova. Jer čemu će naučiti učenike ako im se dozvoli dalji rad? Koje su to prave vrijednosti koje oni promiču?

Napomena: Za ovaj intervju korišteni su izmišljeni inicijali. Ime sagovornice je poznato redakciji. 

Prethodna vijest

Dragan Bursać: Da rezimiram – kriv je narod

Naredna vijest

Vedrana Seksan: Sanjam o državi bez nacionalnog ključa