PROMO Radmila Žigić: U BiH je izraženo žensko siromaštvo

Nasilje nad ženama i devojčicama predstavlja najrasprostranjeniji problem u društvu. Podaci ženskih nevladinih organizacija pokazuju da je svaka druga žena u BiH doživjela neki vid zlostavljanja: fizičko, emocionalno, seksualno ili ekonomsko. Ove žene suočavaju se s nizom problema, od životne ugroženosti, narušenog zdravlja, ekonomske zavisnosti do siromaštva. Istraživanja u BiH pokazuju generalni nedostatak podrške i razumijevanja društva za žene žrtve nasilja. Institucije nemaju čak niti zvanične statističke podatke o broju žrtava nasilja, što pokazuje da država ne preduzima ni preventivne mjere kako bi osigurala jedno od osnovnih prava, a to je pravo na život bez nasilja.

INTERVIEW.BA: Kada je osnovano udruženje žena „Lara“ iz Bijeljine i zbog čega?

ŽIGIĆ: Fondacija  „Lara“ je ženska nevladina organizacija sa sjedištem u Bijeljini. Osnovana je 1998. godine, kao Organizacija žena „Lara“ i upisana u sudski registar kod Osnovnog suda u Bijeljini. Od 2013.godine preregistrovana je u Fondaciju.  Cilj organizacije je bio  rad na unapređenju položaja žena u društvenom ambijentu poslijeratne BiH,  kao i samoj Bijeljini. Prve aktivnosti bile su usmjerene  na vraćanje žena u politički život i suprotstavljanje stereotipima, seksizmu i nevidljivosti žena u medijima. Međutim, s obzirom da je život u poslijeratnoj državi nosio bezbroj problema, nametnula se potreba pružanja pomoći  ženama koje su trpile nasilje u porodici i angažman protiv trgovine ljudima. Bijeljina se nalazi blizu granice i tada je bila zapravo tranzitno mjesto,  jedna vrsta „pijace“ za trgovinu ženama koje su odvođene u ilegalne javne kuće širom BiH.

“Lara” je bila prva ženska organizacija koja  je osnovala sklonište za žene koje su preživjele trgovinu ljudima (2000-te godine) i postala glas ovih žena i savjesnih građana  protiv trgovine ženama i ropstva. Javnim skupovima, protestima i natpisima u medijima uspjele smo zatvoriti  u Bijeljini i okolnim gradovima ugostiteljske objekte koji su bili paravan za radnu i seksualnu eksploataciju žena.  Za 10 godina rada Larinog skloništa za žrtve trgovine ljudima zbrinule smo oko 200 žena i djevojčica. Od osnivanja “Lara” je radila sa ženama žrtvama nasilja u porodici. Pravnu pomoć do danas pružili smo za oko 5000 žena. Od 2004. godine vodimo i SOS liniju za prijavu nasilja a 2011. godine otvorile smo sigurnu kuću za žene i djecu žrtve kućnog nasilja. 

INTERVIEW.BA: Koje projekte Fondacije biste izdvojili kao  najznačajnije?

ŽIGIĆ: Naš rad je fokusiran na slijedeće programske i strateške oblasti – osnaživanje žena za javno i političko djelovanje, zaštitu žena od nasilja i trafikinga, rad sa mladima na umanjenju rodnih stereotipa i usvajanja vrijednosti nenasilja i ravnopravnosti polova.  U svom radu pružamo direktnu pomoć i zaštitu ženama i bavimo se zalaganjem za unapređenje zakona i politika iz  oblasti rodne ravnopravnosti i zaštite žena od nasilja. Uključene smo u konsultativne procese pri izradi javnih politika i zastupamo potrebe i interese naših korisnica i žena sa kojima radimo. “Lara” je članica više mreža i koalicija OCD (Ženska mreža, Sigurna mreža, Inicijativa Građanke za ustavne promjene) i aktivne u ukupnom ženskom pokretu BiH i regiona. Inicirale smo formiranje pokreta Mir sa ženskim licem koja zagovara uključivanje žena u izgradnju mira. Od 2009. godine koordiniramo Mrežom Ring.

Tokom 19 godina rada implementirale smo oko 150 projekata iz ovih programskih oblasti, a svaki od njih za nas je jednako važan, zbog postavljenih projektnih rezultata usmjerenih na poboljšanje položaja različitih i ranjivih grupa žena. Projekat Ekonomskog osnaživanja žena,  koji smo 6 godina radili u partnerstvu sa Care International NW,  imao je poseban značaj jer je dao mogućnost da zaokružimo program podrške i pomoći ženama i sa ekonomskom podrškom koja je naročito važna za žene koje su preživjele nasilje u porodičnom kontekstu.  Također, ovim projektom dobile smo mogućnost da djelujemo u dva pravca; da pomognemo ženama u jačanju njihove ekonomske pozicije kroz socijalne grantove i kasnije osnivanje zadruge i da otvorimo pitanje rada žena u zoni sive ekonomije koji jako dugo traje i reprodukuje i siromaštvo žena. 

INTERVIEW.BA: Koliko članica ima udruženje i koji su to najčešći problemi sa kojima se suočavaju?

ŽIGIĆ:„Lara“ ima 7 stalno zaposlenih osoba   koje su angažovane na implementaciji projekata, finansijskom menadžmentu i korespodenciji, i oko 50 stalnih i povremenih saradnica i volonterki uključenih u implementaciju projekata i programa.   Također, oko 500 žena godišnje koriste naše usluge ili su uključene kao korisnice različitih projekata. Nemamo praksu vođenja članstva. Zakonski, kao Fondacija nemamo ni mogućnost da se tako organizujemo. Ipak, za naš rad vezuje se nekoliko grupa žena koje su korisnice naših usluga i programa i aktivistički djeluju kroz „Laru“.  Jednu grupu čine politički aktivne žene  uključene u rad Ženske lobi grupe Bijeljina.

Članice Lobi grupe su žene iz svih političkih stranaka sa kojima radimo na jačanju njihovih vještina i kompetencija za javno i političko djelovanje i ostvarivanje uticaja. Njihov ključni problem je marginalan položaj žena u političkim strankama, a samim tim i u strukturama vlasti.  Sa druge strane, one su naša podrška za ostvarivanje uticaja na strukture vlasti za unapređenje položaja ranjivih grupa žena, posebno žena žrtava nasilja. Posebna grupa sa kojom radimo su žene koje trpe ili su preživjele nasilje u porodici ili partnerskim odnosima. One se suočavaju sa nizom specifičnih problema, od životne ugroženosti, problema narušenog zdravlja, ekonomske zavisnosti od počinioca nasilja, rodnih stereotipa, straha od siromaštva, i drugih. Radimo i sa  raseljenim ženama i povratnicama i otvorene smo za sve inicijative žena kojima one nastoje da unaprijede svoj položaj.

Generalno, bez obzira o kojoj grupi žena govorimo, sve su suočene sa problemima koje proizvode rodni stereotipi jedne još  patrijarhalne zajednice. Rodni stetereotipi i nedjednakost su problem kako žena koje su zaposlene i žele da se profesionalno ostvare, kao i žena koje trpe nasilje.  Drugi najveći problem je siromaštvo i nezaposlenost. Bijeljina ima manje od 10 000 zvanično zaposlenih žena, dakle manje od 20 odsto žena  ovoga Grada ima penziono i zdravstveno osiguranje i redovne prihode. Mnogo žena radi u zoni sive ekonomije. Posljedice ovog stanja već su vidljive, ali biće još i teže izražene u narednim godinama ukoliko ne bude organizovane društvene intervencije.

INTERVIEW.BA: Kakav je položaj žena u BiH društvu i na koji način pomažete osnaživanju žena?

ŽIGIĆ: BiH je izrazito patrijarhalna zajednica sa niskim procentom učešća žena u vlasti, niskom stopom zaposlenosti žena i izraženim ženskim siromaštvom. Tolerancija na nasilje prema ženama je izrazito visoka. Dovoljno je ilustrativan podatak iz Studije o rasprostranjenosti nasilja u BIH da je svaka druga žena u ovoj zemlji tokom svog života preživjela neki od oblika nasilja – fizičko, emocionalno, seksualno ili ekonomsko.

„Lara“ radi u onoj mjeri koliko je moguće da umanji različite oblike obespravljenosti žena i da ih učini vidljivim u javnosti i centrima odlučivanja. Pružamo i direktnu pomoć u okviru servisa koje smo razvili – kroz SOS telefon, sigurnu kuću, pravno i psihološko savjetovalište. Osnivanje zadruge još je jedan pravac djelovanja gdje dajemo podršku poslovno mobilnim ženama da izađu iz zone sive ekonomije i potplaćenog ženskog rada. 

Prethodna vijest

Asja Krsmanović: Kultura se u ovoj zemlji smatra luksuzom

Naredna vijest

Edin Delić: Korupciju neću nikome oprostiti